Посольство Республики #Сербия в Республике #Беларусь приняло участие в
фестивале «Дипломатия вкуса», который состоялся в Минске по инициативе
@BelarusMID.
Чрезвычайный и Полномочный Посол @IlinaVukajlovic представила сербскую
гастрономию, традиционные блюда и национальный напиток ракию, которые
вызвали большой интерес у гостей мероприятия! В сопровождении
аутентичных вкусов сербской кухни посетители имели возможность
ознакомиться с культурным наследием Сербии и в тёплой, дружеской
атмосфере обменяться впечатлениями с представителями Посольства.
🇷🇸 🤝🇧🇾
#Diplomacy #TasteOfSerbia
Sada da rezimiram sve događaje koji su, po meni, ljudski neprihvatljivi:
Pripadaš negde silne godine. Daješ svoje vreme, mladost, želju, volju, iskrenost, srce. Padaš, ustaješ. Grešiš, budeš u pravu, poštuješ, poštuju te, voliš - ne vole te. Zezneš – izviniš se. Boreći se za tuđe ciljeve, lojalno, odgovorno, dosledno - veruješ. Veruješ u ljude, veruješ u čoveka, veruješ u ljudskost, empatiju, drugarstvo. Veruješ u onu staru parolu: “Svi za jednog, jedan za sve.”
I onda, uprkos svemu – izdaju te. Jednom. Prećutiš, razumeš, ispoštuješ.
Izdaju te drugi put. Opet nađeš opravdanje, opet ispoštuješ.
Treći put – već si budala.
Odboluješ, propatiš, zdravlje ti nastrada. Padaš dublje nego pre, valjaš se u sopstvenom blatu. Boriš se sa nepravdom, sa pitanjima bez odgovora. I taman kad odlučiš da ustaneš, da nastaviš, da ponovo procvetaš – “bum” – izdaja, opet, iznova.
I tu dolazi ono ključno – sada je već do tebe.
Nije više do njih. Do tebe je. Da postaviš granice. Da zatvoriš vrata. Da prepoznaš svoju vrednost. Da zaštitiš svoje srce, svoje vreme, svoju dušu.
Jer život je prekratak da ga trošiš na one koji ne znaju da cene tvoju lojalnost i dobrotu. Na one koji tvoje vaspitanje uzimaju “zdravo za gotovo”, kao da je normalno što uvek daš više nego što primiš. Na one koji veruju da je njihova sopstvena guzica važnija od bilo kakve moralne ljudskosti.
Ne treba ih ni osuđivati.
Takvi ljudi žive decenijama zarobljeni u začaranom krugu sopstvenog unutrašnjeg zatvora. Ne poznaju drugi svet. Nisu naučili za bolje.
Ali je bolno i tužno kad konačno skineš ružičaste naočare i jasno vidiš – ta ista osoba je spremna da pogazi sve što život jeste, sve što vredi, samo da bi još malo visila na končićima iluzije, samo da bi sačuvala sopstveno samoguzičarenje.
I tada shvatiš: ne vredi se boriti za ono što samo ti vidiš.
Ne vredi ostajati tamo gde si već odavno samo gost u sopstvenom životu. Amin 🙏🙏🙏