![utikejt's tweet photo. Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći:
reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo
Kao što smo imali prilike vidjeti, naša edukatorska uzdanica, koja djeluje pri Europskoj komisiji u ekspertnoj skupini za dobrobit u školi (Expert Group on Wellbeing in Schools), oduševljava se mislima brazilskog edukatora Paula Freirea, začetnika tzv. kritičke pedagogije koja – najkraće rečeno – spaja kritičku teoriju s obrazovanjem, koji je svoje glavno djelo, pod naslovom Pedagogija obespravljenih, objavio u suton #ŠezdesetOsma, i koji se kasnije, poput niza drugih kritičkih un-schooling, anti-schooling i „dole-škole“ edukatora, 1990.-ih glatko prešaltao na „održivost“, spajajući obrazovanje i „održivi razvoj“ u nakaznu „ekopedagogiju“.
Osim Paula Freirea, našu edukatorsku uzdanicu oduševljava i glasnogovornik trans-humanizma i navjestitelj post-humanizma, na čiji sam trans-humanistički manifest, uspješnicu Sapiens: kratka povijest čovječanstva, osvrt dala ovdje: https://t.co/DaajUr6Vt6.
O Ekspertnoj skupini za dobrobit u školi i njezinim ekspertima
Čime se naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji nadahnuta Freireom i Hararijem bavi onda kad ne putuje svijetom – od Portugala do Bangkoka i Tajlanda, od Danske do Grčke i šire – i upicanjena snima selfije?
Naravno, piše preporuke za unapređivanje obrazovnih politika. Kao što ona sama kaže, a nemamo joj – kao ekspertu iz Ekspertne skupine za dobrobit u školi – razloga ne vjerovati, top-prioriteti obrazovanja jesu, i u sljedećim će godinama i dalje biti, mentalno zdravlje u školama i well-being (dobrobit) školske djece, i na tomu će se temeljiti nove obrazovne politike, a sve se glasnije govori i o uvrštavanju sreće [!] u kurikul.
Ekspertna skupina Europske komisije za dobrobit u školi posebno se bavi „under-achieverima“, a naša edukatorska uzdanica uz to posebnu pažnju poklanja „mikro-učenju“ i nada se uvođenju predmeta Sreća [!] u školu.
Jao onome tko pomisli da je uvođenje sreće u školski kurikul apsurdna ili bezazlena fantazija što ih u svojim najboljim namjerama iznosi neki dokoni ili lakomisleni bel esprit.
Zaboga, pa već imamo ekspertnu skupinu Europske komisije koja se bavi nečim srodnim, a to je dobrobit u školi (Expert Group Well-Being in Schools).
I jao onome tko pomisli da je „dobrobit“ školske djece nešto samorazumljivo.
Dobrobit jest pojam iz općeg jezika, ali je ujedno i koncept koji je zaposjela psihologija, i koja sada ima prerogativ na njegovo znanstveno definiranje i - dakako - mjerenje, i sve što s time ide (nešto slično dogodilo se i s konceptom inteligencije i IQ-om).
A na što se zapravo misli kad se govori o „dobrobiti u školi“, možemo saznati npr. ovdje: https://t.co/nxrEhrgiQP.
Od „pedagogije obespravljenih“ do „ekopedagogije“
Paulo Freire, začetnik „pedagogije obespravljenih“ na zasadama revolucionarne #ŠezdesetOsma, 1990.-ih je - u osvit novog milenija (i na prijelazu postmoderne u transhumanizam) - utemeljio „ekopedagogiju“ tj. pedagogiju na zasadama „održivog razvoja“.
Pedagozi, psiholozi, raznorazni edukatori, političari i drugi stakeholderi nastavili su provoditi reforme sustava odgoja i obrazovanja na progresivnim načelima, koje do danas traju.
Zajednički nazivnik svih tih raznoraznih reformi jest zamjena starog modela učitelja novim modelom nastavnika, kako slijedi:
- Stari model, model učitelja, koji predaje (govori, objašnjava, poučava) ex cathedra i koji je „pravedan i strog“, izraz je vertikale moći, što eo ipso implicira zloupotrebu moći.
Kao takav, taj model postaje nepoćudan.
- Ustanovljuje se novi model, model nastavnika, koji uz minimalne intervencije potiče djecu na samostalno „istraživanje“, „kritičko mišljenje“ i „kreativno i inovativno rješavanje problema“.
U tom smislu svakako #preporučujem kratki članak iz 2016. g., čiji je autor Jonas Linderoth, švedski profesor psihologije obrazovanja i ekološke psihologije.
U članku se pregledno i razumljivo daje kritički osvrt na pedagoške trendove iz 1990.-ih, a autor izražava stid i žaljenje zbog štete koje je nanio pedagogiji i odgoju i obrazovanju u Švedskoj te se javnosti na tome ispričava.
Link nam je priskrbila upravo naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji: https://t.co/GbGNB9VG4G.
Od „ekopedagogije“ do „znanosti o sreći“
Vidimo dakle da danas psiholozi, edukatori, političari, kojekakvi eksperti i svi stakeholderi traže izlazno rješenje kako da svoje stare teorije i prakse i dorade sukladno novim zahtjevima novog vremena, koje od trans-humanizma ubrzano ide prema post-humanizmu, slično kao što je svojedobno vrlo elegantno bio učinio Paulo Freire.
Harvard je tako uveo ljetnu školu na temu „znanosti o sreći i dobrobiti“ (Science of Happiness and Well-Being), a ulaže napore da utemelji Odsjek za sreću: https://t.co/6vKgUYBrvG.
I druga sveučilišta imaju kolegije iz znanosti sreći, o čemu smo mogli čitati i u Gloriji: https://t.co/d7ewf9VZ1j.
No bez brige, sve je to ozbiljna, na dokazima temeljena znanost!
A da je tomu tako, najbolje će potvrditi Nenad Jarić Dauenhauer s Indexa: https://t.co/aGQ0CQXikE.
Naravno, „znanost o sreći i dobrobiti“ izvedenica je psihologije.
Ili, bolje rečeno, to je psihologija koja pod krinkom neuroznanosti i pod izlikom „interdisciplinarnosti“ prodire u pedagogiju, sociologiju, ekonomiju, filozofiju, umjetnost itd., kontaminira ih, sažvače i ispljune, i tom ispljuvku daje novo, generičko, opisno ime. (Kad naiđete na „znanost o...“, već po imenu znate sa čime imate posla).
A otkud „znanost o sreći i dobrobiti“?
Pa, psiholozi su uočili da statistike suicidalnosti i suicida, depresije, anksioznosti, distresa, raznoraznih traumatiziranosti itd. rastu, osobito kod mladih, u čemu veliku ulogu igraju smartfoni, novi mediji i društvene mreže.
S tim u vezi lako ćemo se prisjetiti kako je u nas, 2020. g., u godini korone i velikih potresa, naša eminentna psihologica Nataša Jokić Begić sa suradnicima provela opsežno istraživanje u kojemu je sudionike pitala „Kako si?“, i to s ciljem „da bismo znali kako smo svi mi“: https://t.co/ikCgfE2AWn.
Neki od rezultata istraživanja jesu:
- publikacija Kako smo svi mi?: https://t.co/UBsVSvKa0E;
- osnivanje i rad udruge za mentalno zdravlje „Kako si?“ (koja btw. propagira >transrodnost< i >interseksualnost<): https://t.co/js64BhpCpU;
- knjiga o psihološkoj dobrobiti pod naslovom Kako si?: https://t.co/Enz5e7QYDX.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ usredotočuje se na znanja, kompetencije i vještine njegovanja osjećaja smislenosti života i cijenjenja svega onoga što život čini „vrijednim življenja“ „u svijetu koji se mijenja“.
Naravno, i dobrobit i sreća, kao i kvaliteta života, mjerljivi su psiho-testovima, a testiranja provode, samorazumljivo, psiholozi.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ neće svoju primjenu ograničiti samo na školsku djecu i nastavnike. Gdje god je kakva god trauma (ili „trauma“), tu psiholozi trljaju ruke, pišu se radovi, otvaraju se udruge, a zavrti se i pokoja para.
I na ovu temu naša nam je edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji pružila dragocjen link na članak, koji pak treba čitati polako i oprezno: https://t.co/yJBXfG5J9H.
Zaključno
Naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji upoznala je sve meandre edukacije u zadnjih 60-ak godina, od šezdesetosmaške „pedagogije obespravljenih“, preko „ekopedagogije“ iz 1990.-ih, pa do najnovijih dostignuća interdisciplinarne „znanosti o dobrobiti i sreći“.
Sukladno svojim spoznajama, obogaćenima uvidima Yuvala Noaha Hararija, ona u ekspertnoj skupini pri Europskoj komisiji harno radi na tome da dobrobit uđe u školski kurikul, i da sreća postane školski predmet, i da, uz bok prvosvećenici >transrodnosti< i >interseksualnosti< Nataši Jokić Begić, po školama djeci uvaljuje „dobrobit i sreću“.
Mi njezin zanos ne dijelimo.](https://pbs.twimg.com/media/GgkJ1ElXoAAQoEB.png)
![utikejt's tweet photo. Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći:
reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo
Kao što smo imali prilike vidjeti, naša edukatorska uzdanica, koja djeluje pri Europskoj komisiji u ekspertnoj skupini za dobrobit u školi (Expert Group on Wellbeing in Schools), oduševljava se mislima brazilskog edukatora Paula Freirea, začetnika tzv. kritičke pedagogije koja – najkraće rečeno – spaja kritičku teoriju s obrazovanjem, koji je svoje glavno djelo, pod naslovom Pedagogija obespravljenih, objavio u suton #ŠezdesetOsma, i koji se kasnije, poput niza drugih kritičkih un-schooling, anti-schooling i „dole-škole“ edukatora, 1990.-ih glatko prešaltao na „održivost“, spajajući obrazovanje i „održivi razvoj“ u nakaznu „ekopedagogiju“.
Osim Paula Freirea, našu edukatorsku uzdanicu oduševljava i glasnogovornik trans-humanizma i navjestitelj post-humanizma, na čiji sam trans-humanistički manifest, uspješnicu Sapiens: kratka povijest čovječanstva, osvrt dala ovdje: https://t.co/DaajUr6Vt6.
O Ekspertnoj skupini za dobrobit u školi i njezinim ekspertima
Čime se naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji nadahnuta Freireom i Hararijem bavi onda kad ne putuje svijetom – od Portugala do Bangkoka i Tajlanda, od Danske do Grčke i šire – i upicanjena snima selfije?
Naravno, piše preporuke za unapređivanje obrazovnih politika. Kao što ona sama kaže, a nemamo joj – kao ekspertu iz Ekspertne skupine za dobrobit u školi – razloga ne vjerovati, top-prioriteti obrazovanja jesu, i u sljedećim će godinama i dalje biti, mentalno zdravlje u školama i well-being (dobrobit) školske djece, i na tomu će se temeljiti nove obrazovne politike, a sve se glasnije govori i o uvrštavanju sreće [!] u kurikul.
Ekspertna skupina Europske komisije za dobrobit u školi posebno se bavi „under-achieverima“, a naša edukatorska uzdanica uz to posebnu pažnju poklanja „mikro-učenju“ i nada se uvođenju predmeta Sreća [!] u školu.
Jao onome tko pomisli da je uvođenje sreće u školski kurikul apsurdna ili bezazlena fantazija što ih u svojim najboljim namjerama iznosi neki dokoni ili lakomisleni bel esprit.
Zaboga, pa već imamo ekspertnu skupinu Europske komisije koja se bavi nečim srodnim, a to je dobrobit u školi (Expert Group Well-Being in Schools).
I jao onome tko pomisli da je „dobrobit“ školske djece nešto samorazumljivo.
Dobrobit jest pojam iz općeg jezika, ali je ujedno i koncept koji je zaposjela psihologija, i koja sada ima prerogativ na njegovo znanstveno definiranje i - dakako - mjerenje, i sve što s time ide (nešto slično dogodilo se i s konceptom inteligencije i IQ-om).
A na što se zapravo misli kad se govori o „dobrobiti u školi“, možemo saznati npr. ovdje: https://t.co/nxrEhrgiQP.
Od „pedagogije obespravljenih“ do „ekopedagogije“
Paulo Freire, začetnik „pedagogije obespravljenih“ na zasadama revolucionarne #ŠezdesetOsma, 1990.-ih je - u osvit novog milenija (i na prijelazu postmoderne u transhumanizam) - utemeljio „ekopedagogiju“ tj. pedagogiju na zasadama „održivog razvoja“.
Pedagozi, psiholozi, raznorazni edukatori, političari i drugi stakeholderi nastavili su provoditi reforme sustava odgoja i obrazovanja na progresivnim načelima, koje do danas traju.
Zajednički nazivnik svih tih raznoraznih reformi jest zamjena starog modela učitelja novim modelom nastavnika, kako slijedi:
- Stari model, model učitelja, koji predaje (govori, objašnjava, poučava) ex cathedra i koji je „pravedan i strog“, izraz je vertikale moći, što eo ipso implicira zloupotrebu moći.
Kao takav, taj model postaje nepoćudan.
- Ustanovljuje se novi model, model nastavnika, koji uz minimalne intervencije potiče djecu na samostalno „istraživanje“, „kritičko mišljenje“ i „kreativno i inovativno rješavanje problema“.
U tom smislu svakako #preporučujem kratki članak iz 2016. g., čiji je autor Jonas Linderoth, švedski profesor psihologije obrazovanja i ekološke psihologije.
U članku se pregledno i razumljivo daje kritički osvrt na pedagoške trendove iz 1990.-ih, a autor izražava stid i žaljenje zbog štete koje je nanio pedagogiji i odgoju i obrazovanju u Švedskoj te se javnosti na tome ispričava.
Link nam je priskrbila upravo naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji: https://t.co/GbGNB9VG4G.
Od „ekopedagogije“ do „znanosti o sreći“
Vidimo dakle da danas psiholozi, edukatori, političari, kojekakvi eksperti i svi stakeholderi traže izlazno rješenje kako da svoje stare teorije i prakse i dorade sukladno novim zahtjevima novog vremena, koje od trans-humanizma ubrzano ide prema post-humanizmu, slično kao što je svojedobno vrlo elegantno bio učinio Paulo Freire.
Harvard je tako uveo ljetnu školu na temu „znanosti o sreći i dobrobiti“ (Science of Happiness and Well-Being), a ulaže napore da utemelji Odsjek za sreću: https://t.co/6vKgUYBrvG.
I druga sveučilišta imaju kolegije iz znanosti sreći, o čemu smo mogli čitati i u Gloriji: https://t.co/d7ewf9VZ1j.
No bez brige, sve je to ozbiljna, na dokazima temeljena znanost!
A da je tomu tako, najbolje će potvrditi Nenad Jarić Dauenhauer s Indexa: https://t.co/aGQ0CQXikE.
Naravno, „znanost o sreći i dobrobiti“ izvedenica je psihologije.
Ili, bolje rečeno, to je psihologija koja pod krinkom neuroznanosti i pod izlikom „interdisciplinarnosti“ prodire u pedagogiju, sociologiju, ekonomiju, filozofiju, umjetnost itd., kontaminira ih, sažvače i ispljune, i tom ispljuvku daje novo, generičko, opisno ime. (Kad naiđete na „znanost o...“, već po imenu znate sa čime imate posla).
A otkud „znanost o sreći i dobrobiti“?
Pa, psiholozi su uočili da statistike suicidalnosti i suicida, depresije, anksioznosti, distresa, raznoraznih traumatiziranosti itd. rastu, osobito kod mladih, u čemu veliku ulogu igraju smartfoni, novi mediji i društvene mreže.
S tim u vezi lako ćemo se prisjetiti kako je u nas, 2020. g., u godini korone i velikih potresa, naša eminentna psihologica Nataša Jokić Begić sa suradnicima provela opsežno istraživanje u kojemu je sudionike pitala „Kako si?“, i to s ciljem „da bismo znali kako smo svi mi“: https://t.co/ikCgfE2AWn.
Neki od rezultata istraživanja jesu:
- publikacija Kako smo svi mi?: https://t.co/UBsVSvKa0E;
- osnivanje i rad udruge za mentalno zdravlje „Kako si?“ (koja btw. propagira >transrodnost< i >interseksualnost<): https://t.co/js64BhpCpU;
- knjiga o psihološkoj dobrobiti pod naslovom Kako si?: https://t.co/Enz5e7QYDX.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ usredotočuje se na znanja, kompetencije i vještine njegovanja osjećaja smislenosti života i cijenjenja svega onoga što život čini „vrijednim življenja“ „u svijetu koji se mijenja“.
Naravno, i dobrobit i sreća, kao i kvaliteta života, mjerljivi su psiho-testovima, a testiranja provode, samorazumljivo, psiholozi.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ neće svoju primjenu ograničiti samo na školsku djecu i nastavnike. Gdje god je kakva god trauma (ili „trauma“), tu psiholozi trljaju ruke, pišu se radovi, otvaraju se udruge, a zavrti se i pokoja para.
I na ovu temu naša nam je edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji pružila dragocjen link na članak, koji pak treba čitati polako i oprezno: https://t.co/yJBXfG5J9H.
Zaključno
Naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji upoznala je sve meandre edukacije u zadnjih 60-ak godina, od šezdesetosmaške „pedagogije obespravljenih“, preko „ekopedagogije“ iz 1990.-ih, pa do najnovijih dostignuća interdisciplinarne „znanosti o dobrobiti i sreći“.
Sukladno svojim spoznajama, obogaćenima uvidima Yuvala Noaha Hararija, ona u ekspertnoj skupini pri Europskoj komisiji harno radi na tome da dobrobit uđe u školski kurikul, i da sreća postane školski predmet, i da, uz bok prvosvećenici >transrodnosti< i >interseksualnosti< Nataši Jokić Begić, po školama djeci uvaljuje „dobrobit i sreću“.
Mi njezin zanos ne dijelimo.](https://pbs.twimg.com/media/GgkJwMkXQAAO60b.png)
![utikejt's tweet photo. Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći:
reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo
Kao što smo imali prilike vidjeti, naša edukatorska uzdanica, koja djeluje pri Europskoj komisiji u ekspertnoj skupini za dobrobit u školi (Expert Group on Wellbeing in Schools), oduševljava se mislima brazilskog edukatora Paula Freirea, začetnika tzv. kritičke pedagogije koja – najkraće rečeno – spaja kritičku teoriju s obrazovanjem, koji je svoje glavno djelo, pod naslovom Pedagogija obespravljenih, objavio u suton #ŠezdesetOsma, i koji se kasnije, poput niza drugih kritičkih un-schooling, anti-schooling i „dole-škole“ edukatora, 1990.-ih glatko prešaltao na „održivost“, spajajući obrazovanje i „održivi razvoj“ u nakaznu „ekopedagogiju“.
Osim Paula Freirea, našu edukatorsku uzdanicu oduševljava i glasnogovornik trans-humanizma i navjestitelj post-humanizma, na čiji sam trans-humanistički manifest, uspješnicu Sapiens: kratka povijest čovječanstva, osvrt dala ovdje: https://t.co/DaajUr6Vt6.
O Ekspertnoj skupini za dobrobit u školi i njezinim ekspertima
Čime se naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji nadahnuta Freireom i Hararijem bavi onda kad ne putuje svijetom – od Portugala do Bangkoka i Tajlanda, od Danske do Grčke i šire – i upicanjena snima selfije?
Naravno, piše preporuke za unapređivanje obrazovnih politika. Kao što ona sama kaže, a nemamo joj – kao ekspertu iz Ekspertne skupine za dobrobit u školi – razloga ne vjerovati, top-prioriteti obrazovanja jesu, i u sljedećim će godinama i dalje biti, mentalno zdravlje u školama i well-being (dobrobit) školske djece, i na tomu će se temeljiti nove obrazovne politike, a sve se glasnije govori i o uvrštavanju sreće [!] u kurikul.
Ekspertna skupina Europske komisije za dobrobit u školi posebno se bavi „under-achieverima“, a naša edukatorska uzdanica uz to posebnu pažnju poklanja „mikro-učenju“ i nada se uvođenju predmeta Sreća [!] u školu.
Jao onome tko pomisli da je uvođenje sreće u školski kurikul apsurdna ili bezazlena fantazija što ih u svojim najboljim namjerama iznosi neki dokoni ili lakomisleni bel esprit.
Zaboga, pa već imamo ekspertnu skupinu Europske komisije koja se bavi nečim srodnim, a to je dobrobit u školi (Expert Group Well-Being in Schools).
I jao onome tko pomisli da je „dobrobit“ školske djece nešto samorazumljivo.
Dobrobit jest pojam iz općeg jezika, ali je ujedno i koncept koji je zaposjela psihologija, i koja sada ima prerogativ na njegovo znanstveno definiranje i - dakako - mjerenje, i sve što s time ide (nešto slično dogodilo se i s konceptom inteligencije i IQ-om).
A na što se zapravo misli kad se govori o „dobrobiti u školi“, možemo saznati npr. ovdje: https://t.co/nxrEhrgiQP.
Od „pedagogije obespravljenih“ do „ekopedagogije“
Paulo Freire, začetnik „pedagogije obespravljenih“ na zasadama revolucionarne #ŠezdesetOsma, 1990.-ih je - u osvit novog milenija (i na prijelazu postmoderne u transhumanizam) - utemeljio „ekopedagogiju“ tj. pedagogiju na zasadama „održivog razvoja“.
Pedagozi, psiholozi, raznorazni edukatori, političari i drugi stakeholderi nastavili su provoditi reforme sustava odgoja i obrazovanja na progresivnim načelima, koje do danas traju.
Zajednički nazivnik svih tih raznoraznih reformi jest zamjena starog modela učitelja novim modelom nastavnika, kako slijedi:
- Stari model, model učitelja, koji predaje (govori, objašnjava, poučava) ex cathedra i koji je „pravedan i strog“, izraz je vertikale moći, što eo ipso implicira zloupotrebu moći.
Kao takav, taj model postaje nepoćudan.
- Ustanovljuje se novi model, model nastavnika, koji uz minimalne intervencije potiče djecu na samostalno „istraživanje“, „kritičko mišljenje“ i „kreativno i inovativno rješavanje problema“.
U tom smislu svakako #preporučujem kratki članak iz 2016. g., čiji je autor Jonas Linderoth, švedski profesor psihologije obrazovanja i ekološke psihologije.
U članku se pregledno i razumljivo daje kritički osvrt na pedagoške trendove iz 1990.-ih, a autor izražava stid i žaljenje zbog štete koje je nanio pedagogiji i odgoju i obrazovanju u Švedskoj te se javnosti na tome ispričava.
Link nam je priskrbila upravo naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji: https://t.co/GbGNB9VG4G.
Od „ekopedagogije“ do „znanosti o sreći“
Vidimo dakle da danas psiholozi, edukatori, političari, kojekakvi eksperti i svi stakeholderi traže izlazno rješenje kako da svoje stare teorije i prakse i dorade sukladno novim zahtjevima novog vremena, koje od trans-humanizma ubrzano ide prema post-humanizmu, slično kao što je svojedobno vrlo elegantno bio učinio Paulo Freire.
Harvard je tako uveo ljetnu školu na temu „znanosti o sreći i dobrobiti“ (Science of Happiness and Well-Being), a ulaže napore da utemelji Odsjek za sreću: https://t.co/6vKgUYBrvG.
I druga sveučilišta imaju kolegije iz znanosti sreći, o čemu smo mogli čitati i u Gloriji: https://t.co/d7ewf9VZ1j.
No bez brige, sve je to ozbiljna, na dokazima temeljena znanost!
A da je tomu tako, najbolje će potvrditi Nenad Jarić Dauenhauer s Indexa: https://t.co/aGQ0CQXikE.
Naravno, „znanost o sreći i dobrobiti“ izvedenica je psihologije.
Ili, bolje rečeno, to je psihologija koja pod krinkom neuroznanosti i pod izlikom „interdisciplinarnosti“ prodire u pedagogiju, sociologiju, ekonomiju, filozofiju, umjetnost itd., kontaminira ih, sažvače i ispljune, i tom ispljuvku daje novo, generičko, opisno ime. (Kad naiđete na „znanost o...“, već po imenu znate sa čime imate posla).
A otkud „znanost o sreći i dobrobiti“?
Pa, psiholozi su uočili da statistike suicidalnosti i suicida, depresije, anksioznosti, distresa, raznoraznih traumatiziranosti itd. rastu, osobito kod mladih, u čemu veliku ulogu igraju smartfoni, novi mediji i društvene mreže.
S tim u vezi lako ćemo se prisjetiti kako je u nas, 2020. g., u godini korone i velikih potresa, naša eminentna psihologica Nataša Jokić Begić sa suradnicima provela opsežno istraživanje u kojemu je sudionike pitala „Kako si?“, i to s ciljem „da bismo znali kako smo svi mi“: https://t.co/ikCgfE2AWn.
Neki od rezultata istraživanja jesu:
- publikacija Kako smo svi mi?: https://t.co/UBsVSvKa0E;
- osnivanje i rad udruge za mentalno zdravlje „Kako si?“ (koja btw. propagira >transrodnost< i >interseksualnost<): https://t.co/js64BhpCpU;
- knjiga o psihološkoj dobrobiti pod naslovom Kako si?: https://t.co/Enz5e7QYDX.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ usredotočuje se na znanja, kompetencije i vještine njegovanja osjećaja smislenosti života i cijenjenja svega onoga što život čini „vrijednim življenja“ „u svijetu koji se mijenja“.
Naravno, i dobrobit i sreća, kao i kvaliteta života, mjerljivi su psiho-testovima, a testiranja provode, samorazumljivo, psiholozi.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ neće svoju primjenu ograničiti samo na školsku djecu i nastavnike. Gdje god je kakva god trauma (ili „trauma“), tu psiholozi trljaju ruke, pišu se radovi, otvaraju se udruge, a zavrti se i pokoja para.
I na ovu temu naša nam je edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji pružila dragocjen link na članak, koji pak treba čitati polako i oprezno: https://t.co/yJBXfG5J9H.
Zaključno
Naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji upoznala je sve meandre edukacije u zadnjih 60-ak godina, od šezdesetosmaške „pedagogije obespravljenih“, preko „ekopedagogije“ iz 1990.-ih, pa do najnovijih dostignuća interdisciplinarne „znanosti o dobrobiti i sreći“.
Sukladno svojim spoznajama, obogaćenima uvidima Yuvala Noaha Hararija, ona u ekspertnoj skupini pri Europskoj komisiji harno radi na tome da dobrobit uđe u školski kurikul, i da sreća postane školski predmet, i da, uz bok prvosvećenici >transrodnosti< i >interseksualnosti< Nataši Jokić Begić, po školama djeci uvaljuje „dobrobit i sreću“.
Mi njezin zanos ne dijelimo.](https://pbs.twimg.com/media/GgkJqczXAAA4GYo.png)
Olivia
Online
Where are the Snowdens of Yesteryear?
@WhoIsSnowlock
Why is Twitter?
Croatia
Joined July 2021
342 Following
55 Followers
294 Posts
@utikejt Malo Andromeda vuče i na Naranču od Putokaza
Sve odavno već znamo:
https://t.co/LgSt0tbiBw
Pozivam vas sve da se u velikom broju odazovete obilježavanju "Dana mirotvorstva" ispunjavanjem ove ankete:
Za faktoljupce: "Rvacka" i izvedenice referenca su na kamenjarske dijalekte "dotepenaca" koji su devedesetih bili na zlu glasu jer su preplavili Zagreb.
A "Europćani" je referenca na Josipa Bozanića koji je - kao novoizabrani, relativno mlad nadbiskup - u nekoj prilici izgovorio upravo "Evropćani".
Stojedinica je tu njegovu izjavu bjesomučno vrtjela u svojoj emisiji "Uj-Fuj", audio-verziji Feralove rubrike "Greatest Shits", a i mimo nje.
Godina je 2025.
Zagreb je preplavljen ne više Hercegovcima u bijelim čarapama, nego Nepalcima i Filipincima na Wolt motorićima i u Bolt taksijima, nekoć mladi zagrebački nadbiskup odavno je u mirovini, a Zrinka Vrabec Mojzeš i dalje vrti reference od prije tridesetak godina.
Za Zrinku Vrabec Mojzeš vrijeme ne teče.
Do you remember when you joined X? I do! #MyXAnniversary
@RSavaberg Otkad se silovanje naziva napad, "assault", ili "spolno zlostavljanje"?
@RSavaberg Posvuda su , mafija ih stavlja po 20ak u jednu kuću. I kurčevito rade sranja i neznaju nikakve jezike. Organizirat se, samo mafija će bit na njihovoj strani, i politika isto čini se
Hvala vam na ukazanom povjerenju koje politički obvezuje.
Naša borba tek počinje!
Joooooojjjj urbaaaaanaaaa građaaaanskaaaa provenijenciiiijaaaaa joooojjj jadnaaaaa ti saaaam jooooooj, majko mila sto me nisi urbanu rodila jooooooj
Godine 2001. George W. Bush održao je 10-minutni govor o etičkim i političkim implikacijama istraživanja na matičnim stanicama iz embrija.
Govor je sadržajan, odmjeren i kristalno jasan. Briljantan!
Nezamislivo je da ovakav govor netko održi danas.
https://t.co/wcqS9CFIcM
Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći:
reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo
Kao što smo imali prilike vidjeti, naša edukatorska uzdanica, koja djeluje pri Europskoj komisiji u ekspertnoj skupini za dobrobit u školi (Expert Group on Wellbeing in Schools), oduševljava se mislima brazilskog edukatora Paula Freirea, začetnika tzv. kritičke pedagogije koja – najkraće rečeno – spaja kritičku teoriju s obrazovanjem, koji je svoje glavno djelo, pod naslovom Pedagogija obespravljenih, objavio u suton #ŠezdesetOsma, i koji se kasnije, poput niza drugih kritičkih un-schooling, anti-schooling i „dole-škole“ edukatora, 1990.-ih glatko prešaltao na „održivost“, spajajući obrazovanje i „održivi razvoj“ u nakaznu „ekopedagogiju“.
Osim Paula Freirea, našu edukatorsku uzdanicu oduševljava i glasnogovornik trans-humanizma i navjestitelj post-humanizma, na čiji sam trans-humanistički manifest, uspješnicu Sapiens: kratka povijest čovječanstva, osvrt dala ovdje: https://t.co/DaajUr6Vt6.
O Ekspertnoj skupini za dobrobit u školi i njezinim ekspertima
Čime se naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji nadahnuta Freireom i Hararijem bavi onda kad ne putuje svijetom – od Portugala do Bangkoka i Tajlanda, od Danske do Grčke i šire – i upicanjena snima selfije?
Naravno, piše preporuke za unapređivanje obrazovnih politika. Kao što ona sama kaže, a nemamo joj – kao ekspertu iz Ekspertne skupine za dobrobit u školi – razloga ne vjerovati, top-prioriteti obrazovanja jesu, i u sljedećim će godinama i dalje biti, mentalno zdravlje u školama i well-being (dobrobit) školske djece, i na tomu će se temeljiti nove obrazovne politike, a sve se glasnije govori i o uvrštavanju sreće [!] u kurikul.
Ekspertna skupina Europske komisije za dobrobit u školi posebno se bavi „under-achieverima“, a naša edukatorska uzdanica uz to posebnu pažnju poklanja „mikro-učenju“ i nada se uvođenju predmeta Sreća [!] u školu.
Jao onome tko pomisli da je uvođenje sreće u školski kurikul apsurdna ili bezazlena fantazija što ih u svojim najboljim namjerama iznosi neki dokoni ili lakomisleni bel esprit.
Zaboga, pa već imamo ekspertnu skupinu Europske komisije koja se bavi nečim srodnim, a to je dobrobit u školi (Expert Group Well-Being in Schools).
I jao onome tko pomisli da je „dobrobit“ školske djece nešto samorazumljivo.
Dobrobit jest pojam iz općeg jezika, ali je ujedno i koncept koji je zaposjela psihologija, i koja sada ima prerogativ na njegovo znanstveno definiranje i - dakako - mjerenje, i sve što s time ide (nešto slično dogodilo se i s konceptom inteligencije i IQ-om).
A na što se zapravo misli kad se govori o „dobrobiti u školi“, možemo saznati npr. ovdje: https://t.co/nxrEhrgiQP.
Od „pedagogije obespravljenih“ do „ekopedagogije“
Paulo Freire, začetnik „pedagogije obespravljenih“ na zasadama revolucionarne #ŠezdesetOsma, 1990.-ih je - u osvit novog milenija (i na prijelazu postmoderne u transhumanizam) - utemeljio „ekopedagogiju“ tj. pedagogiju na zasadama „održivog razvoja“.
Pedagozi, psiholozi, raznorazni edukatori, političari i drugi stakeholderi nastavili su provoditi reforme sustava odgoja i obrazovanja na progresivnim načelima, koje do danas traju.
Zajednički nazivnik svih tih raznoraznih reformi jest zamjena starog modela učitelja novim modelom nastavnika, kako slijedi:
- Stari model, model učitelja, koji predaje (govori, objašnjava, poučava) ex cathedra i koji je „pravedan i strog“, izraz je vertikale moći, što eo ipso implicira zloupotrebu moći.
Kao takav, taj model postaje nepoćudan.
- Ustanovljuje se novi model, model nastavnika, koji uz minimalne intervencije potiče djecu na samostalno „istraživanje“, „kritičko mišljenje“ i „kreativno i inovativno rješavanje problema“.
U tom smislu svakako #preporučujem kratki članak iz 2016. g., čiji je autor Jonas Linderoth, švedski profesor psihologije obrazovanja i ekološke psihologije.
U članku se pregledno i razumljivo daje kritički osvrt na pedagoške trendove iz 1990.-ih, a autor izražava stid i žaljenje zbog štete koje je nanio pedagogiji i odgoju i obrazovanju u Švedskoj te se javnosti na tome ispričava.
Link nam je priskrbila upravo naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji: https://t.co/GbGNB9VG4G.
Od „ekopedagogije“ do „znanosti o sreći“
Vidimo dakle da danas psiholozi, edukatori, političari, kojekakvi eksperti i svi stakeholderi traže izlazno rješenje kako da svoje stare teorije i prakse i dorade sukladno novim zahtjevima novog vremena, koje od trans-humanizma ubrzano ide prema post-humanizmu, slično kao što je svojedobno vrlo elegantno bio učinio Paulo Freire.
Harvard je tako uveo ljetnu školu na temu „znanosti o sreći i dobrobiti“ (Science of Happiness and Well-Being), a ulaže napore da utemelji Odsjek za sreću: https://t.co/6vKgUYBrvG.
I druga sveučilišta imaju kolegije iz znanosti sreći, o čemu smo mogli čitati i u Gloriji: https://t.co/d7ewf9VZ1j.
No bez brige, sve je to ozbiljna, na dokazima temeljena znanost!
A da je tomu tako, najbolje će potvrditi Nenad Jarić Dauenhauer s Indexa: https://t.co/aGQ0CQXikE.
Naravno, „znanost o sreći i dobrobiti“ izvedenica je psihologije.
Ili, bolje rečeno, to je psihologija koja pod krinkom neuroznanosti i pod izlikom „interdisciplinarnosti“ prodire u pedagogiju, sociologiju, ekonomiju, filozofiju, umjetnost itd., kontaminira ih, sažvače i ispljune, i tom ispljuvku daje novo, generičko, opisno ime. (Kad naiđete na „znanost o...“, već po imenu znate sa čime imate posla).
A otkud „znanost o sreći i dobrobiti“?
Pa, psiholozi su uočili da statistike suicidalnosti i suicida, depresije, anksioznosti, distresa, raznoraznih traumatiziranosti itd. rastu, osobito kod mladih, u čemu veliku ulogu igraju smartfoni, novi mediji i društvene mreže.
S tim u vezi lako ćemo se prisjetiti kako je u nas, 2020. g., u godini korone i velikih potresa, naša eminentna psihologica Nataša Jokić Begić sa suradnicima provela opsežno istraživanje u kojemu je sudionike pitala „Kako si?“, i to s ciljem „da bismo znali kako smo svi mi“: https://t.co/ikCgfE2AWn.
Neki od rezultata istraživanja jesu:
- publikacija Kako smo svi mi?: https://t.co/UBsVSvKa0E;
- osnivanje i rad udruge za mentalno zdravlje „Kako si?“ (koja btw. propagira >transrodnost< i >interseksualnost<): https://t.co/js64BhpCpU;
- knjiga o psihološkoj dobrobiti pod naslovom Kako si?: https://t.co/Enz5e7QYDX.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ usredotočuje se na znanja, kompetencije i vještine njegovanja osjećaja smislenosti života i cijenjenja svega onoga što život čini „vrijednim življenja“ „u svijetu koji se mijenja“.
Naravno, i dobrobit i sreća, kao i kvaliteta života, mjerljivi su psiho-testovima, a testiranja provode, samorazumljivo, psiholozi.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ neće svoju primjenu ograničiti samo na školsku djecu i nastavnike. Gdje god je kakva god trauma (ili „trauma“), tu psiholozi trljaju ruke, pišu se radovi, otvaraju se udruge, a zavrti se i pokoja para.
I na ovu temu naša nam je edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji pružila dragocjen link na članak, koji pak treba čitati polako i oprezno: https://t.co/yJBXfG5J9H.
Zaključno
Naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji upoznala je sve meandre edukacije u zadnjih 60-ak godina, od šezdesetosmaške „pedagogije obespravljenih“, preko „ekopedagogije“ iz 1990.-ih, pa do najnovijih dostignuća interdisciplinarne „znanosti o dobrobiti i sreći“.
Sukladno svojim spoznajama, obogaćenima uvidima Yuvala Noaha Hararija, ona u ekspertnoj skupini pri Europskoj komisiji harno radi na tome da dobrobit uđe u školski kurikul, i da sreća postane školski predmet, i da, uz bok prvosvećenici >transrodnosti< i >interseksualnosti< Nataši Jokić Begić, po školama djeci uvaljuje „dobrobit i sreću“.
Mi njezin zanos ne dijelimo.
![utikejt's tweet photo. Od Freirea preko Hararija do znanosti o sreći:
reforme školskog kurikula od 1968. g. naovamo
Kao što smo imali prilike vidjeti, naša edukatorska uzdanica, koja djeluje pri Europskoj komisiji u ekspertnoj skupini za dobrobit u školi (Expert Group on Wellbeing in Schools), oduševljava se mislima brazilskog edukatora Paula Freirea, začetnika tzv. kritičke pedagogije koja – najkraće rečeno – spaja kritičku teoriju s obrazovanjem, koji je svoje glavno djelo, pod naslovom Pedagogija obespravljenih, objavio u suton #ŠezdesetOsma, i koji se kasnije, poput niza drugih kritičkih un-schooling, anti-schooling i „dole-škole“ edukatora, 1990.-ih glatko prešaltao na „održivost“, spajajući obrazovanje i „održivi razvoj“ u nakaznu „ekopedagogiju“.
Osim Paula Freirea, našu edukatorsku uzdanicu oduševljava i glasnogovornik trans-humanizma i navjestitelj post-humanizma, na čiji sam trans-humanistički manifest, uspješnicu Sapiens: kratka povijest čovječanstva, osvrt dala ovdje: https://t.co/DaajUr6Vt6.
O Ekspertnoj skupini za dobrobit u školi i njezinim ekspertima
Čime se naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji nadahnuta Freireom i Hararijem bavi onda kad ne putuje svijetom – od Portugala do Bangkoka i Tajlanda, od Danske do Grčke i šire – i upicanjena snima selfije?
Naravno, piše preporuke za unapređivanje obrazovnih politika. Kao što ona sama kaže, a nemamo joj – kao ekspertu iz Ekspertne skupine za dobrobit u školi – razloga ne vjerovati, top-prioriteti obrazovanja jesu, i u sljedećim će godinama i dalje biti, mentalno zdravlje u školama i well-being (dobrobit) školske djece, i na tomu će se temeljiti nove obrazovne politike, a sve se glasnije govori i o uvrštavanju sreće [!] u kurikul.
Ekspertna skupina Europske komisije za dobrobit u školi posebno se bavi „under-achieverima“, a naša edukatorska uzdanica uz to posebnu pažnju poklanja „mikro-učenju“ i nada se uvođenju predmeta Sreća [!] u školu.
Jao onome tko pomisli da je uvođenje sreće u školski kurikul apsurdna ili bezazlena fantazija što ih u svojim najboljim namjerama iznosi neki dokoni ili lakomisleni bel esprit.
Zaboga, pa već imamo ekspertnu skupinu Europske komisije koja se bavi nečim srodnim, a to je dobrobit u školi (Expert Group Well-Being in Schools).
I jao onome tko pomisli da je „dobrobit“ školske djece nešto samorazumljivo.
Dobrobit jest pojam iz općeg jezika, ali je ujedno i koncept koji je zaposjela psihologija, i koja sada ima prerogativ na njegovo znanstveno definiranje i - dakako - mjerenje, i sve što s time ide (nešto slično dogodilo se i s konceptom inteligencije i IQ-om).
A na što se zapravo misli kad se govori o „dobrobiti u školi“, možemo saznati npr. ovdje: https://t.co/nxrEhrgiQP.
Od „pedagogije obespravljenih“ do „ekopedagogije“
Paulo Freire, začetnik „pedagogije obespravljenih“ na zasadama revolucionarne #ŠezdesetOsma, 1990.-ih je - u osvit novog milenija (i na prijelazu postmoderne u transhumanizam) - utemeljio „ekopedagogiju“ tj. pedagogiju na zasadama „održivog razvoja“.
Pedagozi, psiholozi, raznorazni edukatori, političari i drugi stakeholderi nastavili su provoditi reforme sustava odgoja i obrazovanja na progresivnim načelima, koje do danas traju.
Zajednički nazivnik svih tih raznoraznih reformi jest zamjena starog modela učitelja novim modelom nastavnika, kako slijedi:
- Stari model, model učitelja, koji predaje (govori, objašnjava, poučava) ex cathedra i koji je „pravedan i strog“, izraz je vertikale moći, što eo ipso implicira zloupotrebu moći.
Kao takav, taj model postaje nepoćudan.
- Ustanovljuje se novi model, model nastavnika, koji uz minimalne intervencije potiče djecu na samostalno „istraživanje“, „kritičko mišljenje“ i „kreativno i inovativno rješavanje problema“.
U tom smislu svakako #preporučujem kratki članak iz 2016. g., čiji je autor Jonas Linderoth, švedski profesor psihologije obrazovanja i ekološke psihologije.
U članku se pregledno i razumljivo daje kritički osvrt na pedagoške trendove iz 1990.-ih, a autor izražava stid i žaljenje zbog štete koje je nanio pedagogiji i odgoju i obrazovanju u Švedskoj te se javnosti na tome ispričava.
Link nam je priskrbila upravo naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji: https://t.co/GbGNB9VG4G.
Od „ekopedagogije“ do „znanosti o sreći“
Vidimo dakle da danas psiholozi, edukatori, političari, kojekakvi eksperti i svi stakeholderi traže izlazno rješenje kako da svoje stare teorije i prakse i dorade sukladno novim zahtjevima novog vremena, koje od trans-humanizma ubrzano ide prema post-humanizmu, slično kao što je svojedobno vrlo elegantno bio učinio Paulo Freire.
Harvard je tako uveo ljetnu školu na temu „znanosti o sreći i dobrobiti“ (Science of Happiness and Well-Being), a ulaže napore da utemelji Odsjek za sreću: https://t.co/6vKgUYBrvG.
I druga sveučilišta imaju kolegije iz znanosti sreći, o čemu smo mogli čitati i u Gloriji: https://t.co/d7ewf9VZ1j.
No bez brige, sve je to ozbiljna, na dokazima temeljena znanost!
A da je tomu tako, najbolje će potvrditi Nenad Jarić Dauenhauer s Indexa: https://t.co/aGQ0CQXikE.
Naravno, „znanost o sreći i dobrobiti“ izvedenica je psihologije.
Ili, bolje rečeno, to je psihologija koja pod krinkom neuroznanosti i pod izlikom „interdisciplinarnosti“ prodire u pedagogiju, sociologiju, ekonomiju, filozofiju, umjetnost itd., kontaminira ih, sažvače i ispljune, i tom ispljuvku daje novo, generičko, opisno ime. (Kad naiđete na „znanost o...“, već po imenu znate sa čime imate posla).
A otkud „znanost o sreći i dobrobiti“?
Pa, psiholozi su uočili da statistike suicidalnosti i suicida, depresije, anksioznosti, distresa, raznoraznih traumatiziranosti itd. rastu, osobito kod mladih, u čemu veliku ulogu igraju smartfoni, novi mediji i društvene mreže.
S tim u vezi lako ćemo se prisjetiti kako je u nas, 2020. g., u godini korone i velikih potresa, naša eminentna psihologica Nataša Jokić Begić sa suradnicima provela opsežno istraživanje u kojemu je sudionike pitala „Kako si?“, i to s ciljem „da bismo znali kako smo svi mi“: https://t.co/ikCgfE2AWn.
Neki od rezultata istraživanja jesu:
- publikacija Kako smo svi mi?: https://t.co/UBsVSvKa0E;
- osnivanje i rad udruge za mentalno zdravlje „Kako si?“ (koja btw. propagira >transrodnost< i >interseksualnost<): https://t.co/js64BhpCpU;
- knjiga o psihološkoj dobrobiti pod naslovom Kako si?: https://t.co/Enz5e7QYDX.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ usredotočuje se na znanja, kompetencije i vještine njegovanja osjećaja smislenosti života i cijenjenja svega onoga što život čini „vrijednim življenja“ „u svijetu koji se mijenja“.
Naravno, i dobrobit i sreća, kao i kvaliteta života, mjerljivi su psiho-testovima, a testiranja provode, samorazumljivo, psiholozi.
„Znanost o dobrobiti i sreći“ neće svoju primjenu ograničiti samo na školsku djecu i nastavnike. Gdje god je kakva god trauma (ili „trauma“), tu psiholozi trljaju ruke, pišu se radovi, otvaraju se udruge, a zavrti se i pokoja para.
I na ovu temu naša nam je edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji pružila dragocjen link na članak, koji pak treba čitati polako i oprezno: https://t.co/yJBXfG5J9H.
Zaključno
Naša edukatorska uzdanica pri Europskoj komisiji upoznala je sve meandre edukacije u zadnjih 60-ak godina, od šezdesetosmaške „pedagogije obespravljenih“, preko „ekopedagogije“ iz 1990.-ih, pa do najnovijih dostignuća interdisciplinarne „znanosti o dobrobiti i sreći“.
Sukladno svojim spoznajama, obogaćenima uvidima Yuvala Noaha Hararija, ona u ekspertnoj skupini pri Europskoj komisiji harno radi na tome da dobrobit uđe u školski kurikul, i da sreća postane školski predmet, i da, uz bok prvosvećenici >transrodnosti< i >interseksualnosti< Nataši Jokić Begić, po školama djeci uvaljuje „dobrobit i sreću“.
Mi njezin zanos ne dijelimo.](https://pbs.twimg.com/media/GgkJ9aGXkAAxuJ4.jpg)
Dear Elon:
Jeste li me dugo čekali?
Pope Francis recently railed against birth control. He compared birth control to weapons of war and said that people refuse to have kids out of selfishness and materialism.
Wow. Do you agree with this?
The controversy surrounding Imane Khelif, framed as an issue of irregularity in a sports competition, has led to three significant outcomes:
1. The redefinition of sex has been approved—conservatives and TERFs now have reached a broad consensus that sex is strictly a matter of biochemistry.
2. Lab tests have been introduced as a novel sex-identification method.
3. The term "intersex" has entered public discourse: disorders of sexual development are no more disorders but "differences".
Here are some implications to consider:
- Conservatives have aligned themselves with TERFs, i. e., LGBTIQ forces, whether out of pragmatism, ignorance, naivety, or some deep-rooted conviction—the reason is ultimately irrelevant.
- There is be no obstacle to using lab tests—once introduced e. g. in sports—as a universal sex-identification method.
- Scientific community can continuously redefine sex—and refine lab sex-identification tests—in alignment with new "scientific discoveries".
- Within the LGBTIQ framework, science and scientists are likely to begin identifying novel sexes one after another.
- Legal recognition of novel sexes as equal to the "traditional" sexes (male/man and female/woman) will be demanded.
- Sex is likely to become unrecognizable and indistinguishable: what once even a small child could do—distinguish 'a mister' from 'a lady', a girl from a boy—is likely to become impossible or even forbidden outside the lab.
- Within the LGBTIQ framework, there is no obstacle for science and scientists to ultimately completely reject the concept of sex as obsolete.
This could lead to the theoretical and practical abolition of sex, paving the way for the advent of the letter Q, the final letter in the acronym LGBTIQ.
@DanielRensch why not 30 + 30? or 30 + 15 at least.
Nova slika profila.
Antonia Ćosić na braniku statusa quo
Jučer se na tviteru povela rasprava o dvoipominutnom tik-tok videu u kojemu je HRT-ova novinarka i voditeljica Antonia Ćosić reagirala na reakcije na nastup što ga je mlada influencerica Nika Ilčić (Youtube, Tik-Tok, Only Fans) imala u HRT-ovoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska.
Antonia započinje video prozivanjem onih koji su isprozivali Niku Ilčić: „Jeste li stvarno za gašenje Only Fansa, ili imate generacijama internaliziranu mizoginiju koju više ni ne prepoznajete?“.
Zatim nastavlja: Only Fans kao platformu netko treba osnovati, netko tu treba snimati i producirati, netko tu treba biti pretplatnik; a što se tiče intervjua za HRT, netko je Niku trebao ugostiti, netko je snimak trebao montirati, netko je emisiju trebao pogledati, itd.
No nakon ovog obećavajućeg uvoda, u kojemu daje obrise kompleksne strukture medija („lanac“) i ukazuje na raznolikost i mnoštvenost uključenih aktera, Ćosić u nastavku ne daje nekakve misaono poticajne argumente ili produbljenje bilo kojeg aspekta bilo koje teme, nego ponavlja neka banalna mnijenja o muško-ženskim odnosima, i iznosi neke posve promašene teze.
- Pretplatnici kao ključna karika lanca
Antonia Ćosić kaže: ključna karika lanca kao što je platforma Only Fans jesu pretplatnici, koji su mahom muškarci; čitav lanac živi od novca pretplatnika; „problem“ Only Fansa rješava se tako da se smanji broj pretplatnika; kad se broj pretplatnika smanji na nulu, Only Fans će se kompletno ugasiti.
Ponajprije valja uočiti da Antonia Ćosić nigdje ne eksplicira u čemu se zapravo sastoji „taj problem“ Only Fansa: je li „taj problem“ pornografija kao takva? ili je „taj problem“ možda loš utjecaj influencerica s Only Fansa na mlade? Ili nešto deseto? To Antonia Ćosić ne kaže, nego prepušta stvar podrazumijevanju publike.
Nadalje, teza da su ključni akter Only Fansa (i drugih medijskih platformi) pretplatnici, bez kojih Only Fans ne bi postojao, te da bi Only Fans nestao kad bi broj pretplatnika pao na nulu, posve je netočna.
Naime erotski magazini „Vrući kaj“ ili „Start“ (jugoslavenska inačica „Playboya“) nisu prestali postojati zato što su ih muškarci prestali na kioscima kupovati, niti je nestankom nekoć vodećih tiskanih erotskih magazina (iz doba prije Interneta) i gašenjem kina „Kustošija“ „taj problem“ (koji god on bio, pornografija kao takva, kvarenje mladeži, ili nešto deseto) riješen.
Da bi se rješavanju nekog problema moglo svrsishodno pristupiti, taj se problem treba razumjeti.
U videu problem uopće nije niti imenovan, niti artikuliran.
Nuđenje „rješenja“ u vidu gašenja platforme Only Fans pokazuje da Anotnia Ćosić nije voljna ni u stanju artikulirati problem a kamoli tražiti mu rješenje, ili joj to nije ni cilj, nego joj je cilj poticanje možda zabavnih ali definitivno jalovih debata te branje lajkova i šerova. No i to je posve legitiman cilj.
- Balkan kao neiskorjenjiva odrednica mentaliteta
Antonia Ćosić četiri puta izrijekom spominje Balkan kao nepromjenjivu odrednicu mentaliteta. Spominjanje Balkana automatski trigger i neodoljivi mamac za mnoge krkane, a time i jamstvo da ovaj video neće proći nezapaženo.
Spominjanjem Balkana u kontekstu mentaliteta potencijal za raspravu srozao se na nulu, ako je itko uopće mislio da je ovdje cilj nekakva rasprava.
- Bro code vs Žena je ženi vuk
Antonia Ćosić kaže: svi su se obrušili na Niku Ilčić koja priča kako na Only Fansu zarađuje 1000 eura dnevno, a nitko se nije okomio na vodeće muške influencere Balkana kao loše uzore za naše sinove. Tomu je tako, nastavlja Ćosić, s jedne strane zato što su muškarci, pogotovo balkanski, međusobno solidarni, a s druge strane zato što „na Balkanu volimo kad žena mrzi drugu ženu“, a osim toga žensko-ženske drame i svađe po društvenim mrežama dobivaju puno lajkova.
Ergodakle žena je ženi vuk, a to se i isplati, a mi smo Balkanci, i to je jednostavno tako kako jest – Antonia Ćosić perpetuira banalne impresionističke rodne i druge stereotipe, i time raspravu betonira.
- Paradoks gomile
Kako bi što više potaknula publiku na interakcije, Antonia Ćosić koristi zgodan retorički štos i kaže: jedna jedina žena u lancu Only Fansa (Nika Ilčić) nije nikakva bitna karika u tom lancu, Only Fans bi i bez nje funkcionirao sasvim jednako, ergodakle promašeno je prozivati Niku Ilčić; s druge strane, ako bi svi pretplatnici Only Fansa otkazali pretplatu, Only Fans bi momentalno prestao postojati i problem bi bio riješen.
No Antona Ćosić ne kaže – a što bi bilo sukladno njezinom ranijem izlaganju – da bi Only Fans jednako tako prestao postojati i kad nitko – uključujući i Niku Ilčić – na njemu ne bi objavljivao sadržaje (tada se naime potencijalni pretplatnici ne bi imali na što pretplatiti).
A također ne kaže ni da otkazivanje pojedinačnih pretplata ne bi imalo nikakvih efekata na Only Fans.
Dapače, ona na sve nas apelira da pozovemo „sve naše [muške] prijatelje, braću, dečke, muževe, svu našu rodbinu da ugase Only Fans“ kako bi se problem „sasjekao u korijenu“. Zašto, čemu? Otkazivanje pojedinačne pretplate (pa čak i niza pojedinačnih pretplata, jer ovo je naime paradoks gomile) neće ni na koji način djelovati na funkcioniranje Only Fansa, slično kao što odlazak Nike Ilčić s te platforme ne bi ni na koji način djelovalo na funkcioniranje Only Fansa. Osim toga, divlji Balkanci da će koordiniranim prekidanjem pretplate dovesti do nestanka Only Fansa??!? Haha, sjajna šala simpatične Antonije!
Zaključno
S ciljem da pokrene debatu o Only Fansu, Antonija Ćosić između ostaloga kaže da su pretplatnici najvažnija karika u lancu platforme. Potpuno je netočno da su pretplatnici prvi nepokretni pokretač i posljednji nezaustavljeni zaustavljivač Only Fansa.
Only Fans će prestati postojati (ili će se kao kanal bitno promijeniti) onda kad njegov koncept i sadržaje neki drugi, širi i propulzivniji medij integrira u sebe (kao što je svojedobno Facebook progutao MySpace, iako MySpace i dalje postoji).
Osobitost koncepta i sadržaja Only Fansa jest ne u tome što se radi o ovakvoj ili onakvoj, profesionalnoj ili amaterskoj, tvrdoj ili mekoj, besplatnoj ili naplatnoj pornografiji, nego to što je supruge, majke, sestre, kćeri, susjede, domaćice, učiteljice, medicinske sestre, doktorice, profesorice koje se gole s dildom snimaju za 2 ili 25 dolara mjesečno Only Fans doveo u mainstream. Što ilustrira i slučaj Nike Ilčić, koja je gostovala na javnoj televiziji HRT u političkom talk-showu Aleksandra Stankovića u #Nu2 i u emisiji za penziće, domaćice i sitnu dječicu „Dobro jutro, Hrvatska“.
Tik-tok video Antonije Ćosić na temu muškaraca i žena i Only Fansa nema za cilj produbiti bilo koji aspekt rasprave o bilo čemu, nego kao vruću temu nabaciti porno-sajt Only Fans i perpetuirati neke banalne impresionističke stereotipe (muškarci su međusobno solidarni, žene su međusobno nesolidarne, užasi balkanskog mentaliteta), započeti lažne rasprave (npr. o tome kako riješiti stanoviti posve nejasno artikulirani „problem“ Only Fansa) te na tome pobrati lajkove, šerove i reakcije.
I to je posve legitimno. No u tome vidjeti nekakvu „kritiku društva“ ili doprinos bilo kakvoj diskusiji o bilo čemu ipak je promašeno.
![utikejt's tweet photo. Antonia Ćosić na braniku statusa quo
Jučer se na tviteru povela rasprava o dvoipominutnom tik-tok videu u kojemu je HRT-ova novinarka i voditeljica Antonia Ćosić reagirala na reakcije na nastup što ga je mlada influencerica Nika Ilčić (Youtube, Tik-Tok, Only Fans) imala u HRT-ovoj emisiji Dobro jutro, Hrvatska.
Antonia započinje video prozivanjem onih koji su isprozivali Niku Ilčić: „Jeste li stvarno za gašenje Only Fansa, ili imate generacijama internaliziranu mizoginiju koju više ni ne prepoznajete?“.
Zatim nastavlja: Only Fans kao platformu netko treba osnovati, netko tu treba snimati i producirati, netko tu treba biti pretplatnik; a što se tiče intervjua za HRT, netko je Niku trebao ugostiti, netko je snimak trebao montirati, netko je emisiju trebao pogledati, itd.
No nakon ovog obećavajućeg uvoda, u kojemu daje obrise kompleksne strukture medija („lanac“) i ukazuje na raznolikost i mnoštvenost uključenih aktera, Ćosić u nastavku ne daje nekakve misaono poticajne argumente ili produbljenje bilo kojeg aspekta bilo koje teme, nego ponavlja neka banalna mnijenja o muško-ženskim odnosima, i iznosi neke posve promašene teze.
- Pretplatnici kao ključna karika lanca
Antonia Ćosić kaže: ključna karika lanca kao što je platforma Only Fans jesu pretplatnici, koji su mahom muškarci; čitav lanac živi od novca pretplatnika; „problem“ Only Fansa rješava se tako da se smanji broj pretplatnika; kad se broj pretplatnika smanji na nulu, Only Fans će se kompletno ugasiti.
Ponajprije valja uočiti da Antonia Ćosić nigdje ne eksplicira u čemu se zapravo sastoji „taj problem“ Only Fansa: je li „taj problem“ pornografija kao takva? ili je „taj problem“ možda loš utjecaj influencerica s Only Fansa na mlade? Ili nešto deseto? To Antonia Ćosić ne kaže, nego prepušta stvar podrazumijevanju publike.
Nadalje, teza da su ključni akter Only Fansa (i drugih medijskih platformi) pretplatnici, bez kojih Only Fans ne bi postojao, te da bi Only Fans nestao kad bi broj pretplatnika pao na nulu, posve je netočna.
Naime erotski magazini „Vrući kaj“ ili „Start“ (jugoslavenska inačica „Playboya“) nisu prestali postojati zato što su ih muškarci prestali na kioscima kupovati, niti je nestankom nekoć vodećih tiskanih erotskih magazina (iz doba prije Interneta) i gašenjem kina „Kustošija“ „taj problem“ (koji god on bio, pornografija kao takva, kvarenje mladeži, ili nešto deseto) riješen.
Da bi se rješavanju nekog problema moglo svrsishodno pristupiti, taj se problem treba razumjeti.
U videu problem uopće nije niti imenovan, niti artikuliran.
Nuđenje „rješenja“ u vidu gašenja platforme Only Fans pokazuje da Anotnia Ćosić nije voljna ni u stanju artikulirati problem a kamoli tražiti mu rješenje, ili joj to nije ni cilj, nego joj je cilj poticanje možda zabavnih ali definitivno jalovih debata te branje lajkova i šerova. No i to je posve legitiman cilj.
- Balkan kao neiskorjenjiva odrednica mentaliteta
Antonia Ćosić četiri puta izrijekom spominje Balkan kao nepromjenjivu odrednicu mentaliteta. Spominjanje Balkana automatski trigger i neodoljivi mamac za mnoge krkane, a time i jamstvo da ovaj video neće proći nezapaženo.
Spominjanjem Balkana u kontekstu mentaliteta potencijal za raspravu srozao se na nulu, ako je itko uopće mislio da je ovdje cilj nekakva rasprava.
- Bro code vs Žena je ženi vuk
Antonia Ćosić kaže: svi su se obrušili na Niku Ilčić koja priča kako na Only Fansu zarađuje 1000 eura dnevno, a nitko se nije okomio na vodeće muške influencere Balkana kao loše uzore za naše sinove. Tomu je tako, nastavlja Ćosić, s jedne strane zato što su muškarci, pogotovo balkanski, međusobno solidarni, a s druge strane zato što „na Balkanu volimo kad žena mrzi drugu ženu“, a osim toga žensko-ženske drame i svađe po društvenim mrežama dobivaju puno lajkova.
Ergodakle žena je ženi vuk, a to se i isplati, a mi smo Balkanci, i to je jednostavno tako kako jest – Antonia Ćosić perpetuira banalne impresionističke rodne i druge stereotipe, i time raspravu betonira.
- Paradoks gomile
Kako bi što više potaknula publiku na interakcije, Antonia Ćosić koristi zgodan retorički štos i kaže: jedna jedina žena u lancu Only Fansa (Nika Ilčić) nije nikakva bitna karika u tom lancu, Only Fans bi i bez nje funkcionirao sasvim jednako, ergodakle promašeno je prozivati Niku Ilčić; s druge strane, ako bi svi pretplatnici Only Fansa otkazali pretplatu, Only Fans bi momentalno prestao postojati i problem bi bio riješen.
No Antona Ćosić ne kaže – a što bi bilo sukladno njezinom ranijem izlaganju – da bi Only Fans jednako tako prestao postojati i kad nitko – uključujući i Niku Ilčić – na njemu ne bi objavljivao sadržaje (tada se naime potencijalni pretplatnici ne bi imali na što pretplatiti).
A također ne kaže ni da otkazivanje pojedinačnih pretplata ne bi imalo nikakvih efekata na Only Fans.
Dapače, ona na sve nas apelira da pozovemo „sve naše [muške] prijatelje, braću, dečke, muževe, svu našu rodbinu da ugase Only Fans“ kako bi se problem „sasjekao u korijenu“. Zašto, čemu? Otkazivanje pojedinačne pretplate (pa čak i niza pojedinačnih pretplata, jer ovo je naime paradoks gomile) neće ni na koji način djelovati na funkcioniranje Only Fansa, slično kao što odlazak Nike Ilčić s te platforme ne bi ni na koji način djelovalo na funkcioniranje Only Fansa. Osim toga, divlji Balkanci da će koordiniranim prekidanjem pretplate dovesti do nestanka Only Fansa??!? Haha, sjajna šala simpatične Antonije!
Zaključno
S ciljem da pokrene debatu o Only Fansu, Antonija Ćosić između ostaloga kaže da su pretplatnici najvažnija karika u lancu platforme. Potpuno je netočno da su pretplatnici prvi nepokretni pokretač i posljednji nezaustavljeni zaustavljivač Only Fansa.
Only Fans će prestati postojati (ili će se kao kanal bitno promijeniti) onda kad njegov koncept i sadržaje neki drugi, širi i propulzivniji medij integrira u sebe (kao što je svojedobno Facebook progutao MySpace, iako MySpace i dalje postoji).
Osobitost koncepta i sadržaja Only Fansa jest ne u tome što se radi o ovakvoj ili onakvoj, profesionalnoj ili amaterskoj, tvrdoj ili mekoj, besplatnoj ili naplatnoj pornografiji, nego to što je supruge, majke, sestre, kćeri, susjede, domaćice, učiteljice, medicinske sestre, doktorice, profesorice koje se gole s dildom snimaju za 2 ili 25 dolara mjesečno Only Fans doveo u mainstream. Što ilustrira i slučaj Nike Ilčić, koja je gostovala na javnoj televiziji HRT u političkom talk-showu Aleksandra Stankovića u #Nu2 i u emisiji za penziće, domaćice i sitnu dječicu „Dobro jutro, Hrvatska“.
Tik-tok video Antonije Ćosić na temu muškaraca i žena i Only Fansa nema za cilj produbiti bilo koji aspekt rasprave o bilo čemu, nego kao vruću temu nabaciti porno-sajt Only Fans i perpetuirati neke banalne impresionističke stereotipe (muškarci su međusobno solidarni, žene su međusobno nesolidarne, užasi balkanskog mentaliteta), započeti lažne rasprave (npr. o tome kako riješiti stanoviti posve nejasno artikulirani „problem“ Only Fansa) te na tome pobrati lajkove, šerove i reakcije.
I to je posve legitimno. No u tome vidjeti nekakvu „kritiku društva“ ili doprinos bilo kakvoj diskusiji o bilo čemu ipak je promašeno.](https://pbs.twimg.com/media/GTAGq78WAAEckS0.png)
Značenje pojedinih slova iz LGBTIQ-kratice, koncizno i praktično, rasterećeno od etimologije i povijesnih asocijacija:
L = Abortus
G = Istospolni brak + Surogatstvo
B = Nestanak seksualne orijentacije
T = Nestanak roda
I = Nestanak spola
Q = Nestanak čovjeka.
Last Seen Users on Sotwe
雨祭
Seen from Indonesia
Medan Swinger
Seen from Singapore
sam
Seen from United States
DUNG DĂNG DUNG DẺ
Seen from Vietnam
Bhanu Priya
Seen from Netherlands
Remaja nakal
Seen from Indonesia
ZeyaYelan (Comms Open)
Seen from Chile
Türkçe Altyazılı Porno
Seen from Turkey
Weber
Seen from Turkey
pppppppp
Seen from Indonesia
Most Popular Users
Elon Musk 
@elonmusk
240.2M followers
Barack Obama
@barackobama
119.3M followers
Donald J. Trump
@realdonaldtrump
111.6M followers
Cristiano Ronaldo
@cristiano
109.2M followers
Narendra Modi
@narendramodi
106.9M followers
Rihanna
@rihanna
97.3M followers
NASA
@nasa
92.1M followers
Justin Bieber
@justinbieber
90.6M followers
KATY PERRY
@katyperry
87M followers
Taylor Swift
@taylorswift13
80.8M followers
Lady Gaga
@ladygaga
72.3M followers
Kim Kardashian
@kimkardashian
69.5M followers
Virat Kohli
@imvkohli
68.8M followers
YouTube
@youtube
68.6M followers
Bill Gates
@billgates
63.5M followers
The Ellen Show
@theellenshow
62.5M followers
CNN
@cnn
61.9M followers
Neymar Jr
@neymarjr
61.4M followers
X
@x
60.9M followers
Selena Gomez
@selenagomez
60.1M followers