Na The Economist 30th Annual Government Roundtable, koji se održava u Atini, o sledećim koracima Evrope između geopolitike, ambicija i proširenja EU govorio sam na panelu na kom su učestvovali Ahmet Davutoglu, bivši premijer Turske, Robert Habek, bivši vicekancelar Nemačke, Tasos Chatzivasileiou, zamenik ministra spoljnih poslova Grčke i Ana
Diamantopoulou, predsednica DIKTIO – mreže za reforme u Grčkoj i Evropi i bivša evropska komesarka za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednakost.
Što se tiče jučerašnjeg još jednog gebelsovsko-naprednjačkog pira, osim što je jasno da je Vučić juče najavio kandidaturu za premijera, važno je osvrnuti se na još nekoliko stvari.
Prvo, u onome što je nazvao svojim poslednjim obraćanjem kao predsednika države nijednom rečju se nije osvrnuo na to da je u vreme njegovog mandata, nadstrešnica rekontruisana pod njegovom vlašću UBILA 16 NEDUŽNIH LJUDI. On i dalje priča o platama, penzijama i putevima, kao da nije nestalo 16 života i kao da nismo u situaciji da do sada niko nije odgovarao za taj zločin! Sve vreme režim pokušava da nas vrati na polje regularne politike, na teren uobičajene predizborne kampanje u kojoj iznose svoje uobičajene laži o navodnim uspesima, ekonomskim tigrovima i istorijskim poduhvatima. Ovo nije regularna kampanja, ovo nije više polje ni samo politike - ovo mora biti i ostati iznad svega borba za pravdu za 16 izgubljenih života i borba za državu u kojoj se takva tragedija više nikada ne sme desiti zbog osione, bahate i koruptivne vlasti.
Drugo, dok zbog toplotnog talasa cela Evropa otkazuje skupove i vlasti preduzimaju mere da štite zdravlje građana, Vučić organizuje najveći skup u slavu kulta njegove ličnosti. To je apsolutna neodgovornost, ali i direktan pokazatelj da je njemu lična promocija iznad zaštite zdravlja i života građana. Pa onda ni ne čudi ni što je došlo do tragedije na železničkoj stanici u Novom Sadu, čija rekonstrukcija se iz istih razloga požurivala - u svrhu političkog marketinga Vučića i njegovog režima.
I na kraju, iako svih ovih godina Vučić sve vreme sam sebe hvali, juče je u disciplini samohvaljenja dostigao vrhunac. Nije zapamćeno da je neki predsednik išao baš dotle u samohvaljenju da sam sebe naziva visokim kao jablan i čvrstim kao stena. On je juče bukvalno sam sebi i o sebi održao govor.
Sva ova tri aspekta su zapravo jedan - narcizam, kult ličnosti i želja za vlašću iznad svega, pa i ljudskih života. Zato ispred nas nisu izbori, već finalni politički, ali i civilizacijski test. Srbija se nalazi na raskrsnici na kojoj bira između sopstvenog opstanka i opstanka ovog režima.
Here's a mind-blowing statistic: despite making up just ~0.2% of the global population, players with ethnic heritage from the former Yugoslavia are 7.5% of players in the FIFA World Cup Round of 32 (overrepresented by 40x) and play for 9/32 or 28% of teams! -> 🇭🇷🇧🇦🇦🇹🇦🇺🇨🇭🇺🇸🇨🇦🇸🇪🇩🇪
Ponoviću ono iz septembra prošle godine, Bodiroga bi bio najbolji kandidat SL za predsednika.
Njega bi skoro svi podržali, a i njihovi birači bi se ozbiljno zapitali…
U jutarnjem programu Pinka od jutros sve vreme upotreba mog intervjua iz Jadovna za nezapamćeni festival laži i beščašća i izvrtanje mojih reči. Posebno je sramno što upravo intervju sa komemoracije žrtvama ustaških zločina koriste da bi upućivali najgnusnije optužbe kako negiram srpske žrtve. Idu i dotle da insinuiraju kako bih išao i na Tompsonov koncert, koji sam inače najsnažnije osudio i pozvao EU na reakciju.
Gebelsoidi i protuve, povod koji ste sada našli da sipate izlizane laži o meni i vremenu moje vlasti je intervju sa mesta na kom su od strane ustaških monstruma mučki ubijeni moj deda Strahinja Kićanović i članovi njegove porodice. Govorite iz iste kuhinje iz koje su se slale gnusne i morbidne laži da mi je deda Jure Francetić. Da, taj isti deda kog su ustaše ubile oni u čije ime iznosite sve ove laži nazivali su ustašom. HULJE BEZ TRUNKE ČASTI!
A inače, kada se iznose laži o tome ko je Vučićev otac, to je onda drama. Kada su se iznosile laži o tome ko je moj deda, ne da se ćutalo, nego je ta laž upravo iz njihovog tabora i došla. Takvim lažima i licemerjem je okovana i svaka ova reč koju iznose o vremenu naše vlasti.
O odnosu prema Srbiji u ovakvim emisijama govore oni koji naše studente i građane nazivaju ustašama! Pa upravo takvo etiketiranje je promocija ustaštva - srpske studente vlast u Srbiji da naziva ustašama, toga se ni Pavelić nije setio. On da može danas to etiketiranje da vidi, aplaudirao bi Vučićevom režimu.
A sada nastavite sa takvim lažima i u ovoj emisiji, da vidimo koliko tužbi će biti do kraja ove gebelsovske emisije.
A što se tiče Sarapine opsednutosti Severinom, stvarno je krajnje vreme da mu to neko pogleda, jer deluje da mu se stanje iz jutra u jutro pogoršava.
Otac moje majke, moj deda Strahinja Kićanović i njegov brat Dušan odmah po osnivanju genocidne ustaške NDH 1941. godine, internirani su u kompleks logora Gospić-Jadovno-Pag. U logoru Jadovno mučki su ubijeni od strane ustaških zločinaca, zajedno sa desetinama hiljada Srba.
Danas na komemoraciji u Jadovnu odao sam počast ne samo svom dedi i njegovom bratu, već i svim žrtvama ustaških zločina. Sećanje na ove zločine i tišina iznad jama i mesta na kojima su bili logori moraju uvek biti glasniji od svih ustaških i fašističkih pirova, koji se, nažalost, povampiruju i danas. Samo tako se u budućnosti možemo štiti od ponavljanja tragedija iz prošlosti.
Zato Hrvatska danas ne sme da ćuti dok stotine hiljada njih peva na Tompsonovom koncertima. Zato osude parola poput “za dom spremni” moraju uvek biti snažnije od tih urlika koji pozivaju na najveće zlo i mržnju u ljudima. Zato ni osude iz Evropske unije takvih događaja ne smeju biti sporadične i stidljive, već izrečene zvanično, jednoglasno i kroz najsnažnije sankcionisanje.
Pitanje odnosa prema ustaškim zločinima nije političko pitanje - to je pitanje određenja prema civilizaciji i još više prema tome kakvi smo i da li smo ljudi. Svako relativizovanje genocida koji je počinjen nad Srbima predstavlja relativizovanje razlike između dobra i zla.
Pamtimo da se nikada ne bi ponovilo.
Novi predstava u gebelsovskom teatru apsurda - Više javno tužilaštvo najoštrije osuđuje upotrebu sopstvenih izjava!
Pri tom, naravno, menjaju iskaz naknadno shvatajući šta znači poruka "niko se neće izvući" upućena prema četiri definisane grupe, među kojima su i građani i studenti koji su otišli na pregled zbog tegoba koje su imali nakon 15. marta.
Gospodo iz tužilaštva, dakle, smatrate da je neprimereno kada vam neko kaže da se nećete izvući i da ćete odgovarati. A zamislite kako je tek neprimereno kada vi kao institucija sile ove države tim istim rečima pretite nedužnim građanima u montiranim procesima. I kada to činite kao sledbenici aktuelne vlasti, a ne kao stvarno nezavisni predstavnici države.
I neverovatno je da u trenu zaboravljate da takvom pretnjom kršite osnovne postulate svoje profesije i vršite krivično delo zloupotrebe položaja.
Dok god u ovoj zemlji ne budu svi jednaki pred zakonom - i državnici i tužioci i policajci i sudije i svi drugi građani, Srbija neće biti normalno društvo. Bio sam na sudu i kao predsednik, davao sam izjavu u pokušaju montiranog procesa i kao bivši predsednik, a spreman sam i sada za to. Samo ne zaboravite da se ništa ne zaboravlja i da će vreme za pravdu doći.
https://t.co/wB6iXoCsNr
Pretnje o procesuiranju građana i studenata samo zato što u nekom zapisniku plenuma, između ostalog, piše da bi Brisel odgovorio na upotrebu zvučnog topa predstavlja klasično gebelsovsko montiranje procesa!
Pa evo, gebelsoidi, krenite od mene! Među prvima sam reagovao na napad na građane koji je mogao da izazove stampedo sa stotinama mrtvih. Doduše, nisam tvrdio da je upotrebljen zvučni top, već da po svemu što smo videli i čuli je izgledalo da je upotrebljeno neko mnogo ozbiljnije sonično oružje. Podsećam da sam se tim povodom zvanično obratio i Ujedinjenim nacijama.
Pošto tužilac bezočno preti da se “niko neće izvući” pozivam ih da krenu od mene. I poručujem da mogu da montiraju procese koliko god im je volja, ali su upravo oni ti koji se na kraju “neće izvući” kada istina izađe na videlo.
A taj trenutak je blizu. I neposredno pred Peti oktobar su očajnički pribegavali ovakvom montiranju procesa. U jednom takvom procesu mi je pretila višedecenijska kazna zatvorom i jednako kao danas su bili progonjeni oni koji su se borili za pravdu.
O zvučnom topu govore da bi skrenuli pažnju sa činjenice da je manje bitno koje oružje ili tehnika su upotrebljeni tu noć - ključno je da je izazivan stampedo koji je mogao da ima nesagledive posledice.
A tužilac koji učestvuje u ovom montiranom procesu i preti studentima i građanima koji su tu noć doživeli traumu biće za to kad tad uhapšen. I njegovim rečima - neće se izvući. Ni on, ni svi koji učestvuju u ovom gebelsovskom zlu.
"Ta priča o poravnanju nepravde navodno nanete u vreme Borisa Tadića, koji jeste Partizanovac, klasična je manipulacija onoga koji sada daje novac. A Boris, koliko je uzeo za sebe lično - a nije uzeo ništa - toliko je pomagao više i Partizanu."
- Duško Vujošević
Mićunov život je zapravo istorija utemeljenja demokratije u Srbiji. Put ispunjen velikim nepravdama i još većim borbama za pravdu. Posebno danas je važno razumeti i spoznati taj put.
U obraćanju na komemoraciji sam se oprostio ne samo od utemeljivača demokratije u našoj zemlji, već i od čika Mićuna, pored kog sam rastao od svoje osme godine.
Odlaze najbolji…ali i ostavljaju lekcije i smernice za put ka svetlu u budućnosti.
Počivaj u miru, čika Mićune!
Otišao je Dragoljub Mićunović…naš Mićun. Večiti borac za demokratiju, profesor, filozof, levičar, šahista, matematičar, zvezdaš. Bio je prvi predsednik Demokratske stranke nakon obnove njenog rada i prvi predsednik Skupštine nakon petooktobarskih promena. Nosio je na svojim leđima torturu Golog otoka koji je preživeo tek punoletan, studentski bunt šezdeset osme i osvetu tadašnjeg režima, isterivanje sa posla, egzistencijalne pretnje i sve ono što je stajalo na putu njegove velike borbe za demokratiju. Njegovi govori o slobodi bili su veliki zato što je uvek stajao uspravno pred svakom silom, ne pitajući za cenu. A uvek se radilo o životu ili smrti.
Bez Mićuna, u ovoj zemlji ne bi bilo ni tračka demokratije, ni one Demokratske stranke za koju smo se decenijama životom borili i pre nego što je ponovo nastala. Mićun ostaje sa nama u svakoj borbi za slobodu, demokratiju i dostojanstvo Srbije.
Kuknjava za Novom i N1 a niko ne spominje Insajder televiziju kao slobodnu. Tamo rade sjajni novinari i vrlo profesionalni. Sinoć kad sam došla s protesta gledah deo njihove sestosatne emisije s protesta, odlični.
Poslednji nastupi Aleksandra Vučića, uključujući naravno i današnji, pokazuju da situacija u zemlji postaje sve dramatičnija. Kao država i društvo se približavamo bezizlaznoj situaciju u kojoj je na čelu države čovek koji ulazi u patetične sukobe sa Crnom Gorom, nakon što već godinama razara odnose sa Hrvatskom i BiH.
U isto vreme, pod vlašću SNS-a nosilac jedne od najznačajnijih funkcija u policiji učestvuje kao posrednik između dva kriminalna klana, a predsednik države obaveštava ima li ili nema tela ubijenog čoveka u tom “posredovanju”. To je direktno svedočanstvo o tome da pod ovom vlašću nijedan građanin u Srbiji ne može da se oseća sigurno i da mi više praktično ni nemamo institucije države. Doduše, to je bilo kristalno jasno od trenutka kada smo saznali da kriminalci koji obezbeđuju inauguraciju predsednika u međuvremenu melju ljude u mašinama za mlevenje mesa.
Predsednik koji se danas hvali kako sam piše tekstove koje potpisuje - nečega predsednik jeste, ali to nešto odavno na državu ne liči.
Smena Vučićevog režima je pretpostavka opstanka Srbije!
Rukovodstvo EPS-a i Ministarstvo energetike, pod vođstvom Živkovića i Ðedović-Handanović ponovo na primeru Dragoslava Ljubičića na velika vrata uvodi oblik borbe protiv predstavnika sindikata kao u vremenu Slobodana Miloševića! Oni naprosto ne razumeju suštinu radničkih prava i vrednosti, koji su zagarantovani po svim konvencijama iz oblasti zaštite sveta rada.
Umesto da na kritički komentar o trenutnom funkcionisanju sistema ( od koga zavisi funkcionisanje čitave zemlje) svog radnika i sindikalnog aktiviste Dragoslava Ljubičića odgovore argumentima, oni ponovo odgovaraju pretnjom otkazom!
Takav način upravljanja EPS-om nas je već jednom doveo do energetskog kolapsa u vreme njegovog prethodnog rukovodstva. I tada je upravo Dragoslav Ljubičić @belcho1311 , koji je i generalni sekretar Socijaldemokratske stranke, prvi ukazao na moguće ispadanje blokova i slom EPS - koji se i desio! Današnje rukovodstvo naše najveće državne kompanije i resorno ministarstvo nisu naučili lekciju i ponovo nas vode u sunovrat. I to nije samo put ka sunovratu energetskog sistema, već i demokratije!
Puna podrška Dragoslavu!
Izborićemo i ovu bitku - DO POBEDE!
Pred još jednom pretnjom otkazom, SDS stoji uz rame sa svojim saborcem i generalnim sekretarom Dragoslavom Ljubičićem @belcho1311 , boreći se za njegova radnička i sindikalna prava, kao i za prava svih radnika u Srbiji!
PODRŠKA DRAGOSLAVU!
Miki Aleksić prvi poziva studente.
Miki Aleksić prvi organizuje koaliciju.
Miki Aleksić objavljuje tačan datum izbora.
Miki Aleksić zakupljuje Sava Centar.
Mikija Aleksića podiže čak i Milenko Jovanov.
Ko to crta Mikija Aleksića za novog lidera? Koja amabasada? Čovek nema škole, stranku mu drugi napravili, sumnjiv skroz na skroz, ali opet ga crtaju... Hm???
Niko još nije prihvatio da je pogrešio u političkoj proceni. Zato obavezno pronađite svog krivca.
Gospođi je za sve kriv Boris Tadić https://t.co/5r1y96XV6y