Višestruko nagrađivani učesnik republičkih takmičenja iz fizike, student Elektrotehničkog fakulteta, Andrej Tanko, osuđen je na uslovnu kaznu od šest meseci. Dok se burići zakopavaju, medalje iz fizike se kažnjavaju. To je Srbija danas.
Kada četvoro ljudi pogine na putu, a sutradan još četiri auta naprave istu grešku u vožnji i srećom niko ne nastrada, nema hitne sednice saveta za nacionalnu bezbednost, nema policije na kritičnim pravcima da preusmerava i opominje i nema trostatnih emisija o tome kako smo ugruženi.
PAO JE ĆACI PARLAMENT NA PRAVNOM FAKULTETU U NIŠU!
“Studentska lista za promene” osvojila je 513 glasova, a Savez studenata PF, koji je 30 godina u parlamentu, osvojio je svega 238 glasova!
Promene su nezaustavljive! STUDENTI POBEĐUJU SVUDA! ✊💪
Šta “sigurno” znamo o tragičnom događaju na Filozofskom fakultetu u BG?
1. Pirotehnika (pali se na 180-300 stepeni) u kartonskoj kutiji, se “zapalila” od radijatora (zagrejan na 40-60 stepeni), nepobitno utvrđeno od strane “eksperata” forenzičara policije (sindrom 32.000 posetilaca u BG Areni);
2. Studentkinja je pokušavajući da se spasi, preskočila “zapaljenu” pirotehniku i skočila kroz prozor, umesto da iskoristi jedne od tri stepenica za izlaz (sindrom Cvijan i dobrovoljno “plivanje” u zaleđenoj reci);
3. Sve je to potvrdila dobro poznata baba “očevidac” sa Pinka i Informera, kao i brojni mediji koji su se odmah stvorili na licu mesta i zajedno sa policijom vršili i uživo “prenosili” sve detalje ove istrage;
4. Za sve je @SerbianGov odmah procenila da su krivi Dekan FF, Rektor BG univerziteta i blokaderi;
5. Niti jedna kamera video nadzora nije snimila sve napred navedeno (sindrom 2 minuta sa naplatne rampe).
Da je sve ovo tačno, “garantuju” nam @policijasrbije, @SerbianGov, @predsednikrs, društvo sa Banjice i naravno, baba sa Informera. Jer su nekako morali da nađu razlog da zaplene i dokumentaciju studenata u blokadi. Pare su im već uzeli.
Pogledajte ova dva remek-dela savremene srpske državne brige o građanima.
Levo: najraskošnija kripta koju je iko ikada video u crkvi – zlato, mozaici do plafona, mermer na mermeru, lusteri koji sigurno koštaju više nego prosečna plata u tri smene. Pravi mali vizantijski Las Vegas, samo bez automata (još uvek). Sve to da bi se pokojni velikodostojnici osećali kao carevi i na onom svetu.
Desno: naš "omiljeni" državni kadar, sav srećan i odlučan, prstom pokazuje pravac – valjda ka boljoj budućnosti. Iza njega, ako se dobro zagledaš, vidi se zgrada koja bi trebalo da bude bolnica. Ili ono što je od nje ostalo nakon decenija „prioritetnog ulaganja“. Fasada koja još drži, unutra verovatno i dalje kante za kišu i grejanje na reč 'kada bude'.
I znate šta je najgenijalnije?
Oba objekta – i kriptu sa pet zvezdica i bolnicu sa minus tri – plaćamo iz ISTOG budžeta.
Iz džepa istog poreskog obveznika.
Iz plate iste medicinske sestre koja radi tri smene za 800 evra.
Iz kredita iste buduće generacije koja će to vraćati do 2070.
Dakle, prioriteti su jasni:
mrtvima – večni luksuz
živima – „snaći ćete se nekako, deco“
Hvala na pažnji, idemo dalje da plaćamo oba projekta. Jer ravnoteža je važna.
Jedni idu gore (u raj sa zlatnim mozaicima), drugi idu dole (u listu čekanja).
Svi srećni.
🇷🇸✝️🏥💸
Vidim te.
Nasmejao si se, spustio gas, mahnuo iz kola i zatrubio u ritmu.
Prolaziš često.
I kad stojim pored studenata, i kad smo na blokadama, i kad oni stoje sami.
Kad šetaju po celoj Srbiji - ti opet prođeš i podržiš.
Svojim usporavanjem. Svojim trubljenjem.
I onda prođeš i odeš.
Vratiš se kući.
Ili stigneš na posao.
Ili na onu kafu koju odavno odlažeš sa prijateljem.
Tako su isto negde krenuli i njih šesnaestoro.
I nisu nigde stigli.
Poginuli su pre skoro godinu dana ispod nadstrešnice.
Zbog nemara. Bahatosti. Korupcije.
I oni su samo negde išli...
Možda su i žurili, isto kao i ti. Ali nisu stigli.
To je moglo i još uvek može da se dogodi svakome od nas.
Znam da i ti jedva čekaš izbore.
I verovatno ćeš glasati slično kao i ja.
Ali ja sam na ulici - sa ovom decom i sa svojim komšijama - borim se da do tih promena dođe što pre.
I nama se žuri. Ali borba traje.
I bila bi mnogo efektnija da nas je više.
Zato sledeći put, umesto da zatrubiš - stani.
Parkiraj i priđi. Podrži nas.
Informiši se gde smo, svrati.
Znači nam svima to.
Jer svi ćemo stići brže tamo gde želimo da budemo - ako idemo zajedno.
Ne mogu da opišem koliko sam uznemiren. Ne mogu ništa da tvrdim, ali ne mogu da ne postavim pitanje šta ako jeste?
Danas sam polagao prvi ispit od početka blokade. I umesto da se fokusiram na gradivo, dočekalo me je pet inspektora u učionici na fakultetu! Četvorica ispred mene, jedan iza leđa.
Zašto? Da me zastrašite? Da me ponizite? Mislite li da je normalno polagati ispit pod nadzorom kao da sam kriminalac?
Svaki stres koji ste mi naneli, svaki pokušaj zastrašivanja ću zapamtiti. Ispitnih rokova će biti, ja ću ispite da položim, ali vi? Šta ćete vi da radite kada sve ovo prođe?
Neću vam zaboraviti. I neću vam oprostiti.