Profesor Mašinsko-saobraćajne škole iz Čačka, Aleksandar Dilparić, uhapšen je 05.09.2025. godine pod lažnim optužbama da je, nakon studentskog skupa „Srbijo, da li se čujemo“ ispred Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, izvršio krivično delo Napad na službeno lice (čl. 323 st. 3 KZ).
Danas je dočekana pravda: OJT Novi Sad donelo je Naredbu o obustavi istrage jer nema apsolutno nikakvih dokaza da je profesor učinio ovo delo.
Pravda je pobedila tamu!
Bilo je neizmerno zadovoljstvo braniti ovog divnog čoveka u timu sa kolegom @zeljko_kocic.
Iako je od samog starta bilo jasno da je profesor nevin, tužilaštvo je tražilo pritvor – što je Osnovni sud u Novom Sadu, na svu sreću, odbio.
Ovaj kvazi-postupak započet je na osnovu službene beleške trojice policajaca koji su tvrdili da je profesor bacao kamenice na policiju i uzvikivao uvrede. Međutim, obrt je bio kao na filmu: suočeni sa zakonom pred javnim tužiocem, ti isti policajci nisu ostali verni papiru koji su potpisali.
Priznali su istinu – da nisu videli profesora da radi bilo šta protivzakonito i da su bili naterani od strane starešina da sačine takvu lažnu belešku!
Dok su režimski mediji odmah histerično targetirali profesora optužbama da je „čovek koji uči decu da ruše“ i da je „divljao po Novom Sadu“, istina je dobila svoj epilog tamo gde treba – na sudu.
Pravda je spora, ali dostižna. Idemo dalje. ⚖️
Zanimljivo je svedočenje sina ubijenog Nešovića od 3. juna. On se nije pridružio krivičnom gonjenju ali je ispričao da je njegov otac imao elektronsku narukvicu WHOOP koja očitava otkucaje srca i spojena je sa njegovim mobilnim telefonom i da je poslednji rad srca njegovog oca zabeležen u 2.39 posle ponoći.
Već sad je izvesno da je netačno da su policija i druge bezbednosne službe za događaj saznale tek nakon što je žena Nešovića prijavila njegov nestanak. Izgleda da su bezbednosne službe znale za događaj pre nego što je premijer Đuro Macut seo da ruča u restoranu „27“.
https://t.co/xGJGV0kaib
Stanje opreme za rad u Osnovnom javnom tužilaštvu u Novom Sadu je slika i prilika ekonomskog tigra.
Vrata u pojedinim kancelarijama ne mogu da se zatvore jer se pokvario mehanizam brave. U sred saslušanja pokvari se računar, pauza, gubi se vreme i energija.
Osoblje nema elementarne stvari za normalan rad, kancelarije ofucane, nameštaj dotrajao, računari zaostali, ne daj bože da u spisu postoji video snimak, reprodukcija traje večno uz brigu hoće li računar izdahnuti.
Tamo u ćosku stoje bačene polomljene stolice koje su za rashod ali iz nekog razloga čeka se papir kojim se dozvoljava njihovo uklanjanje. Toner i papir da ne pominjemo, svako se snalazi za sebe.
Za to vreme nova zgrada pravosudnih organa u Novom Sadu koja je trebala biti otvorena u novembru 2024 godine i dalje stoji prazna, ali je zato uredno čuvana od strane pravosudne straže.
Klasični nemar države prema institucijama.
Uhapšen je KOMANDANT interventne jedinice 92, jer nije uhapsio čoveka koji je pucao u restoranu u novembru mesecu prošle godine.
Taj čovek je trenutno optužen za ubistvo u restoranu "27" na Senjaku.
Nije to policija, to je organizovana kriminalna grupa.
SRBIJA ILI MAFIJA!
Pijete kafu sa prijateljima, a niste ni svesni da vas kamera u kafiću tajno prisluškuje i snima svaku vašu izgovorenu reč.
Ugostiteljski objekti imaju pravo da koriste video nadzor radi bezbednosti objekta i imovine, ali snimanje ZVUKA razgovora gostiju od strane ugostitelja predstavlja krivično delo – Neovlašćeno prisluškivanje i snimanje (čl. 143. Krivičnog zakonika)!
Zanimljivo je da sve više ugostiteljskih objekata tajno snima i zvuk, kompromitujući tako svaku izgovorenu reč svojih gostiju. Gde ti snimci posle završe, da li su to objekti posebne namene koje koriste policije i službe bezbednosti možemo samo da naslutimo. Svakako takvi snimci, iako apsolutno nezakoniti, koriste u krivičnom postupku kao dokaz.
Takvi objekti nemaju istaknuti nalepnicu koja bi gostima skrenula pažnju da je objekat pod audio nadzorom, čime se gosti dovode u zabludu da je njihov razgovor poverljiv a u stvari su glineni golubovi za stalkere koji ih slušaju iz kabine.
Ustavom garantovano pravo na privatnost i tajnost komunikacije može se ograničiti samo primenom posebnih dokaznih radnji koje su eksplicitno propisane Zakonikom o krivičnom postupku.
Međutim, ipak su i praksi nezakonito pribavljeni snimci poslastica za tužilaštvo i sud pa ih se teško odriču.
Pazite pred kim, ali i ISPOD kojih kamera pričate!