Nije poverovao ni u ona stara istraživanja, a Đoka Vlah već izbacio nova.
Valjda idu “logikom”, ako prvo nije bilo dovoljno uverljivo, napraviš drugo još nerealnije.
Ali u svoju korist!
Pogledajte kako se stvara lažan uticaj na mrežama, kako se prikupljaju lažni lajkovi, kako se stvara lažna podrška.
Sada, kada vidim čime se blokaderi bave, veliko je pitanje da li su podršku ikad i imali ili je sve bila jedna velika LAŽ!
Pogledajte tvit kod Štimca i sve će vam biti jasno ⬇️
U podnožju velike planine stajao je ogroman sivi kamen. Generacije su ga gledale i uzdisale: „Pretežak je, a i uvek se vrati dole.“ Taj kamen se zove budućnost, a planina se zove Srbija.
Jednog jutra pojavio se čovek čvrstih ramena i mirnog pogleda. Zvao se Aleksandar.
Bez velikih reči, spustio je dlanove na kamen i počeo da ga gura. Korak po korak. Znoj mu je curio niz lice, ali nije stajao. Gradio je puteve dok je gurao, dizao mostove, palio svetla u selima koja su bila u mraku decenijama. Kamen je polako, ali sigurno, išao naviše.
Iz udobnih fotelja u podnožju, iz kafana i sa bezbednih razdaljina, galamili su mnogi:
"Neće uspeti!"
"U pogrešnom smeru ide"
"Pusti taj kamen, radi nešto pametno"
Bilo ih je na stotine. Navijali su za kamen. Svaki put kada bi vetar dunuo ili se kamen malo zaljuljao, oni bi klicali kao da su dobili utakmicu. Nikada nisu probali da pomognu. Nikada nisu osetili njegovu težinu. Samo su čekali da padne, jer bi im tada lakše bilo da kažu: "Eto, rekli smo mu"
Ponekad bi neko odvažan došao sa strane i pomogao. Gurali bi zajedno nekoliko meseci, ponekad i godinu, dve. Onda bi većina njih odustala.
"Ima ih previše dole koji navijaju protiv nas", rekli bi umorno i otišli.
Aleksandar je ostajao.
Nije ih prekorevao. Samo bi obrisao znoj sa čela i nastavio da gura. Jer znao je: niko nas ne tera da guramo taj kamen. Ali bar da ne navijamo za njega kada krene nadole. Bar toliko možemo da uradimo za one koji ne odustaju.
I tako je kamen išao sve bliže vrhu, a glasovi odozdo postajali su sve nervozniji. Jer ako kamen jednom stane tamo gore, više neće biti izgovora. Više neće biti lakog navijanja za pad.
A onaj koji ga gura, zna da će taj dan doći.
Ja takođe znam i ne stojim po strani.
Nemojte ni vi da navijate za kamen.
Bliži se dan da svi zajedno izguramo kamen do vrha i Srbija konačno pobedi!
Кампања звана "ембарго на пичку" 🤣 🤣 🤣
Па мајке вам га набијем, ко ће при чистој свести и здравој памети, и да није оћоравео, да моли било коју блокадерку за ону ствар? 😁
Ја да било коју подметнем испод мог бика Трајка, изнервирао би се и ритнуо ме ребра да ми поломи. 😂
Šuška se da je slučaj preuzela blokaderska tužiteljka Ksenija Marić, žena Bruna Vekarića, koja se upravo vratila sa Havaja.
Hm, već mi ovde ništa ne miriše na pravdu 🤷🏼♀️
Aktivisti SNS napadnuti na Vidikovcu dok su razgovarali sa komšijama.
Dve nelečene osobe su zaustavile auto, vređale, pljuvale i psovale aktiviste.
Bolje da ste razgovarali sa komšijama nego što hoćete da bijete ljude na ulici.
Mislim da zaslužujete da budete poznati!
Kažu ne sme medju narod.
Boji se.
Blokaderi, koga lažete?
Pa ko na ovom snimku ne vidi svu ovu silnu ljubav kojom ga narod obasipa, on stvarno nije normalan.
Ovaj čovek je Bog otac Srbije!
После лажних оптужби и хајки на њега преко интернета самоубиство је извршио полицајац Василије Лаловић.
После лажи да је полиција убила дете у Ваљеву, блокадери су делили слике полицајца Лаловића, где живи, где су му деца, где му жена ради, где се крећу. А да притом полицајац Лаловић чак није ни био у Ваљеву то вече!
Лаловић је поднео пријаву полицији, али тужилаштво није реаговало.
Сада су његова деца остала без оца, а он је учинио нешто најгоре.
Веселите се блокадери, то вам је победа, што сте нечију децу завили у црно.