Znaš onaj trenutak:
Staneš kolima pred pešačkim, propustiš babu sa štapom, a onaj iza trubi kao da si mu nešto skrivio. I na pola sekunde pomisliš: možda sam ja tu problem.
Nisi.
To malo poniženje, taj osećaj da si naivan što poštuješ nešto što pola ljudi oko tebe ne poštuje, e baš to je jedini pravi test.
I upravo si ga prošao, a nisi ni znao da polažeš.
Hajde onda da raščistimo šta je ta "građanska Srbija", pošto smo odjednom to nekako zaboravili.
Nije diploma.
Poznaješ ljude sa tri fakulteta koji se guraju u redu ko da će hleba nestati.
Nije grad.
Poznaješ i čoveka sa sela koji ti da zadnje što ima i ne pita ko si, ali i gospodina iz centra koji stane na tuđe invalidsko mesto jer "vraća se za pet minuta".
Nije ni levo ni desno, mada bi i jednima i drugima bilo zgodno da jeste... lakše se pakuje...
Građanin je nešto mnogo prostije, i baš zato mnogo teže da se odglumi.
Građanin je čovek koji poštuje dogovor i kad ga niko ne gleda. To je cela filozofija. Sve ostalo su fusnote.
Nosiš papirić iz džepa do kante u pola noći iako nema žive duše... jer ti je ta ulica i tvoja.
Vratiš kusur kad ti kasirka slučajno da više.
Ne prelaziš tuđu granicu, ali ne daš ni da gaze tvoju.
Ne pitaš čoveka za veru i naciju pre nego što odlučiš da mu priznaš neko pravo. Ne zato što ti je svejedno, nego zato što znaš da pravilo koje ne važi za svakoga ne važi na kraju ni za tebe... samo još nisi stigao na red.
I sad, kad to vidiš ovako izgovoreno naglas, odjednom shvatiš da ih ima svuda.
Onaj što ti pridrži vrata.
Ona što opomene klinca da ne baca flašu u reku. Komšija koji ne galami do tri ujutru jer zna da ljudi sutra rade.
Nikad ih nisi brojao kao ekipu, a ekipa su... I mnogo ih je više nego što ti deluje dok čitaš mreže i portale.
Baš zato ti i prodaju priču da si sam. Da si čudak. Da je obična pristojnost neka uvezena moda za smarače i naivne.
Postoji i druga vrsta.
Onaj kome dogovor važi tačno onoliko koliko si ti slabiji od njega.
Fin prema jačem, grub prema slabijem, i to zove "snalažljivošću".
Poštuje pravila dok gleda kamera, a čim skrene iza ćoška radi šta mu je volja.
Njemu tvoja pristojnost nije vrlina nego rupa koju treba iskoristiti.
I ta razlika nije sitnica. To je razlika koja stvara ljude koji državu vode kao da je njihova prćija, koji te izvređaju i da ne trepnu samo zato što si rekao nešto sa čime se ne slažu. To su ljudi koji uporno od tebe zahtevaju da ćutiš i ne smaraš, jer nije sada vreme za tvoje gluposti. Veće stvari se događaju, oni znaju, posle ćemo se baviti ovim tvojim...
Cela se ova zemlja trideset godina vrti oko jednog jedinog pitanja, samo što ga niko ne izgovara naglas.
Važi li dogovor samo zato što smo se dogovorili, ili važi samo dok neko jači stoji iznad i stražari?
Građanska Srbija je prosto dogovor onih koji kažu: važi zato što smo se dogovorili.
I nema ih malo. Samo su predugo mislili da su sami.
da je veliki broj srba potpuno nesvestan, vidi se čim u istoj rečenici pomene albance i reciprocitet. ne, ljudi, ne želite to sebi. ni u jednom univerzumu
Odlučim ja 2006. da uđem u posao sa džemom od šljiva i odem tu iza Barajeva da se sretnem s nekim čovekom koji prodaje dobru šljivu da se dogovorimo neke stvari, i u jednom trenutku, iza komšijske kuće primetim Dejana Cukića kako stoji i gleda me ovako, kao na fotografiji dole.
Kažem čoveku “nisam znao da Cukić ovde ima vikendicu” onako usput ali on koji je u tom trenutku brojao neke pare, nije digao pogled niti komentarisao, držao se love i čekao da se nešto drugo pomene
Uzmem ja šljive i krenem u Beograd,
i za par dana dogovorim sastanak sa nekim likom tu u Beogradu da mi pomogne oko papira nekih, nalazimo se u kafiću i posle jedno 15 minuta, dolazi Dejan Cukić, seda za sto tu blizu, sam, i opet me ovako gleda. Moj autizam nije mi dao snage da mu se obratim u fazonu “jel sve ok” nego sam sve vreme držao glavu tako nam se slučajno ne sretnu pogledi. Bilo mi čudno, Barajevo, pa ovo, ali ok, mala je Srbija a kamoli Beograd i okolina.
Prođe još neko vreme i ja se dogovorim s nekim likom iz Borče da odem po tegle, prodao mi dosta povoljno na veliko, sedam u taksi, sedim na zadnjem sedištu i čačkam Soni Erikson kad u jednom trenutku obrati mi se taksista i kaže “ja moram da stanem”
Pogledam, neki lik stoji pored ljubičastog auta, izašao na put i diže bukvalno neku cev, znači nema veze s policijom, i ja kao “što stajete bre ovima” a on kaže “moram jebiga”
Dobijem naređenje da izađem iz auta, i taj neki ćelavi mi kaže “uđite u šljivomobil”… Reko šta bre, kaže opet - uđite u šljivomobil, i pokazuje na onaj ljubičasti auto. Ulazim ja, oni mi stave neki povez preko očiju i krenemo mi. Vozismo se jedno 45 minuta, ne znam, odvezuju mi povez tačno ispred neke kuće, uvode me, bili su korektni stvarno, i sedam za neki trosed. Posluže mi slatko od šljive i štrudlu, sve pet. Posle 10 minuta recimo, kad mi nije kašičica ispala. Ulazi Dejan Cukić u dresu Tuluza, pruža mi ruku i seda prekoputa mene sa istim onim pogledom.
“Šljiva je moja” rekao mi je vrlo ozbiljno i nije mi dao da išta kažem već je nastavio. “Već 20 godina sam apsolutni gospodar šljive u Srbiji. Ako si u kafani, restoranu, popio rakiju - od moje je šljive. Ako si mazao džem na leba, takođe” rekao mi je u dahu.
“Zar vi niste muzičar?” upitao sam ga i izazvao ogroman, ludački smeh kod njega. “Koga bre boli kurac za to? Namerno pevam one smešne pesme da bi ljudi mislili da sam neki bezazleni lik, to je jako bitno za posao” rekao je i kako završi, upali veliki tompus
“Vidi, da ne dužim” rekao je paralelno sa izduvavanjem dima i nastavio - “odjebi od šljive, to je naše” i bacio kovertu na sto. Objasnio mi je da tu ima mali znak pažnje, 30.000 evra u kešu koje daju kao neku sažaljivi kompenzaciju svima koje oteraju od posla sa šljivama.
Gledam onu kovertu u neverici, on gasi tompus ni 10%kaže “ajde piči, dolaze neki ljudi iz Amerike, rade seriju i nekog lika po uzoru na mene, samo on kao drži restoran neki a prodaje drogu, tako nešto”
Važno je biti protiv svega onoga za čega se Boškić zalaže, to je civilizacijska stvar, pitanje evolucije. Samo kontra od Boškića i ekipe i na sigurnom ste putu.
A što se tiče argumenta da u Ustavu piše da je Kosovo sastavni deo Srbije i da je to tako - piše i da je Srbija zasnovana na vladavini prava pa evo kurac.
Kakav jeftin populizam.
Ajde samo da vam pokažem koliko je lako pisati ovakve fraze:
„Dok narod gaze na ulici, vaši odbornici sede u lokalnim skupštinama.“
„Dok narod gaze na ulici, vi pišete po mrežama.“ „Dok narod gaze na ulici, vi se smejete po mrežama na fingirane fore bivšeg funkcionera DSS-a.“ „Dok narod gaze na ulici, vi i dalje polažete ispite.“ „Dok narod gaze na ulici, vi sastavljate liste.“ „Dok narod gaze na ulici, vi štampate nalepnice.“ „Dok narod gaze na ulici, vi pravite apsolventske večeri.“
Naravno, ja to ne mislim. Samo sam vam pokazao kako svako može da piše ovakve jeftine fore. Ali one ne rešavaju problem, niti vode ikuda.
E sada, kada smo naučili da je populizam samo lupetanje, podsetiću vas da su naše kolege studenti jednu opozicionu poslanicu „otklonili i regulisali“ sa ulice tokom šesnaestominutnih blokada, kojima ste se priključili tek nakon napada kišobranima na naše kolege sa FDU.
Podsetiću vas da ste opozicionim političarima u više vaših spotova lepili Vučićeva usta preko fotografija njihovih lica uz natpis „kontrolisana opozicija“. Podsetiću vas da ste vikali „dupli pasovi“. Podsetiću vas da ste ženi koja je iznela promene devedesetih kačili slike vinjaka u komentarima. Pravili meme za zagrljaj na coldplay koncertu u kom ste izjednačili opoziciju i SNS, optuživali opoziciju da vam ona hakuje profile, Podsetiću vas da ste ispred EPS-a izviždali čoveka koji je bio govornik na vašem protestu samo zato što je pomenuo da je nekada ranije bio član jedne stranke (koju ja lično čak ni ne volim). Podsetiću vas da ste se ogradili od PROglasa, Anketne komisije, jednog voditelja i mnogih drugih…
Ima tu još mnogo za podsećanje.
Ali nećemo sada.
Nije namera to, nego da se dozovete i razmislite, kako onda očekujete da neko stane na ulici uz vas?
A o tome koliko je važno da se neke stvari kažu i čuju u Skupštini neću ni govoriti. Ne znam da li biste razumeli, jer dok sam ja sa saborcima iz opozicije dobijao batine ispred, recimo, Gradske skupštine Beograda 2023 godine, vi ste još pevali „Freed From Desire“ ali ne na protestima, nego po splavovima Ace Bosanca.
Pa ste se tek kasnije setili da ipak nešto u ovoj zemlji ne valja.
Šteta je samo što ste u međuvremenu zaboravili i zbog koga ne valja.
Stupid facts:
Pošto ovih dana, sa punim pravom trenduje Sit David Attenborough, da se podsetimo da je on jedan od najzaslužnijih za uvođenje žutih teniskih loptica. Naime, kada je 1967. počeo prenos Vimbldona u boji, on je primetio da se bele loptice koje su se tada koristile, ⬇️
Možda su popovi po obodima Fruške gore, ali na njenom vrhu je žena. Njeno ime je Sloboda i ona će pobediti. Jedino tako će svima nama biti bolje, ženama i muškarcima. Srećna vam borba, za praznike nemamo vremena, ni mi, ni žene. Smrt fašizmu. 🙏
nešto se od jutros pitam šta je bilo sa stambenim kreditima za mlade ljude, gde su se izgubili oni što pešače sa kosova, dokle je stigla istraga o miniranom gasovodu neposredno pred izore u mađarskoj i da li je predsednik napisao knjigu kako je pobedio obojenu revoluciju
Iz Uputstva Službe državne bezbednosti, izdanje 1971. Štamparija "Službeni agent":
"Sumnjivo lice uvesti u prostoriju sa mokrim čvorem, kupatilo, toalet, te ako mu prva rečenica unutra nije "KOJA BUDALA TI OVO RADILA?" privesti, jer to nije vodoinstalater nego prerušeni pop".
Da li antivakser može biti Srbin? Istorija kaže da ne može.
Vojvoda Živojin Mišić se
na Solunskom frontu 1917. godine prvi vakcinisao tada novom petovalentnom vakcinom, da bi dao primer vojsci. Posle njega vakcinisalo se oko 110.000 srpskih vojnika, što se povezuje sa zaustavljanjem umiranja od tifusa i kolere. Dotični Vojvoda bi antivaksere, tom prilikom, postreljao kao sabotere koji slabe Srpsku Vojsku, i bio bi u pravu. Nisam naišao da je neko odbio vakcinu.
Dakle: ili je antivakser = antisrbin ili je Vojvoda Živojin Mišić bio ustaša.
Studio?