Ništa bizarnije ali i ništa logičnije od toga da ovaj režim svoju kampanju započne sahranom.
Režim čiju su vlast obeležile krvave ruke, tragedije i stradanja.
Na sahrani onog koji je sejao smrt.
Dakle, odlučeno je: telo ratnog zločinca Ratka Mladića danas stiže u Srbiju, gde će mu država organizovati sahranu. Ne postoje reči kojima se može opisati potpuni moralni krah Srbije - društva koje sa uživanjem slavi monstruma koji je direktno naredio ubijanje desetina hiljada ljudi u Škabrnji, Srebrenici, kao i širom Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pokušavam da razumem kako jedan narod može toliko da izgubi razum i pravi procesiju ludaku koji je pucao maloletnoj deci u leđa. Kakvi to dijabolični nagoni upravljaju kolektivom koji je sposoban za tako nešto? Ja odgovor na to nemam. Srbija se već danas ispisuje iz civilizacije i upisuje u mračnu knjigu beščašća, s one strane ljudskosti.
Slavni elizabetanski pesnik Džon Don napisao je meditaciju 'Nijedan čovek nije ostrvo' gledajući sa prozora svoje kuće u Londonu pogrebne povorke žrtava kuge. Pun tekst glasi: 'Nijedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo kontinenta, deo kopna. Ako grudvu zemlje odnese more, Evrope je manje, kao da je odnelo neki rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj sopstveni. Smrt svakog čoveka smanjuje mene, jer sam obuhvaćen čovečanstvom. I zato nikada ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom.'
Zato i danas moje misli idu ka senkama nevino pobijenih duša u Škabrnji, Srebrenici i na svim drugim stratištima. Srbija od danas pripada nekom drugom svetu - svetu u koji čestita noga više neće kročiti.
So, it has been decided: the body of war criminal Ratko Mladić arrives in Serbia today, and the state will organize his funeral. No words can describe the absolute moral collapse and bankruptcy of Serbia - a country that gleefully celebrates a monster who directly ordered the slaughter of tens of thousands of people in Škabrnja, Srebrenica, and across Croatia and Bosnia and Herzegovina. I try to comprehend how an entire nation can lose its mind to such an extent, holding a procession for a madman who shot underage children in the back. What kind of diabolical urges drive a collective capable of doing such a thing? I have no answer. As of today, Serbia signs out of civilization and writes itself into the dark book of infamy, far beyond the boundaries of humanity.
The famous Elizabethan poet John Donne wrote his meditation 'No Man Is an Island' while watching the funeral processions of plague victims from his London window. The full text reads: 'No man is an island, entire of itself; every man is a piece of the continent, a part of the main. If a clod be washed away by the sea, Europe is the less, as well as if a promontory were, as well as if a manor of thy friend's or of thine own were: any man's death diminishes me, because I am involved in mankind, and therefore never send to know for whom the bell tolls; it tolls for thee.'
This is why today my thoughts go out to the shadows of the innocently murdered souls in Škabrnja, Srebrenica, and all other sites of war crimes. Serbia now belongs to another world - a world where an honorable foot will never tread again.
Het besluit is dus gevallen: het lichaam van oorlogsmisdadiger Ratko Mladić komt vandaag aan in Servië, en de staat zal zijn begrafenis organiseren. Woorden schieten tekort om het totale morele verval en het bankroet van Servië te beschrijven - een land dat met puur genoegen een monster viert dat direct bevel gaf tot de moord op tienduizenden mensen in Škabrnja, Srebrenica en in andere delen van Kroatië en Bosnië en Herzegovina. Ik probeer te begrijpen hoe een heel volk zo zijn verstand kan verliezen dat het een processie houdt voor een gek die minderjarige kinderen in de rug schoot. Welke diabolische driften sturen een collectiviteit aan die tot zoiets in staat is? Ik heb er geen antwoord op. Servië schrijft zich vandaag nog uit de beschaving en laat zich bijschrijven in het duistere boek der schande, aan de andere kant van de menselijkheid.
De beroemde elizabethaanse dichter John Donne schreef zijn meditatie 'Geen mens is een eiland' terwijl hij vanuit het raam van zijn huis in Londen de begrafenisstoeten van pestslachtoffers voorbij zag trekken. De volledige tekst luidt: 'Geen mens is een eiland, in zichzelf compleet; ieder mens is een stuk van het continent, een deel van het vasteland. Als een kluit aarde door de zee wordt weggespoeld, is Europa kleiner, net alsof het een landtong was, of het landgoed van je vrienden of van jezelf. Het sterven van elke mens vermindert mij, omdat ik deel uitmaak van de mensheid. Vraag daarom nooit voor wie de doodsklok luidt; zij luidt voor jou.'
Daarom gaan mijn gedachten vandaag uit naar de schimmen van de onschuldig vermoorde zielen in Škabrnja, Srebrenica en alle andere plaatsen waar oorlogsmisdaden zijn gepleegd. Servië behoort vanaf nu tot een andere wereld - een wereld waar geen fatsoenlijk mens nog een voet zal zetten.
Vučiću, ne dolazi u Novi Sad!
Aleksandre Vučiću, otkaži skup u Novom Sadu ako ti je bitno išta osim sopstvenog ega i obaveza prema interesnim grupama koje te održavaju na vlasti.
Posle Užica, svi znamo šta tvoj dolazak znači: policijske kordone, partijske plaćenike, batinaše i krvave sukobe.
U Novom Sadu je pre 22 meseca 16 ljudi poginulo ispod nadstrešnice.
Građani još čekaju da se za to po zakonu utvrdi odgovornost.
I ti sada dolaziš da organizuješ miting?! Šta očekuješ?
Da autobusima dovezeni plaćenici simuliraju podršku tvojoj pogubnoj politici, dok partijski batinaši prebijaju ogorčene Novosađane, a policija to sve samo posmatra?
Ako ipak dođeš, niko neće moći da kaže da nisi znao šta radiš.
Ne dolazi.
Ne provociraj.
Ne guraj Novi Sad u krvavi sukob samo da bi odložio svoj neumitni odlazak sa vlasti.
#novisad
#rukesuvamkrvave
#solidarnost
https://t.co/090FhuWMyk
Smrću Ratka Mladića nije okončano pitanje odgovornosti za počinjene zločine, već ostaje trajna obaveza da se istina o genocidu u Srebrenici i drugim ratnim zločinima nikada ne zaboravi, niti relativizuje. Umesto počasti, ZLF poziva državne institucije da spreče svaki pokušaj glorifikacije osuđenog ratnog zločinca u javnom prostoru i izražava punu solidarnost sa porodicama žrtava, kojima su, za razliku od Mladića, decenijama uskraćivani pravda i dostojanstvo.
Ratko Mladić je mrtav.
Da li mi je žao ?
Jeste,žao mi je što nije imao još 8.372 godine da robija za svaku žrtvu Srebrenice.
I ne samo za Srebrenicu.
Za Sarajevo pod opsadom, za granatiranu decu i civile.
Za Prijedor, Foču, Ključ, Sanski Most, Vlasenicu, Zvornik i mnoga druga mesta u kojima su iza njega ostajali mrtvi, logori, masovne grobnice i razoreni životi.
Da li će ići u pakao, neka rešava neko drugi.
Meni je dovoljno da je umro kao pravosnažno osuđeni ratni zločinac i da više nije među živima.
Žrtve zaslužuju da se pamte. Zločinac zaslužuje da se pamti po onome što je učinio,dakle bez mitova, bez laži i bez "ali".
Vladimir Arsenijevic i Stevan Filipović nisu nasumično izabrane mete.Napadnuti su zbog svog antifašizma i zalaganja za život u društvu u kom više neće moći nekažnjeno da se laže,krade i da se ubija!
Ovo što im se dogodilo,na sporom putovanju ka pravdi, verujem, nećemo zaboraviti!
Roditelji učenika Jovine gimnazije traže ostavku ministra prosvete Dejana Vuka Stankovića zbog njegove izjave da bi tu gimnaziju trebalo vratiti SPC-u
https://t.co/XtSJ0nAwMn
Manir svakog SPS gnoma počev od Miloševićevog vremena - ko ih pita bilo šta ili ne daj Bože napadne da su lopine, taj udara na narod srpski i na KiM. Sisači budžeta višedecenijski. Ološ.
Ljudi se žale na ono ruglo u centru, pa hajde kao mi stavimo malo lepšu ogradu, pa za dva dana pošaljemo naše da išaraju i ogradu i centar. Sramota da grad koji vodimo ne izgleda kao favela.
Anketa za Novosađane: Ako znamo da je džinovski plakat ratnog zločinca V.Š. u centru grada, pored Banovine, ilegalan i nema dozvolu, da li bi došli da ga svečano uklonimo? Nema govora, nema muzike, samo studenti, opozicija i građani skidaju ilegalno ruglo? Lajk/šer ako si "za".
"Ruke su vam i dalje krvave”“, poručili su režimu aktivisti STAV-a Doroteja Antić, Branislav Đorđević, Anja Pitulić, Jovan Dražić i Mila Pajić koji se nalaze u egzilu.
STAV ✊❤️
https://t.co/mA2H4ooyfV
Kada ti Interpol kaže da si politički progonitelj, a ne pravna država – to je kraj priče.
Šest studenata u egzilu dobilo je međunarodnu zaštitu od Vučićeve diktature.
Režim je danas postao međunarodni parija.
Mila Pajić i saborci – vi ste slobodni!
Oni su zarobljeni u lažima...
Mila Pajić: U ime Srbije, izvinite. Izvinite je odgovornost svih nas, bez obzira na to kada smo rođeni. Činjenica da smo rođeni u Srbiji koja genocid nije sprečila, dovoljna je. Činjenica da ga Srbija i dalje poriče, čini odgovornost još većom.
https://t.co/9DqXkDPqCI
Da li je moguće?
Da li je moguće da ni jedan fudbaler,ni jedan reprezatantivac predsednik kluba,sportki radnik sudija ili bilo koji sportista ne
stane i podrži Nemanju Vidića.
Da li je moguće da smo tolika ljudska goveda i tolike .ičkice koje se plaše Ćace Srbina.
Retko mi se dešava, al sam sad baš ljubomorna što ovo nije moj tekst.
I studentima i svima koji su prihvatili AV narativ - ako ne slediš slepo - neprijatelj si.
https://t.co/MkmnJH1iQO