КО ЈЕ УБИО СРПСКЕ БАНКЕ УБИО ЈЕ СРПСКУ ПРИВРЕДУ Небојша Катић, можда наш најбољи стручњак за економију и финансије, морао би бити позван у нову владу бар као саветник новог Премијера. Ако странци дозволе, јер је Катић родољуб и заговорник обнављања српског банкарства и привреде.
Горан Баре који ниједног тренутка није смогао снаге да се избори са дрогом је херој, боем, примјер.
А нпр. Никола Пејаковић који се ишчупао из пакла хероина и младима говори какво је то зло је лицемјер, фукара и издајник некаквих идеала.
1. Mladić 29 godina zaposli se u firmi bliskoj SNS.
2. Bez obuke i bez prijave ga pošalju u kineski rudnik u Majdanpeku.
3. Nakon tri dana ga pregazi buldožer usled čega je i preminuo.
4. Da bi SNS firma sanirala štetu i prikazala smrt kao nesreću na radu, već mrtvog mladića prijavljuju i to u nedelju.
5. Vlasnik SNS firme za advokata uzima Vučićevog bliskog saradnika Vladimira Đukanovića.
6. Preko 6 godina traje suđenje bez epiloga, a majci na kraju nude nagodbu da vlasnik SNS firme dobije nanogicu na godinu dana.
7. Očajna majka kao jedino rešenje vidi da dođe do Vučića i zamoli ga za pomoć.
8. Vučić kaže da je Đukanović samo advokat i da nije kriv što brani vlasnika SNS firme koji bez prijave i obuke vodi ljude da rade u rudnik. Kaže i da Kinezi nisu ništa krivi. I zaključuje da se on kandidovao da dođe na vlast kako bi sredio stanje u sudstvu i tužilaštvu.
MONSTRUMI! Nema drugog objašnjenja.
Obaveštajne i tajne službe generalno regrutiju 3 vrste ljudi! Na prvom mestu su “srebroljupci”koji rade isključivo za novac i oni su najmanje pouzdani,druga grupa su ucenjeni i u tu grupu spadaju oni koji imaju počinjeno neko krivično delo ili porok (od pedofilia i pljačkaša,kockara pa do prevaranata svih mogućih boja i profila) .. oni su pouzdaniji od prve grupe, i treću grupu čine idealisti - oni koji rade zbog ideje!Oni su najpouzdaniji,ali i najredjji.Ovo je priča o jednom od njih…
Priča o generalu Dmitriju Poljakovu jedna je od najfascinantnijih i najznačajnijih špijunskih saga iz perioda Hladnog rata. Poljakov je bio general-major sovjetske vojno-obaveštajne službe (GRU) i istovremeno najvažniji tajni agent u istoriji kojeg su Sjedinjene Američke Države ikada imale unutar sovjetskog sistema. Bivši direktor CIA, Džejms Vulzi,nazvao ga je "draguljem u kruni" američke obaveštajne službe.
Rođen 1921. godine u Ukrajini,Poljakov je bio odlikovani veteran Drugog svetskog rata u kojem je služio kao artiljerijski oficir. Nakon rata završio je prestižnu Vojnu akademiju Frunze i regrutovan je u GRU. Tokom 1950-ih poslat je u Njujork pod okriljem sovjetske misije pri Ujedinjenim nacijama kako bi rukovodio mrežom ilegalnih sovjetskih agenata.General Poljakov je bio špijun koji nije želeo novac za razliku od većine dvostrukih agenata koje su privlačili novac,luksuz ili ucenama iznuđena saradnja.Poljakov je bio ideološki motivisan.Početkom šezdesetih samoinicijativno je kontaktirao FBI (a kasnije prešao pod okrilje CIA-e) pod kodnim imenima poput TOPHAT i BOURBON.
Bio je duboko razočaran korupcijom,lažima i privilegijama partijske elite u Moskvi. Smatrao je sebe istinskim ruskim patriotom,verujući da slabljenjem agresivnog sovjetskog vrha zapravo spasava svoj narod i svet od nuklearnog uništenja.Zbog toga je odbijao velike novčane iznose.Tražio je simboličnu isplatu od najviše 3.000 dolara godišnje,i to uglavnom u obliku opreme za pecanje, lovačkih pušaka i Black & Decker alata za svoje hobije.
Poljakov je punih 25 godina snabdevao SAD informacijama neprocenjive vrednosti. Razotkrio je brojne sovjetske špijune na Zapadu,uključujući visokopozicionirane krtice u britanskim i američkim strukturama (poput Frenka Bosarda i narednika Džeka Danlopa).Dostavio je dokaze o dubokom političkom i vojnom sukobu između SSSR-a i Kine.Ove informacije su direktno pomogle predsedniku Ričardu Niksonu da otvori diplomatske odnose sa Kinom 1972. godine i izoluje Moskvu.Predao je detaljne priručnike i specifikacije sovjetskog naoružanja,protivvazdušne odbrane i nuklearnih strategija,što je omogućilo SAD da tačno procene i neutrališu sovjetsku vojnu moć.Mikrofilmove i informacije često je predavao preko skrivenih pretinaca u štapu za pecanje ili ih je emitovao putem specijalnih radio-predajnika kratkog dometa dok bi prolazio pored ambasade SAD u Moskvi.
Poljakov je preživeo decenije u GRU-u, dogurao do čina general-majora i bezbedno otišao u penziju 1980. godine,a da sovjetska kontraobaveštajna služba na njega nije posumnjala ni u jednom trenutku.
Međutim,sredinom 1980-ih, američke službe su pretrpele unutrašnji slom. Dvojica najozloglašenijih izdajnika u istoriji SAD Oldrič Ejms visoki zvaničnik CIA i Robert Hansen agent FBI nezavisno jedan od drugog počeli su da prodaju tajne KGB-u za milionske iznose.Obojica su Sovjetima predala ime generala Poljakova. Penzionisani general je uhapšen 1986. godine.Kada su ga Amerikanci ranije pitali šta će biti s njim ako ga otkriju,odgovorio je na ruskom: "Bratskaya mogila"(Zajednička, neobeležena grobnica).Osuđen je na smrt zbog izdaje i streljan 15. marta 1988. godine.Njegova sudbina ostala je tajna sve do januara 1990. godine,kada je sovjetski list Pravda zvanično objavio vest o njegovom pogubljenju.Čak i pred sam kraj, tokom ispitivanja,Poljakov je odbijao da prihvati etiketu izdajnika,tvrdeći da je radio isključivo u interesu budućnosti svoje otadžbine.
Video pokazuje hapšenje generala Poljakova
„Poroci Majamija” (1984) nisu samo iskoristili pop muziku – oni su je pretvorili u scenario.
Kultna sekvenca uz „In the Air Tonight“ u pilot epizodi zauvek je redefinisala televiziju: umesto klasične zvučne podloge, muzika je preuzela ulogu dijaloga. Kroz sirovi ritam i