„Ovo ne sme biti kraj!“
Na današnji dan pre trideset pet godina u sarajevskoj dvorani „Zetra“ održan je veliki antiratni koncert „YUTEL za mir“, jedan od poslednjih pokušaja da se rastuće tenzije na teritoriji Jugoslavije utišaju - muzikom.
Usred miksanja novog albuma, iako su već imali zakazan veliki koncert u Beogradu za naredni dan, Ekatarina Velika otputovala je u Sarajevo da bi pred 30.000 okupljenih („i još 50.000 onih koji su pod kišobranima ostali ispred“, pisali su mediji) odsvirala dve pesme: u tom trenutku neobjavljenu „Zabranjujem“ i pesmu „Zemlja“, nakon koje se Milan oprostio od publike uzvikom: „MIR!“
Već sutradan prvi put su odsvirali „Zabranjujem“ pred beogradskom publikom, na „Avala festu“.
Pesme koje je Milan pisao krajem 1990. i početkom 1991. godine, iz „osećaja da će nešto strašno da se desi“, su do izlaska albuma „Dum dum“ u septembru postale stvarnost.
*
Milan i Miško Plavi, povratak iz Sarajeva za Beograd, noć 28. jula 1991.
Foto: Maja Maričić
Advokatska komora Srbije (AKS) pozvala je sve advokate da do daljnjeg ne učestvuju u programu televizije Informer zbog targetiranja advokatice Jane Aćimović Planojević koja brani žrtve policijske brutalnosti u Valjevu.
https://t.co/2MwUq8T6DG
Danas.
Na prelazu preko auto-puta, neki Moraoci rasprostrli baner o pobeđivanju i bezvoljno ga pridržavaju.
Vozila prolaze, niko da trubne.
Nekoliko desetina metara dalje, izduvani helijumski balon na vetru pokušava da pronađe mesto za sletanje na zemlju.
Čudno, nekako.
Strah od modernosti! (Niz)
Srpsko društvo hoće najnovije telefone, autoputeve, tržne centre i vojnu tehnologiju, a odbacuje suštinu modernosti - autonomiju pojedinca, odgovornost institucija, pluralizam, promenu društvenih uloga i pravo na sumnju. Zato se prošlost ne vidi kao
1/6
Zalosno je sto je Srdja ovaj intervju dao HRT, ne zbog HRT nego zbog nas. Zalosno je sto njegove reci od pre 20ak godina danas ne opisuju binarni politicki izbor, cije je lice Vucic a studenti nalicje, vec zapravo jesu nasa tuzna realnost. Drustvo bez hrabrosti treba da propadne.
1/3 Kada od nekoga sami napravite „herojku“ i date joj ogroman medijski prostor bez kritičkog otklona, onda snosite i odgovornost za sve što ta osoba izgovori. To se zove novinarska odgovornost, profesionalni standard i elementarna provera sagovornika. 👇
O prethodne tri godine otkako sam dobio otkaz u seriji, o prethodne dve godine koliko ne živim u Srbiji, o Prijepolju, o političarima, gašenju mog Instagrama, o studentima…
https://t.co/tQDbYueusB
Ovo je SKANDALČINA epskih razmera!
Kada visoki funkcioner MUP-a javno deli rođendansku čestitku čoveku koji je pravosnažno osuđen za ubistvo premijera Zorana Đinđića, to prevazilazi granice privatnog stava. Takav gest neizbežno šalje političku i društvenu poruku.
Posebno zabrinjava što je reč o osobi koja rukovodi jedinicom zaduženom za zaštitu najviših državnih funkcionera. Građani imaju pravo da znaju da li rukovodstvo MUP-a smatra ovakvo ponašanje prihvatljivim i da li će se tim povodom oglasiti.
Država koja želi da počiva na vladavini prava ne može da bude ravnodušna prema javnom veličanju ili iskazivanju simpatija prema ljudima osuđenim za političko ubistvo. To nije pitanje ideologije, već elementarnog odnosa prema institucijama, demokratiji i odgovornosti.
Pokušao je da smiri strasti:
Ako vi uspete u neravnopravnim uslovima i uz moju krađu da pobedite na izborima ja ću vam prvi čestitati,
ali isto tako ako ja uspem dovoljno da pokraden u takvim neravnopravnim uslovima, očekujem od vas da to priznate.
#izbori
Crvena Zvezda postaje privatna građevinska firma?
Nije Terzić. Nije Stanković.
Već je država dala zemljište za sport. A sada bi na tom zemljištu da grade stanove i lokale.
Pokretanje ranog javnog uvida u PGR za kompleks stadiona „Rajko Mitić“ dokaz je da rukovodstvo FK Crvena zvezda planira da sportsku misiju kluba i transformiše u privatno građevinsko preduzeće.
Pod krinkom modernizacije, svedoci smo brutalnog pokušaja otimanja državnog zemljišta na Autokomandi zarad profita građevinske elite. Plan koji predviđa zidanje stambeno-poslovnih zgrada od čak 15 spratova nema nikakve veze sa sportom – to je klasičan projekat komercijalnih nekretnina na štetu Beograđana, navijača Zvezde ali pre svega mladih fudbalera i sportista.
Šta je sporno u ovom stepenu sukoba interesa i bezakonja:
- Poklanjanje državnog zemljišta za privatne kvadrate: Parcela od 16,5 hektara na Autokomandi, vredna preko 100 miliona evra, u vlasništvu je države. Crvena zvezda je ovo zemljište dobila besplatno, isključivo na korišćenje za razvoj sporta. Danas Zvezdan Terzić otvoreno lobira da država prepiše pravo svojine na klub kako bi se tu gradili komercijalni stanovi. Ako hoćete da budete investitori, vratite državi zemljište dobijeno za sport, pa ga kupite na slobodnom tržištu! Šapićeva vlast u Beogradu je ovakvu otimačinu i prenamenu zemljišta omogućila usvajanjem Plana generalne regulacije, pre nekoliko meseci. U ovu slučajnost niko ne veruje.
- Porodični građevinski klan unutar Marakane: Dok otac sa pozicije direktora kluba pritiska institucije da se odobri gradnja 205.000 kvadrata, građevinska firma njegovog sina Kostadina Terzića – „GoTer construction“ – pozicionira se kao glavni podizvođač na državnim projektima. Izveštaji pokazuju da je ova privatna firma čak finansijski pozajmljivala 2,6 miliona evra Crvenoj zvezdi. Javnost s pravom sumnja da je teren već pripremljen da neke porodične firme dobiju ekskluzivno pravo na izvođenje radova vrednih stotine miliona na Autokomandi.
- Urbanistički haos po receptu aktuelnog trenera: Da je fudbal u Ljutice Bogdana postao tek usputna delatnost za građevinske magnate dokazuje i sam šef stručnog štaba Crvene zvezde, Dejan Stanković. Njegove firme (poput preduzeća Stefial i Maison Royale) već godinama obilato grade po najekskluzivnijim lokacijama na Vračaru, Slaviji, Kosančićevom vencu. Istraživački mediji su odavno dokumentovali da su Stankovićevi luksuzni kompleksi zidani van zakona i propisa – sa hiljadama nelegalno ozakonjenih kvadrata viška i rušenjem starih objekata pre dobijanja zvaničnih dozvola. Sada isti taj agresivni, vansistemski investitorski urbanizam kuca i na vrata Marakane.
Crvena zvezda pripada građanima i generacijama sportista, a ne građevinskim klanovima, privatnim firmama uprave i njihovim investitorskim partnerima.
Inicijativa „Beograd ostaje“@MostOstaje poziva sve Beograđane i stručnu javnost da do 24. jula podnesu primedbe tokom javnog uvida i spreče pretvaranje našeg najvećeg stadiona u privatno, nelegalno gradilište.
Odluka javnog tužilaštva da napadače na pisca Vladimira Arsenijevića ne goni krivično „jer nema elemenata krivičnog dela“ već da ih goni samo prekršajno i to za prekršaj iz čl.9 st.1 iz Zakona o javnom redu i miru za koje je zaprećena novčana kazna u iznosu do 20.000 dinara objektivno predstavlja podsticaj za vršenje sličnih dela ubuduće ali i nešto gore od toga. S
Napad na Arsenijevića sa razlogom je izazvao veliko uznemirenje građana i reakcije i domaće i strane javnosti. Krivični zakonik Srbije (čl.344) predviđa da će se onaj ko grubim vređanjem ili zlostavljanjem drugog, vršenjem nasilja prema drugom, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem značajnije ugrožava spokojstvo građana ili teže remeti javni red i mir, kazniti zatvorom do tri godine a ako je delo izvršeno u grupi ili je pri izvršenju dela nekom licu nanesena laka telesna povreda zatvorom od šest meseci do pet godina.
Svi su ovi elementi su evidentno ispunjeni i teško je shvatljivo, zapravo neshvatljivo da tužilaštvo ne vidi ni jedan. Ili da ne preoznaje elemente krivičnih dela zlostavljanja (čl.137 KZ) ili ugrožavanja sigurnosti (čl.138 KZ) Podjednako je neshvatljivo zašto se postupak najavljuje samo protiv dvojice koji su priznali izvršenje dela a isključuje protiv drugih, vrlo brojnih aktera i izaziva sumnju da odgovornost drugih uopšte nije proveravana.
U svakom slučaju ukoliko se sprovede najavljeni prekršajni postupak neće moći da se sprovodi krivični postupak. Sprovođenje prekršajnog postupka sprečiće da se u krivičnom postupku utvrdi ne samo ko su drugi saizvršioci u okviru vrlo brojne grupe več, što je mnogo važnije, zapravo najvažnije, sprečiće i utvrđivanje odgovornosti onih zaista najodgovornijih - podstrekača i organizatora ovog napada. A samim tim neizbežno dodatno pothraniti sumnju da vlast ne samo zatvara oči pred nedopustivim huliganskim napadima na neistomišljenike, nego da iza nasilja i kršenja zakona stoje oni čija je obaveza da ih spreče.