Mediji možda jesu na prodaju, ali ne i novinari
Pošto ne mogu više pojedinačno da odgovaram na pitanja, a još manje da slušam kukumavčenje što građana što pojedinih kolega moram da napišem nešto povodom prodaje medija koji su deo UG, a u kojem i sam radim.
Ne mogu više da slušam kako je slobodno novinarstvo ugašeno, kako će sada da nastupi totalni mrak i ostale defetističke poruke.
Da li vi zaista mislite da to ide baš tako lako? Zar mislite da u ovim medijima rade beskičmenjaci koji će pristati da pišu nešto što im neko drugi diktira? Jedan medij ne čini ni ime ni vlasnik, već novinari koji rade u njemu. Mislite li da je nama najveći problem u životu da li ćemo imati posao neko vreme, pored svih ostalih opasnosti koje ovaj posao nosi sa sobom?
Pri tom, donosite zaključke unapred. Ni jedan urednik nije smenjen (ne znači da neće biti, ali ne znači ni da hoće).
U Danasu, čiji sam novinar, se radi apsolutno isto još od prve vesti da će se vlasnička struktura menjati. Bukvalno se ništa nije promenilo.
Šta uopšte može da se dogodi?
Može da se promeni uređivačka politika i to onda više neće biti Danas, Radar, N1 i Nova. Imena možda i ostanu, ali ogromna većina novinara neće pristati da radi u takvim redakcijama. Međutim, pošto su i mediji deo tržišta, stvari funkcionišu kao i na svakom tržištu.
Setite se NIN-a. Kada se promenio vlasnik, svi su govorili gotovo je. I jeste bilo gotovo za NIN. Nastavio je da se zove tako, ali njegov uticaj i čitanost su na nivou statistčke greške. Zašto? Pa upravo iz gore navedenih razloga. Medij čine novinari. Kada su novinari NIN-a shvatili da više neće moći da rade onako kako su radili do tada, stvoren je Radar.
To će se dogoditi i sa medijima koji su pripadali UG ukoliko se promeni uređivačka politika.
Nemoguće je da toliki broj kvalitetnih novinara ostane bez posla dugoročno. Istinu i slobodnu reč ne može ugasiti ni jedan biznismen ili kompanija.
Pri tom, ništa od ovoga uopšte ne mora da se desi. Razumem pesimizam, ali ne treba ni trčati pred rudu.
Na kraju, da kažem nešto i u samo svoje ime.
Uglješa Bokić nije na prodaju! Da sam hteo da se prodam to sam mogao više puta da uradim jer sam i te kako imao prilika za to. Odabrao sam da idem težim putem i uvek ću birati tako. Jer mi se tako sviđa i može mi se. Ukoliko me neko bude terao da radim nešto što nije u skladu sa novinarskom etikom i osnovnim principima novinarskog posla otići ću tamo gde mogu slobodno da pišem i mislim ili ću raditi nešto drugo. Ali će taj odlazak biti propraćen velikom bukom i prašinom, budite ubeđeni u to.
Prema tome dosta kuknjave! Čitajte Danas, jer dok smo moje kolege i ja tu, znajte da je Danas i dalje Danas!!!