Najviše se oduševim kad neko priča elokventno, razgovetno + vrhunsko obrazovanje, bez ikakve želje da ostvari neki poseban utisak, nego je jednostavno takav. Milina razgovarati sa takvim ljudima
Sećam se jedne priče koju mi je baka pričala. Neki njihov poznanik se propio jer ga je žena ostavila zbog drugog čoveka, koji je bio inženjer.
Na to će moja baka:
„Kako se uhvatio flaše, što se nije uhvatio knjige pa i on bude inženjer?“
Period kad sam bila najnesrećnija sam potpuno izbrisala iz sećanja. Ne mogu ni nekih sporednih detalja da se setim iz tog vremena, čak ni ljudi koji nisu bili zaslužni za takva osećanja. I ne, nije nikakvo potiskivanje u pitanju, nego samo najobičnije brisanje iz memorije.
Ali scena u autobusu kada je devojka odbila da ustane i ustupi mesto čoveku u godinama, а on počeo da je psuje sa Jebem ti majku, oca, sestru....i ona koja na to odgovara Ako možeš toliko da jebeš, možeš i da stojiš u busu