Sredinom sedamdesetih godina izveden je eksperiment:
Kasa je uklonjena u fabričkoj menzi i postavljena je tacna za novac. Svako ko je došao da jede, uzimao je šta je želeo i ostavljao novac na tacni. Ako je imao kusur, uzimao je sitniš sa tacne. Niko nije ništa zapisivao.
Eksperiment je trajao čitav mesec. Tim koji je sastavljao eksperiment iz dana u dan postajao je sve tužniji, jer se prihod iz dana u dan smanjivao i smanjivao, potkopavajući veru u poštenje ljudi. On nije otkazan, samo zato što je prema planu, trebalo da traje 30 dana.
Odjednom, na kraju jednog radnog dana, na tacni se pojavio iznos koji je premašio ne samo dnevni prihod, već i celokupni dug koji se nakupio tokom meseca.
Počeli su da shvataju i ispostavilo se da je u fabrici na taj dan bila plata. Primivši je, ljudi su ako ne tačno i onda sa kamatama vratili sve što su ostali dužni.