“The evidence is overwhelming” that Charlie knew he could count on me to stand up to every single person that would ultimately betray him.
“I believe you were the piece God meant for me to meet to finish the fight”, he wrote.
I’ll see Charlie again someday.
Until then, we finish the fight.
🇭🇷Prije trideset i jedne godine, jednog vedrog kolovoškog jutra, oči cijele nacije i nade ljudi koji su proživjeli godine terora bile su uprte prema Kninu: u njegova surova brda, stoljetnu tvrđavu i ceste koje vode u srce grada.
Danas se s ponosom i dubokim poštovanjem sjećamo mladića koji su okončali dugu, brutalnu agresiju, vratili mir svojoj domovini i ispisali jedno od najvažnijih, odlučujućih poglavlja u povijesti moderne Hrvatske.
Ujutro 4. kolovoza 1995. godine, hrvatske snage okupljene na rubovima okupiranog teritorija nisu činile profesionalne vojske s dugom tradicijom. Bila je to snaga rođena iz čiste nužde i ljubavi prema domovini: poljoprivrednici, studenti, obrtnici i mladići iz svakog hrvatskog grada i sela. Godinama su gledali kako im se domovina komada, narod nasilno protjeruje, a pobunjenički vođe ruše svaki san o miru.
Kada je izdana zapovijed, sinovi Oluje krenuli su naprijed kroz prašinu, minska polja i vatru.
Zadatak pred njima činio se gotovo nemogućim. Teren oko Knina — kršni grebeni Dinare i Velebita, snažno utvrđeni bunkeri i ukopano topništvo — davao je svaku prednost onima koji su ga branili. Vojni analitičari diljem svijeta znali su da proboj takvih položaja zahtijeva nadljudsku odlučnost, brzinu i neustrašivost.
Ipak, prešli su i preko planina i kroz utvrđene linije.
Pješačili su kroz neprohodan teren pod žestokim granatiranjem. Znali su da iza njih stoje stotine tisuća prognanika koji čeznu za povratkom svojim domovima. Znali su da na svojim ramenima nose povijesnu odgovornost: okončati rat koji je odnio previše života i razorio previše obitelji.
Nisu se borili iz mržnje prema onima ispred sebe, već iz neizmjerne ljubavi prema onima koje su ostavili iza sebe: svojim obiteljima, svojemu narodu i svojoj zemlji.
Već u jutarnjim satima 5. kolovoza, hrvatska se trobojnica ponosno zavijorila visoko iznad povijesne kninske tvrđave. U tom jednom, veličanstvenom trenutku, slomljeno je središte okupacije, tijek rata zauvijek je promijenjen, a put prema miru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini konačno je otvoren.
Danas su ti mladići zreli veterani. Kosa im sijedi, a korak im je možda sporiji, no u njihovim očima i dalje živi sjaj toga povijesnog kolovoškog dana. Oni su zauvijek sinovi Operacije Oluja — ljudi koji su oslobodili Hrvatsku i donijeli slobodu.
Hrvatskim braniteljima i sudionicima Operacije Oluja:
Dali ste svoju mladost kako bi naša domovina imala budućnost. Stali ste pred vatru da bi drugi mogli živjeti u miru. Danas, i svake naredne godine, zahvalna vam nacija odaje počast, a povijest zauvijek pamti vašu žrtvu.
SRETAN VAM DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI, TE DAN HRVATSKIH BRANITELJA!
Hrvatska nikad nije bila samo rezultat. Hrvatska je emocija, karakter te zajedništvo igrača, navijača i cijele nacije.
Jednostavno boli. Boli jer smo dali sve, jer smo vjerovali do kraja i jer znamo koliko nam je značilo.
🇭🇷 Luka, if this is goodbye…thank you from the bottom of our broken hearts tonight!
Thank you for elevating Croatian people globally and making Croatia into a global brand. We will never have another like you.
I’m mourning the shocking death of Charlie Kirk. He championed the pursuit of open debate and intellectual freedom in places of education, and did so with great courage. My prayers are for his wife and children at this dire time.
Ponosna.
Zahvalna.
U mislima s onima koji su dali sve. ❤️🇭🇷
Svim hrvatskim braniteljima – hvala.
Svim hrvatskim građanima i hrvatskom narodu – sretan Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja!