Zamislite da danas ponovo pravimo ovaj eksperiment — gde su ljudi podeljeni na čuvare i zatvorenike. Kako mislite, da li bi se rezultati ponovili? Da li bismo imali istu poslušnost, iste reakcije ili bismo drugačije postupali? Šta mislite, zašto?
lakše bih provodio vreme da ništa stvarno nisam doživeo ne bih znao da postoji stvarnost koja se zove život ali ti si mi uveo u pravi život i zbog tebe sam počeo opsesivno da verujem da su sve moje zamisli ostvarive tako da sam pomislio kako mogu i njih da proživim
Neprilagođen
ništa ne treba da nas dotiče ako hoćemo da sačuvamo zdrav razum stabilna ličnost je čovek koji ide pravo i ne gleda ni levo ni desno na prvom mestu su mu porodica i deca jer ko će o njima brinuti ako je on u sanatorijumu
Neprilagođeni, Oguz Ataj
ako počnem i od tebi da maštam kao što sam o svima vidi Gunseli ti voliš ono što znaš o meni ali znaš toliko malo možda se ispostavi da sam toliko neobičan da će mi tvoja ljubav pošto me sasvim upoznaš biti strašna i nepodnošljiva u trenu tata bi se namrštio negde u sebi znam da
sve ovo nije istina možda ćeš početi da se udaljavaš od mene što me budeš više upoznavala verovatno sam ja samo ono što ti znaš ni ja ne bih da čačkam jer ako se ispod pojavi ništavilo ti ćeš to možda podneti ali ja sigurno neću ne bih to preživeo i zato dozvoli mi da se
svestan sam naravno da sam odovek imao velika očekivanja toliko bih očekivao od osobe čim je upoznam ne bi saznala ni kako se zovem a u meni bi se već probudila nada pojavile bi se razne zamisli i kada bi se ta osoba na minutu razvojila od mene ja bih otišao tako daleko to
promenljive refleksije ljubavi. Sve me to iscrpljuje. Ti samo sediš tu i posmatraš me. Tebi je voljanje prosta radnja, kao pijanje vode. Ja moram u svakom trenu da budem na oprezu. Neprilagođeni, Oguz Ataj
Mislio sam da ću naći nove reči, nove načine života. Međutim, srce mi se skorelo od bola. Teško mi je da volim. Nisam se navikao: naporno mi je. Ne mogu u svakom trenutku da mislim na ljubav. Ponekad preskočim. Nastanu praznine. Pokušavam da ih popunim praznim rečima. Želim da te
gledam bez prestanka, da ne propustim ni jednu tvoju reč, da pratim svaki tvoj pokrat i razne sene, koje ti svaki čas preleću preko lica, želim da svakog trenutka pronađem i izgovorim neku novu reč. Želim da u svakom godišnjim dobu, na svakom mestu, s ljudima i bez njih, vidim
Zastrašujuće je to što samo posmatrate moj odlazak. A posle ćete, kada stvari više ne budu mogle da se sakriju, izigravati zaprepašćenost. Pretvaraćete se da ste zatečeni. Veoma su razočarani svi koji su računali na cas kada su kretali na put. Šta da vam kažem?