‼️Ovaj govor je morao da se čuje na skupštini lekarske komore, nažalost, nisu dozvolili! Eklatantan primer koji se desio našem uglednom kardiologu, profesoru Aleksandru N. Neškoviću:
Na izbornoj Skupštini Lekarske komore Srbije (LKS) 1. juna 2026. godine, za diskusiju se, po tački dnevnog reda koja se odnosi na izbor direktora LKS, uredno prijavio profesor Aleksandar N. Nešković, delegat iz Beograda. Diskusija delegata je poslovnikom o radu Skupštine LKS ograničena na 5 minuta. Novoizabrani (stari) predsednik skupštine LKS dr Bojan Stanojević je grubo oduzeo reč profesoru Neškoviću posle 2 minuta i 35 sekundi njegove diskusije, sa obrazloženjem da je isteklo 3 minuta (!?) predviđeno za diskusiju i da ne govori o temi koja se odnosi na izbor direktora LKS, iako je javno izričito upozoren da je preostalo još 2 minuta za diskusiju predviđenih Poslovnikom. Prisutna sekretarka LKS, zadužena za pravna tumačenja, nije reagovala na očigledno grubo nepoštovanje poslovnika od strane predsednika Skupštine LKS.
Ovo je ceo tekst obraćanja profesora Neškovića delegatima Skupštine LKS, koji mu predsednik skupštine LKS Bojan Stanojević nije dozvolio da izgovori:
„Poštovane koleginice i kolege, poštovani predsedniče Skupštine LKS,
Kao i mnogi novizabrani delegati, ne poznajem način funkcionisanja Lekarske komore.
Niti poznajem, niti su mi bliski ljudi koji su njom rukovodili tokom prethodne decenije.
Međutim, ono što sigurno znam je da je oduvek bila uz vlast, svojim činjenjem ili nečinjenjem, što je u nekim dramatičnim situacijama, po mom mišljenju, bilo u dramatičnoj suprotnosti sa interesima profesije lekara, a na račun dobrobiti bolesnika.
Mi, tzv. “nezavisni” delegati iz Beograda, Vojvodine, Niša i drugih mesta, kandidovali smo se u ovom izbornom ciklusu sa CILJEVIMA: 1) da komoru učinimo nezavisnom od vlasti, ove ili bilo koje druge buduće, da nam vlast ne bude ni gazda, ali ni neprijatelj, već uvaženi partner sa kojim sarađujemo na obostrano zadovoljstvo, i 2) da svojim ličnim primerom utičemo na to da se individualni interes izabranih delegata, ukoliko bi ga uopšte smelo biti, maksimalno podredi interesima profesije.
Međutim, na prvom koraku, prilikom nedavnih izbora za organe RLK Beograda bili smo svedoci:
• zaprepašćujuće nestručnosti i orkestrirane i dirigovane opstrukcije od strane dela administracije i predstavnika prethodnog rukovodstva RLK Beograda
• dubokog nerazumevanja trenutka u kome se društvo nalazi i grčevitih pokušaja dosadašnjeg rukovodstva da po svaku cenu zadrže čelne pozicije u RLK Beograda, a verujemo i u LKS-u
• ucena, pretnji i pritisaka na delegate, posebno na one iz privatne lekarske prakse
• posledičnog straha među delegatima, koji onemogućava slobodno izražavanje volje i biranje pravca u kome komora treba da se razvija.
Dakle, naglašavam, da ne bude nesporazuma, ne radi se ovde o lobiranju, koje je, naravno, i nužno i potpuno legalno, već o agresivnom nastojanju da se lojalnost interesnoj grupi iskoristi za odbranu starih i sticanje novih pozicija komori u novonastalim okolnostima prisustva nezavisnih delegate, koji do sada nisu bili u igri.
Verujem da, uz doktora Iliju Srdanovica na čelu LKS-a, možemo biti sigurni:
• da će nestorovići biti na vreme javno upozoreni i sankcionisani zbog žovijalnog širenja opasnih stručnih neistina, kojima je sluđeno stanovništvo tokom kovid epidemije, što je doprinelo višku smrtnosti od preko 60,000 ljudi u našoj zemlji
• da će predstavnici vlasti biti argumentovano i pravovremeno upozorenI na pogubne efekte mera sprovedenih na preporuku nekompetentnih i neprofesionalnih ljudi koje je odabrala da je savetuju
• da će komora adekvatno i promptno reagovati kada nadrilekari i antivakseri, poput Valentine Arsić Arsenijević, u javnosti iznose neistine, potpuno neutemeljene u medicinskoj nauci i praksi, čime se direktno ugrožava zdravlje i život dece i odraslih
• da komora neće skrenuti pogled kada odgovorni doktori učine sterilne sobe za male hematološke bolesnike dostupnim za političke promocije
• da komora neće ćutati kada odgovorni doktori i rukovodioci ustanova ćutke omoguće da intenzivne nege postanu mesta gde visoki zvaničnici vlasti, po svom nahodjenju, neovlašćeno ulaze sa kamerama i ugrožavaju živote najtežim bolesnicima i naknadno se time javno hvale
• da će komora uvek javno stati uz koleginice i kolege čiji je profesionalni i lični integritet ugrožen postupcima bilo koje vlasti
• da će komora biti mesto gde se interes lekarske profesije zastupa slobodno i bez pritisaka, zastrašivanja i ucena, od strane izabranih delegate na svim nivoima.
Daleko od toga da ovih nekoliko stvari predstavlja sve što je neophodno učiniti, možda ne i ono najvažnije.
Ali tokom vremena krugovi se zatvaraju, slikovito svedočeći o reperkusijama delovanja komore na zdravlje stanovništva i na procese u društvu. Tako je Nestorović, iznoseći svoje sumanute poruke u teškim vremenima, to činio pod zaštitom i uz narativ komore o “ustavom garantovanoj slobodi mišljenja i izražavanja”, doprineo da mnogo više ljudi oboli i umre od kovida, a Valentinu Arsić Arsenijević, osvedočenu i dalje aktivnu antivakserku i nadrilekarku, koja se javno hvali da je komora zbog toga nikada nije sankcionisala, vlast je preko instrumentalizovanog Saveta Medicinskog fakulteta u Beogradu na predlog vd dekana profesorke Milene Todorović Balint postavila na mesto prodekana za nauku!
Dr Ilija Srdanović sigurno ne može sve. I sigurno ne može sam.
Ali, uveren sam da bi u komoru uneo duh promena, lekovitih i za profesiju i za društvo.“
Druga božja zapovest: Ne pravi sebi idola niti kakva lika, NEMOJ IM SE KLANJATI niti im služiti.
Zato SPC nema veze sa hrišćanstvom, nego je to interesna bogataška sekta koja kapital čuva širenjem primitivnog nacionalizma.
Odlaskom Dragoljuba Mićunovića nije otišao samo jedan čovek. Simbolički, završila se jedna epoha srpske politike, možda poslednja u kojoj su moral, obrazovanje, pristojnost i intelektualna hrabrost mogli da stoje rame uz rame sa političkim delovanjem.
Mićun je pripadao onoj retkoj vrsti ljudi koji nisu ulazili u politiku da bi stekli moć, već da bi branili dostojanstvo društva. U vremenu kada je bilo opasno misliti drugačije, on je imao hrabrosti da bude slobodan čovek. U zemlji u kojoj su se decenijama menjali režimi, ideologije i političke mode, on je ostajao dosledan sebi – tih, odmeren, nenametljiv, ali čvrst u odbrani demokratskih vrednosti.
Bio je gospodin u politici koja je često prezirala gospodstvo. Čovek dijaloga u vremenu urlanja. Intelektualac među politikantima. I upravo zato je njegova pojava ulivala poverenje čak i onima koji se sa njim nisu slagali. Jer su znali da pred sobom imaju čoveka koji nikada nije lagao zarad aplauza, niti trgovao principima zarad funkcije.
Za nas koji smo imali privilegiju da sa njim delimo politički prostor, poslaničke klupe i stranački život, Mićunović nije bio samo lider Demokratske stranke. Bio je moralni orijentir. U njegovom prisustvu čovek je imao potrebu da bude bolji, pristojniji, obrazovaniji i odgovorniji prema javnoj reči.
Danas, kada se osvrnemo na njegov život, jasno je da je Dragoljub Mićunović predstavljao kontinuitet one građanske, evropske i demokratske Srbije koja je često bila poražavana, ali nikada do kraja ugašena. Njegov odlazak zato boli više od ličnog gubitka. Sa njim se zatvara krug jedne generacije ljudi koji su verovali da politika mora imati etiku, da država mora imati meru, a društvo obraz i stid.
I možda je upravo to najveća praznina koju ostavlja za sobom: ne samo odsustvo jednog velikog čoveka, već osećaj da je sa njim otišao i poslednji veliki svedok vremena u kojem su reči poput časti, dijaloga i odgovornosti još imale stvarno značenje.
Neka mu je večna slava i hvala
prestanite da jugoslovenstvo posmatrate kao nekakvu bumersku nostalgiju, to je pripadnost jedinstvenom kulturnom prostoru, doslednost u antifašizmu i svest o pustoši i duhovnoj bedi koju nacionalizam ostavlja za sobom
Strašan incident u Skupštini Srbije.
Student prava došao pripremljen.
Niko nije mogao da pretpostavi
da će neko stvarno
pročitati zakone koje je
vlast sama napisala.
U sali muk.
Šok.
Neverica.
Gledaju u Smrdića kao da pitaju,
Čekaj… je l' moguće da dečko
zna članove zakona?
Mesecima slušamo
kako su studenti
strani plaćenici,
izdajnici,
ustaše,
anarhisti,
teroristi,
marsovci…
A onda dođe student prava,
Petar Živković,
stane pred kamere
i bez vikanja,
bez prostakluka
i bez sendviča objasni vlasti
gde sami krše sopstvene propise.
I tu nastaje problem.
Jer na RTSu možeš da
prekineš sagovornika.
Na konferenciji možeš
da ugasiš mikrofon.
Na Tviteru možeš da pustiš botove...
Ali kad ti student prava uživo rastavi argumente u Skupštini,
onda ostaje samo ono kolektivno
SNS mucanje i pogled tipa,
čekaj…
zar zakon nije tu samo kao fora?
Posebno je bilo dirljivo gledati lica partijskih eksperata koji su do juče objašnjavali,
epidemiologiju,
geopolitiku,
litijum,
građevinu,
genetiku,
NATO,
rusko pitanje,
vremensku prognozu
i verovatno uzgoj
avokada u zimskim uslovima…
…A danas su nemo gledali
kako ih student prava vraća
na prvi čas ustavnog prava.
Gde si, Petrove?
Ljuljaš ćerku ili radiš predmete
gurnute u fioku?
I onda shvatiš još jednu stvar.
Prošle godine su tog istog Petra Živkovića tukli ispred
Pravnog fakulteta.
Valjda po staroj logici,
kad nemaš argument
pošalješ batinaše.
Kad nemaš znanje, pošalješ silu,
pandure bez časti i obraza...
Ali postoji jedan problem
koji nikako da ukapiraju.
Pamet ne možeš pretući.
Znanje ne možeš ućutkati...
I onda godinu dana kasnije isti taj dečko stane u Skupštinu i za nekoliko minuta rašrafi ekipu koja godinama glumi pravnu državu...
Unakazi vas...
Bez vikanja,
histerije.
Samo zakon,
i činjenice.
I baš zato je bolelo.
Jer vas njije ponizio neki opozicioni političar kog možete da vređate da je pijanica, homoseksualac...
da ga razvlačite po Svinjomerima...
Unakazio vas je
student
pravog prava
koji je seo,
učio i došao spreman
A onda ono najjače,
Petar Živković vas je matirao
za par minuta i pobedio na kraju rečenicom,
"Možete promeniti sto zakona,
ali ne možete promeniti
neminovnost da
studenti pobeđuju."
I zato
Svi
Slavija
23. maj
jer
Studenti Pobeđuju
Fejsbuk: Marija Dimitrijevic Branko Dimitrijevic
Oni koji će ugasiti RTS, rasformirati BIA i celokupan MUP. Kamen na kamenu da ne ostane od Stinka i Svinjformera. Da ugase svetosavski univerzitet u Beogradu i fakultet srpskih studija u Nišu... E ti me zanimaju, kojima je EU, a ne Srednji vek ideal, za njih ću da glasam. ✌️
Australija je na putu da postane prva zemlja koja će eliminisati rak grlića materice, uglavnom zahvaljujući nacionalnom programu vakcinacije za prevenciju ove bolesti.
Istovremeno, u beogradskoj bolnici se danas medicinska sestra hvali kako je antivakserka i da se ponosi time.
Umesto što SPC otvara pravoslavni univerzitet mislim da bi im bilo mnogo profitabilnije da otvore Klinički centar Tumane, otvore kliniku za onkologiju, kardiologiju, pulmologiju, hirurušku kliniku, endrokrinologiju, vantelesnu oplodnju, doći će Srbi sigurno i daće im debele pare
Rodjen sam u Savamali i išao u osnovnu školu Isidoru Sekulic… ne znam šta bih dao za ovakav izgled koji bi bio nastavak stila iz 30godina prošlog veka. Jedan od predloga Beograda na vodi. Umesto njega dobili naselje po ukusu kriminalaca, lopova i elitnih prostitutki.
Ja otkad znam za sebe islo se u crkvu,slavila slava,bozic u tisini i krugu porodice i tako dok se nisu pojavili ovi plasticni turbo vernici i sve opoganili. Ko su bre ovi sto se krste rafalno ispred i pored crkve,bauljaju i ljube patos ?
Ovo je sve sem vera,ljubav i pristojnost.
Glumci, profesori fakulteta Univerziteta u Beogradu, osoblje iz Rektorata i tužiteljka Jasmina Paunović ispred ulaza u Rektorat !!!!
Sav sam se naježio 🥹❤️
Kreni promeni video
Na RTSu spektakl, Sombor, Šabac i Pirot tri najbolja grada za život u Srbiji, profesorka koja je radla istraživanje uživo kaže, nije život u tim gradovima dobar nego je najmanje loš, voditelj dobio fras!
Istraživanje pokazalo da građani percipiraju DA SE SRBIJA RASPADA!🤣
Šta je sve uradila Vlada dr Zorana Đinđića
1. Obnovljeno članstvo SRJ u UN, MMF, Svetskoj banci, Savetu Evrope.
2. Prosečna plata, sa 35 evra u 2000, porasla do 164 evra u februaru 2003. godine.
3. Isplaćene zaostale penzije (kasnile 2 meseca), dečiji dodaci (24 meseca), naknade za materijalno obezbeđenje porodice (26 meseci), penzije zemljoradnicima (36 meseci).
4. Inflacija sa zatečenih 113% u 200. oborena na 8% do 2003.
5. Otpisano 70% kamata na dugove za struju. Za nekoliko meseci su potpuno ukinute restrikcije.
6. Na donatorskoj konferenciji za SRJ prikupljeno 1,28 milijardi dolara (jun 2001).
7. Budžet 2000. 65 milijardi dinara.
Budžet za 2003. 261,5 milijardi dinara.
8.Privredni rast u 2001. 5,6%, u 2002. godini 3,9%.
9.Odmah po preuzimanju Vlade smenjen Radomir Marković, bivši načelnik Resora Državne bezbednosti.
https://t.co/VzHN1IMCSušen slobode Slobodan Milošević.
11.Obnovljeno 800 km puteva
12. Uhapšeni Dragoljub Milanović (gen. dir. RTS), Radomir Marković (bivši šef DB), Branko Đurić (bivši šef beogradske policije), Milan Radonjić (šef beogradskog DB).
13.Smanjene zbirne stope socijalnih doprinosa sa 105% na 71,8%.
14.Stopa poreza na dobit smanjena sa 20% na 14%.
15.Stopa poreza na dohodak na prihode od samostalne delatnosti snižena na 14%.
16.Ukinut zloglasni Zakon o informisanju iz 1998. godine, kojim je bivši režim kažnjavao nezavisne medije. Isplaćeno 11,5 miliona dinara simboličke odštete medijima.
17. Imenovan novi UO RTS Za predsednika izabran Dejan Mijač, za generalnog direktora Aleksandar Crkvenjakov. Bojana Lekić postala glavni urednik
18.Ukinut represivni Zakon u univerzitetu. Imenovani novi dekani i rektori na univerzitetima uz saglasnost naučno-nastavnih veća.
19. Usvojen Zakon o vraćanju dela nadležnosti Vojvodini oduzetih tokom Miloševićeve vlasti.
20.2001. godine školska godina je, posle 10 godina, počela bez obustave nastavePlate prosvetnim radnicima povećane su sa 30€ (2000) na 205€ (2002).
21. Povećane plate u pravosuđu. Plata u januaru 2001. bila je 170€. Na kraju 2002. iznosila je 600€.
22.Počele reforme školstva i pravosuđa.
23.Dodeljeno prvih 1.000 stipendija za mlade talente iz cele zemlje.
24.Prvi susret jednog srpskog premijera i američkog predsednika
25.MMF odobrio trogodišnji stand-by aranžman u iznosu od 829 miliona dolara (ključan za otpis duga prema Pariskom klubu poverilaca).
26.Pariski klub otpisao Jugoslaviji 66% duga, što predstavlja najveći otpis duga jednoj zemlji u poslednjih 50 godina (novembar 2001).
25.MMF odobrio trogodišnji stand-by aranžman u iznosu od 829 miliona dolara (ključan za otpis duga prema Pariskom klubu poverilaca).
26.Pariski klub otpisao Jugoslaviji 66% duga, što predstavlja najveći otpis duga jednoj zemlji u poslednjih 50 godina (novembar 2001).
27.Potpisan Ugovor o prvoj tranši pomoći EU (150,8 miliona €) u 2001. godini.
28.Evropska komisija dala 34,4 miliona € pomoći Srbiji (2001).
29.Tokom 2001. potpuno eliminisano crno tržište naftnih derivata. Tokom 90-ih gorivo u Srbiji se prodavalo na ulici.
30.Uređeno i normalizovano tržište cigareta i zaustavljen masovni šverc iz 90-ih.
31.Ukinute sve izvozne kvote, koje su bile izvor korupcije tokom 90-ih.
32.Konsolidovani EPS i NIS.
33.2001. godine rast poljoprivredne proizvodnje iznosio 25%.
34.Otvoreni prvi hipermarketi
35.Nastavljena izgradnja Hrama Svetog Save, posle višedecenijske pauze. Postavljeno 49 zvona, a novembra 2002. godine organizovana donatorska večera na kojoj je prikupljeno 82 miliona dinara za završetak hrama.
36.Ukinuta smrtna kazna.
37.Počelo vraćanje stare devizne štednje.
38.Nakon ulaska združenih snaga bezbednosti vraćen suverenitet nad teritorijom Kopnene zone bezbednosti i stabilizovane opštine (Bujanovac, Preševo, Medveđa). Broj terorističkih napada pre ove operacije prosečno je mesečno iznosio 136
39.Formirane Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala i Žandarmerija.
40.Donet zakon o borbi protiv organizovanog kriminala.
Početkom 20. veka bio je jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji, skromnog obrazovanja a veliki prosvetni dobrotvor. U Savamali koju je voleo i gradio digao je mnogo lepih kuća, pravih palata, koje je zaveštao univerzitetu.
Živeo je u stanu u ovoj, jednoj od najmanjih.
I na njoj je iznad vrata natpis - Beogradskom univerzitetu, Luka Ćelović.
Još jedan ekocid u Srbiji.
Seku prelepa stabla u centru Kikinde. Baš to mesto je najveće zimovalište sova na svetu - što prvo nauče turisti kada ovde dodju.
Inače, Vojvodina je najmanje pošumljen region Evrope, sa svega 6-7% pošumljenosti a optimalno je 14-15%.
Slovenački biciklista Primož Roglič, olimpijski prvak, pojavio se na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu sa zastavom Jugoslavije! Mi stojimo postojano! ✊
ILEGALNA SEČA DRVEĆA I RADOVI NA LEVOJ OBALI DUNAVA!
Stanište zaštićenih vrsta ptica i drveća.
Menjaju konfiguraciju obale i seku drveće bez milosti.
Ulica Jokićev Dunavac.