Дом Војске Србије у Београду - комеморација генералу Младићу.
Српска држава и срп��ка војска се више не стиде најбољих синова и јунака као што је некад био случај.
@VjecnaSi Да ли сте икада причали с неким са Озрена шта је било када су дошли муџахедини? Вјероватно нисте јер немате с ким,је�� су им главе одсјечене,очи ископане,а за неке се још и не зна...
@SenKenori Заиста је смијешно шта пишете јер појма немате шта мислим о дотичном и осталим питањима. Браво- јер смо имали прилику да видимо кад генерал стиже јер ни једна друга тв ни у Србији ни Републици Српској није преносила. Тако да не бламирајте се.
Ono što se sinoć moglo čuti pod šatorom na tradicionalnim Makivijama u Bratuncu nije nikakav „folklor“, „veselje“ niti bezazlena kafanska pjesma. Riječ je o sramotnom i direktnom pozivu na nasilje i ubijanje Bošnjaka.
Pjevati stihove u kojima se Bošnjaci nazivaju pogrdnim imenima, a zatim zazivati da Drina „nosi“ jedne, a Sana druge muslimane, posebno je jezivo upravo na prostoru Podrinja. Na prostoru koji još pamti progone, masovne grobnice, ubistva i genocid, takve poruke nisu provokativna zabava. One bude najteže uspomene preživjelih i porodica žrtava i normalizuju jezik mržnje koji je ovom kraju već jednom donio zlo.
Prema informacijama koje imam, sinoć je nastupala poznata grupa Grmeč (Božo i Repa), dok je violinu svirala poznata violinistica Jovana. Zbog sadržaja koji je izvođen tokom tog nastupa, protiv njih će nadležnim organima biti podnesena krivična prijava, kako bi institucije utvrdile sve činjenice, okolnosti i eventualnu krivičnu odgovornost.
Posebno zabrinjavaju navodi da su pod tim šatorom bili i poznati političari, među njima i bivši ministar sigurnosti BiH Nenad Nešić. Ukoliko postoje tvrdnje da su pojedine pjesme izvođene po njegovoj ili bilo čijoj narudžbi, nadležni trebaju utvrditi činjenice. Ali bez obzira ko ih je naručio, javno izvođenje ovakvih poruka zaslužuje nedvosmislenu osudu.
Bošnjaci u Bratuncu, Podrinju i cijeloj Bosni i Hercegovini nisu mete nad kojima se neko može iživljavati kroz pjesmu. Muslimani nisu ljudi koje je dopušteno vrijeđati i prizivati njihovo nestajanje samo zato što je neko takve riječi upakovao u muziku.
Ovo nije pitanje toga ko koju muziku sluša. Ovo je pitanje granice između veselja i mržnje. A ta granica je sinoć, po ko zna koji put, brutalno pređena.
Mržnja nije tradicija. Vrijeđanje Bošnjaka nije patriotizam. Zazivanje njihovog nestajanja nije pjesma.
Institucije Bosne i Hercegovine moraju reagovati na svaki slučaj u kojem postoji osnov sumnje da se javno podstiče nacionalna ili vjerska mržnja. Upravo zato ćemo tražiti da nadležni organi ispitaju ovaj događaj i utvrde odgovornost svakog pojedinca koji je eventualno prešao granicu krivične odgovornosti.
Podrinje je previše krvi vidjelo da bi danas iko imao pravo mržnju ponovo pretvarati u „veselje“.
Dosta je!
Pod krinkom pratnje Aleksandra Vučiča: Naoružana formacija iz RS upala u Federaciju. Kretali se kvadovima i pješke po šumi oko Bugojna. Specijalci MUP-a SBK-a ih otjerali iz Kantona
https://t.co/kQm4CLw7NU
ДОБОЈ НЕМА⤵️
❌ Зграду Градске управе;
❌ Спортску дворану;
❌ Биоскоп;
❌ Позориште;
Град који је умјесто зграде Градске управе добио МАРКЕТ.
Град који је остао без Дома војске, а добио четири КЛАДИОНИЦЕ.
Невјероватно је да четврти највећи град у Републици Српској, са око 70.000 становника, нема основне јавне и културне садржаје које сваки град овог ранга треба да има. Генерације младих одрастају без фискултурне сале, без простора за културу, без биоскопа и позоришта. Умјесто улагања у институције које остају грађанима, свједочимо да су јавни објекти рушени, продавани или су мијењали своју намјену.
Позивам руководство Града Добоја и предс��едника Владе Републике Српске да хитно покрене рјешавање ових проблема. Добој не може више да чека. Вријеме је да се обезбиједе средства и започне изградња Градске управе, фискултурне сале, биоскопа и других објеката који су неопходни за нормалан живот грађана.
Уз озбиљан приступ, јасан план и одговорну власт, овакви пројекти могу бити реализовани у кратком року.
Добој не смије бити ГРАД СЛУЧАЈ, град који губи своје институције и град који губи младе.