Danas dolazi stariji čovek i pita šta treba da popuni da da podršku. Studenti objašnjavaju a on pita šta će da dobije. Devojke sa štanda kažu ništa, ovde se ništa ne deli osim osmeha i lepih reči. Kako, kaže on, stalno je nešto dobijao kada potpiše 😁
Svi su skapirali da on misli da je dao podršku sns-u i nasmejali se, objasnili mu ko su i šta rade a ponudili su mu i da pocepaju papir koji je potpisao.
On ih je gledao desetak sekundi i rekao: "Ne, neka ostane papir, ovo nije slučajno, nije, sigurno. Odoh odmah da vidim unuke..."
Svi smo ućutali i gledali za njim kako se žurno udaljava od štanda...
ODE CEO KVART‼️
Sa ovim tumačenjem lex specijalisa koje je danas na skupštinskom odboru skida se zaštita i sa sledećih objekata:
🥁🥁🥁
1. Amam Kneza Miloša, nepokretno kulturno dobro od 1948. godine, Rešenje Zavoda za zaštitu i naučno proučavanje spomenika kulture NRS broj 595/48 od 20.04.1948. godine
2. Vaznesenjska crkva, nepokretno kulturno dobro od 1967. godine, Rešenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beogradabroj 290/3 od 27.04.1967. godine
3. Dom Radničke komore (Akademija 28), nepokretno kulturno dobro od 2019. godine, Odluka Vlade Republike Srbije 05 broj 633-310/2019 od 24. januara 2019. godine
4. Zgrada „Manježa“ (JDP), nepokretno kulturno dobro od 1984. godine, Odluka Skupštine grada Beograda broj 6-909/84-XXVIII-01 od 18.12.1984. godine
5. Zgrada Generalštaba (stari Generalštab), nepokretno kulturno dobro od 1984. godine, Odluka Skupštine grada Beograda broj 6-909/84-XXVIII-01 od 18.12.1984. godine
6. Zgrada ministarstva saobraćaja, nepokretno kulturno dobro od 2007. godine, Odluka Vlade Republike Srbije broj 633-4722/2007.od 02.08.2007. godine
7. Zgrada oficirske zadruge, nepokretno kulturno dobro od velikog značaja od 1966. godine, Rešenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda broj 1070/3 od 30.12.1966. god
8. Kasarna sedmog puka, nepokretno kulturno dobro od 1992. godine, Odluka Skupštine grada Beograda broj 464-485/92 –XXXVII-01 od 17.12.1992. godine
9. Kuća porodice Najdanović, nepokretno kulturno dobro od 1984. godine, Odluka Skupštine grada Beograda broj 6-909/84-XXVIII-01 od 18.12.1984. godine
10. Oficirski dom (SKC), nepokretno kulturno dobro od 1984. godine, Odluka Skupštine grada Beograda broj 6-909/84-XXVIII-01 od 18.12.1984. godine
11. Palata Ministarstva finansija Kraljevine Jugoslavije (Zgrada Vlade RS) nepokretno kulturno dobro od 2001. godine, Odluka Vlade Republike Srbije broj 633-1768/99 od 22.05.2001. godine
12. Palata Ministarstva šuma i ruda i Ministarstva poljoprivrede i voda (Ministarstvo spoljnih poslova), nepokretno kulturno dobro od 2001, Odluka Vlade Republike Srbije broj 633-1782/99 od 22.05.2001. godine
13. Veliki deo NKD Područje uz Ulicu kneza Miloša u Beogradu, nepokretno kulturno dobro od 2020, Odluka Vlade Republike Srbije 05 broj 633-11084/2020 od 29. decembra 2020. godine
14. Porodična kuća Nikole Nestorovića nepokretno kulturno dobro od 1963. godine, Rešenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda broj 196/6 od 10.06.1963. godine
15. Dobrovićev Generalštab, nepokretno kulturno dobro od 2005. godine.
We’re launching a bold plan to make high-speed rail the fastest, more sustainable way to travel across Europe by 2040. 🚆
It’s a concrete timeline to remove bottlenecks, unlock investment, and harmonise rail systems⬇️
Ne trošite danas vreme i srce na tabloidne priče o Milanovim poslednjim danima i poslednjim rečima.
U tim tekstovima nećete pronaći reči onih koji su bili uz njega tih dana, već samo naknadno dopisane ili netačno prepričane priče.
A postoji i nešto mnogo važnije.
Oni koji su Milana poznavali i obilazili u to vreme svedoče da do poslednjeg dana nije izgubio ništa od svoje blagosti i ljubavi. Nije bio besan na svet zbog bolesti koja ga je zadesila. Borio se, kao i uvek, verovao u sebe i u to da „nije još kraj.“
Ako ga niste poznavali – ne tragajte u rečima iz objavljenih pesama za „osećanjem kraja“.
Toga nije bilo.
U intervjuima u poslednjoj godini života Milan je uz osmeh pričao o tome kako „imamo još trideset – četrdeset godina, za tebe i mene“. Jedan od prijatelja kaže da je „iznutra isijavao, sve vedrije“.
Uživao je u sviranju instrumenta koji je počinjao da otkriva - trube, i učenju teorije muzike.
Isplivavao je tokom leta 1994. duge deonice na Adi Bojani, pravio planove za novu fazu karijere i pričao o osećaju "nekog novog početka“.
Reč "kraj" nije postojala.
To je bio Milan.
„Bistar, jak i siguran“.
🖤
*
Foto: Nebojša Babić
RT, jer zaslužuje! Uz saglasnost dr Nataše Subotin iz N. Sada prenosim njen Fb post:
Ušeta nama pacijent nedavno sa nečim za šta smo u tom momentu mislili da je pravo naoružanje u opasaču. Trezvena reakcija kolega, primirena situacija, pozvani organi reda, čekanje istih.
U punoj mudrosti ja prilazim pacijentu, upuštam se u diplomatisanje i ispregovaram da mi narečeni preda oružje. Istog su momenta, taman, nadležni preuzeli situaciju pod svoje, a ceo ovaj intro je meni bio bitan iz posve drugog razloga.
Naime, posle me bilo blam pojašnjavati kolegama da se tu uglavnom ne radi ni o kakvoj mojoj hrabrosti, već o jednoj vrsti naive i vere u ljude koja se nekad proteže do nivoa notorne glupavosti.
Što se mene tiče, ja bih uglavnom razgovarala, pregovarala, psihoterapeutisala i prebirala po mozgovima i ličnostima svakakvih ludaka ovog sveta, blaženo uverena da uz dobre namene i nešto taktičnosti i veština iz svakog tog luđaka možeš na koncu izvući nešto dobro i plemenito, samo je pitanje posvećenosti, truda i umeća.
E, onda ta i takva ja, gledam sinoć Beograd na ekranu i mislim ovako:
Tri su stvari neupitne: 1 - Majka 2 - mrtvog 3 - deteta.
Kakva majka, kakvo dete, zašto mrtvo, kakva nadstrešnica, čije pare, koja stranka, Rusija, Amerika, Kosovo, Vojvodina, Dositej, Sava, damo, ne damo, blokada, antiblokada, Srbi, Antisrbi, i vaše prepodobno mišljenje o bilo čemu od svega nevedenog su nadalje savršeno jebeno nevažni, jer ni na koji način ne pobijaju te tri činjenice:
Majka. Mrtvo. Dete.
A dalo bi se diskutovati ima li teže i gore ljudske patnje od te.
I vi stojite pred tim i tome se cerite u lice. Podjebavate, sprdate, ponižavate, izrugujete. Guranjem prsta tačno i direktno u aktivno krvareću ranu. Prostačkim lumperajem koji, razume se, poziva na velikosrpstvo.
I onda ista ona ja s početka statusa, karikaturalni ambasador dobre volje, koji bi da razgovara i razumeva i apeluje na pristojno i dobro u svakom ludaku na ulici, od jutros ne mogu da smirim grč u želucu i smatram:
1. Da vas treba vilama i motikama razvijati iz tog brloga kojim ste zaposeli jedan glavni grad. Vilama i motikama.
2. Da vas treba imenom i prezimenom, ponaosob svakog prisutnog sinoć, identifikovati i posložiti na spisak.
3. Onda vam prirediti sve vrste stubova srama u naseljima iz kojih ste izmileli. Jer niste baš svakog dana, celog dana, tako kuražni u gomili i iza dupeta kordona.
4. Tek negde na petom mestu vas treba analizirati, psihološki secirati i razumevati. Na nekoj psihijatriji, u eksperimentalne i edukativne svrhe.
5. A na četvrtom mestu vam treba prirediti neku verziju kultne završne scene iz "Inglourious basterds". One u kojoj Aldo (da parafraziram) kaže:
"Kad ovaj rat prođe i ti napraviš neki fini dogovor za sebe sa novim vlastima i nabaviš sebi neko ušuškano gnezdo i ugodan život, skinućeš tu SS uniformu, oprati ruke od svega i živeti dalje kao da se ništa nije desilo. E, vidiš, to poslednje ne mogu da svarim. Pa ću ti dati nešto što nećeš moći da skineš."
I onda mu fino, galantno ureže svastiku na čelo.
Da vam nikakve buduće okolnosti ne omoguće da se operete ili nedajbože neokrznuto izvučete iz onog sinoć.
Žgadijo.
Слобода кретања, слобода мирног окупљања и слобода изражавања и мишљења у последњих 12 месеци у једној слици.
Ова фотографија је уједно и показатељ снаге свих државних институција.
🇷🇸🇪🇺
Šta Vučić sprema za 1. novembar?
Ništa.
Sprema se da se zaključa u bunker, na kamerama MUPa gleda stotine hiljada ljudi koji su se okupili u znak sećanja na 16 ljudi koje je ubio, gutaće bensedina ko kikiriki, cepaće ona njegova skupa vina, proždraće punjene lignje koje mu je poslala mamica, kao nenormalan vikaće na obe Suzi, Ivicu i onog nesretnika iz policije, a onda će se oko 23.17h mrtav pijan doteturati do konferencije za novinare, iza njega će stajati generali policije i Ivica, Ivica će od blama gledati u pod, Vučić će pričati da se u Novom Sadu skupilo 500 ustaša blokadera, da su održali paganske i satanističke obrede umesto da kao pravi pravoslvaci odu u crkvu, a on je jutros bio u crkvi da zapali sveću za poginule, reći će da ne brinemo, biće nafte, gasa i jeftinog parizera i trećeg svetskog rata, imamo jaču vojsku od Hrvata, od proleća kreću leteći automobili na liniji Beograd na vodi - Aerodrom Nikola Tesla.
Jebeŝ mi mater ako ja ostanem normalan joŝ ovih nekoliko meseci koliko će imbecil provesti na vlasti.