Zvonimir Despot

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

NOVA KNJIGA IZ DESPOT INFINITUSA!

RUSKA AGRESIJA NA UKRAJINU
Ukrajina između rata i nestabilnosti
autora Mirka Bilandžića i Ivana Burazina

Amerikanci su imali precizne obavještajne podatke o ruskoj agresiji, ali i netočne obavještajne procjene o ukrajinskom odgovoru. Jesu li procjene o brzom porazu Ukrajine razlog oklijevanja Zapada u pružanju pune pomoći Ukrajini u početku rata? Imajući u vidu i pogrešne ruske obavještajne procjene, utemeljeno je postaviti pitanje što bi se dogodilo da je Zapad u punom opseg upružio pomoć Ukrajini na početku rata? Je li Ruska Federacija mogla biti i poražena u početnoj fazi rata? No izborom Donalda Trumpa na predsjedničku funkciju američki se strateški stav, barem retorički, promijenio. Uz odlučnu usmjerenost na završetak rata dolaskom administracije predsjednika Trumpa u taj je proces unesena dimenzija strategije nepredvidivosti koja na sceni nije bila pola stoljeća.

Link na knjigu - https://t.co/6OJplLBcHi

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Snimka koncerta na Hipodromu odlično je režirana i montirana. Nema krezubih staraca ni spornih simbola (nije da ih je bilo nešto puno i na samom koncertu), nego stopostotni fokus na mladima! Kekini zadovoljni!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Nova knjiga iz Despot infinitusa!

Abeceda života
Priča o traumi, tugovanju i borbi koja nikada ne prestaje
Autor Matija Lukač

Ovo nije knjiga koja se čita brzo niti s lakoćom. Ona traži vrijeme, tišinu i spremnost da se ostane s onim što nije ugodno. Ne zato što želi šokirati ili provocirati, nego zato što govori o životima koji se nastavljaju nakon iskustava koja ih zauvijek promijene. Govori o onome što dolazi poslije, kada se od čovjeka traži drugačija hrabrost, strpljenje, izdržljivost i svakodnevno nošenje sa sobom.
Ova knjiga ne nudi jednostavne odgovore niti pokušava složena iskustva svesti na jasne zaključke. Naprotiv, ostavlja prostor neizrečenomu, nesigurnomu i proturječnomu, svjesna da se neke stvari ne mogu do kraja objasniti, nego se njima može samo približiti. Upravo u toj suzdržanosti leži njezina snaga. Lik kroz čiju je perspektivu priča ispričana ne predstavlja samo jednu osobu, nego stanje, iskustvo i unutarnji svijet koji mnogima ostaje skriven, često i onima koji su mu najbliži.

Više o knjizi - https://t.co/GuE5aH33Xg

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Nova knjiga iz Despot infinitusa!

Algoritamska poslušnost
Povjerenje, moć i sigurnost u digitalnom poretku
Autorica Marija Gombar

Monografija je nastala iz uvjerenja da suvremene komunikacijske znanosti više ne mogu ostati ograničene na analizu poruka i platformi, nego moraju zahvatiti i samu logiku znanja u digitalnom okruženju. U središte se stoga ne postavlja pitanje što korisnici znaju, nego pod kojim uvjetima pristaju da im znanje bude zadano. U tom se okviru razvija pojam epistemologije poslušnosti – koncept koji spaja teorije medija, sigurnosti i moći s iskustvima svakodnevnog kretanja kroz algoritamski strukturirane tokove.

Knjiga promatra digitalno okruženje kao epistemološki teren: kao prostor u kojem arhitekture vidljivosti, ritmovi ponavljanja i pažljivo dizajnirani afektivni okvir određuju što će se doživjeti kao razumno, normalno i poželjno. Umjesto klasičnih metafora „utjecaja društvenih mreža“, uvode se pojmovi algoritamske volje, algoritamske milosti, prediktivne podložnosti, kognitivnog sidrenja i fluencijske poslušnosti. Oni nisu preuzeti iz postojeće literature, nego su oblikovani kao izvorni analitički instrumenti – pokušaj da se digitalna moć opiše jezikom koji ne zaostaje za njezinom složenošću.

Više o knjizi - https://t.co/AP902OUtG5

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Dnevna doza ludila

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Iza ove vijesti skriva se mnogo kompleksnija priča od pukog "velikog povratka i demografskog procvata" Hrvatske. Podaci njemačkog Saveznog statističkog ureda (Destatis) u Wiesbadenu za 2025. godinu (objavljeni u lipnju 2026.) doista potvrđuju preokret trenda: iz Njemačke u Hrvatsku odselila je 20.504 osoba, dok je u suprotnom smjeru otišlo 10.346 osoba. No, sociolozi, demografi i ekonomski analitičari upozoravaju da se ovaj fenomen mora promatrati kroz nekoliko različitih slojeva.

Ovaj preokret uvelike je potaknut promjenama unutar same Njemačke, a ne drastičnim poboljšanjem uvjeta u Hrvatskoj. Njemačko gospodarstvo već se dulje vrijeme bori s usporavanjem. Posebno su pogođeni sektori u kojima tradicionalno radi velik broj naših iseljenika, poput građevine i automobilske industrije.

Skok cijena najma stanova, režija i općenito troškova života u Njemačkoj doveo je do toga da "njemačka plaća" više nema istu kupovnu moć kao prije. Mnogi radnici zaključuju da im se, nakon što plate visoke troškove stanovanja, više ne isplati živjeti odvojeno od obitelji.

Ovaj trend nije specifičan samo za Hrvate. Cjelokupni broj doseljenika u Njemačku u 2025. pao je za 13 % u odnosu na godinu ranije, što pokazuje da Njemačka gubi status privlačne "obećane zemlje" za strane radnike.

Demografi naglašavaju da struktura povratnika ne ukazuje na "demografsku obnovu" u smislu masovnog povratka mladih obitelji s djecom. Značajan dio onih koji sele iz Njemačke u Hrvatsku čine ljudi koji su odradili svoj radni vijek ili se približavaju mirovini. S njemačkom mirovinom životni je standard u Hrvatskoj znatno viši nego u Njemačkoj.

Dio ove statistike obuhvaća ljude koji su se odjavili iz Njemačke jer su završili s privremenim radom, ili su se odlučili na rad na daljinu (remote) zadržavajući poslove, ali provodeći vrijeme u domovini.

Podaci Destatisa često obuhvaćaju migracijske tokove prema geografskom prostoru Hrvatske, ali među njima je i značajan broj Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji imaju hrvatske dokumente, a nakon rada u Njemačkoj odlučuju investirati ili se vratiti u matične regije.

Njemačka je samo dio jednadžbe. Dok se iz Njemačke bilježi povratak, iseljavanje hrvatskih građana u zemlje poput Austrije ili Švicarske i dalje ima drukčiju dinamiku. Mnogi mlađi, visokokvalificirani kadrovi koji napuste Njemačku ne vraćaju se nužno kući, već odlaze u države s boljim poreznim sustavima i višim neto primanjima.

Druga i treća generacija Hrvata rođena u Njemačkoj, Čileu, Argentini, Australiji ili Kanadi uglavnom je potpuno integrirana u tamošnja društva. Iako postoji interes za dobivanje hrvatskog državljanstva (ponajviše zbog prednosti EU putovnice), stvarni fizički povratak i trajno preseljenje tih potomaka u Hrvatsku ostaju na razini statističke iznimke, a ne pravila.

Znači, statistika iz 2025. godine je točna – odljev prema Njemačkoj je zaustavljen i preokrenut. Međutim, to je primarno rezultat hlađenja njemačkog gospodarstva i skupe svakodnevice u inozemstvu, a ne rješavanja strukturnih problema u Hrvatskoj (poput korupcije, niskih plaća i stambene krize za mlade), zbog čega demografski alarm u domovini i dalje svijetli u crvenom.

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Najava novog mađarskog premijera Pétera Magyara u Berlinu, da će na nadolazećem sastanku premijera Višegradske skupine (V4) predložiti proširenje tog formata, uključujući i na Hrvatsku, predstavlja radikalan zaokret u mađarskoj vanjskoj politici nakon odlaska Viktora Orbána s vlasti.

Nakon uvjerljive pobjede njegove stranke Tisza u travnju 2026. i preuzimanja dužnosti u svibnju, Magyar želi redefinirati ulogu Budimpešte i transformirati posrnulu Višegradsku skupinu u širi, dinamičniji srednjoeuropski blok (koji analitičari već neformalno nazivaju potencijalnim "V8" formatom), uključivanjem Hrvatske, Slovenije, Austrije i Rumunjske.

Ulazak u formalni ili prošireni neformalni regionalni blok drastično bi povećao težinu glasa Zagreba unutar Europskog vijeća. Kada zemlje šire regije nastupaju koordinirano prilikom glasanja kvalificiranom većinom, njihov zajednički utjecaj može parirati tradicionalnim teškašima poput Francuske i Njemačke.

Fokus ovog proširenja, prema samom Magyarovom programu, primarno je na ekonomiji, kulturi i infrastrukturi. Za Hrvatsku to znači jačanje pozicije kroz projekte poput Inicijative triju mora, bolju prometnu povezanost i valorizaciju energetskih resursa (poput LNG terminala na Krku).

Suživot unutar istog bloka s novom mađarskom vladom mogao bi olakšati rješavanje dugogodišnjih toksičnih problema, poput odnosa između Ine i MOL-a, koji su godinama opterećivali odnose pod Orbánovim vodstvom.

Višegradska skupina bila je duboko podijeljena i diplomatski marginalizirana zbog proruske politike starog mađarskog vodstva, što je stvaralo golem jaz između Budimpešte i Varšave (pod Donaldom Tuskom). Magyar, kao proeuropski orijentiran "domoljubni realist", već je posjetio Poljsku kako bi popravio te odnose. Oživljavanje i proširenje skupine vraća Srednju Europu za stol kao konstruktivnog, a ne opstruktivnog partnera Bruxellesu.

Iako je Magyar proeuropski političar koji želi vratiti demokratske standarde i transparentno trošenje EU fondova u Mađarsku, on i dalje drži umjereno suverenistički i srednjooeuropski smjer. Prošireni blok služio bi kao prirodna protuteža idejama o prevelikoj centralizaciji moći i federalizaciji EU koje dolaze iz Pariza ili Berlina.

Magyar je naznačio da u dugoročnoj perspektivi unutar ovog okvira vidi i zemlje Zapadnog Balkana koje još nisu članice EU. Prošireni V4 format s Hrvatskom i Slovenijom kao članicama mogao bi postati ključni motor i mentor za ubrzanje eurointegracija ostatka regije.

Iako ideja na papiru zvuči moćno, analitičari upozoravaju na prepreke. Hrvatska vanjska politika pod Andrejem Plenkovićem tradicionalno preferira izravan smjer prema glavnoj struji u Bruxellesu, Parizu i Berlinu, radije nego čvrsto vezanje za regionalne blokove.

Ipak, kako se politička dinamika u Europi mijenja, ovakav prijedlog nudi Zagrebu izvrsnu priliku da ne bude samo promatrač, već jedan od ključnih stupova nove, redizajnirane Srednje Europe. Sastanak čelnika V4 najavljen za kraj lipnja 2026. u Budimpešti pokazat će koliko su ostale članice (Poljska, Češka i Slovačka) spremne podržati Magyarov ambiciozni plan širenja.

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Poštovana/i,

umjetna inteligencija nezamislivo brzo prodire u sve sfere privatnog i javnog života. Ne mijenja samo pojedinačne zadatke, već postupno preoblikuje način na koji učimo, radimo, komuniciramo i donosimo odluke. Sviđalo nam se to ili ne, tome se moramo prilagoditi i što prije početi iskorištavati mogućnosti koje nudi. Također i u svojem istraživačkom radu.

Zato vas srdačno pozivamo na PREDSTAVLJANJE PRETRAŽIVAČA ARHIVSKIH DOKUMENATA, koji je zajedno sa suradnicima razvio povjesničar Sašo Radovanović. Predstavljanje će se održati u srijedu, 10. lipnja 2026. godine u 12:00 sati u Parku vojne povijesti, Kolodvorska cesta 51, Pivka, Slovenija.

Arhivska krtica (Archive Mole) je testna aplikacija koja pomoću umjetne inteligencije vrlo brzo pregledava i obrađuje arhivske dokumente koji još nisu digitalizirani. Pretraživač je namijenjen prvenstveno stručnjacima i institucijama koje se bave istraživanjem prošlosti; s njim će pregledavanje i obrada arhivskog gradiva biti neusporedivo brži i lakši. U nju je probno uneseno 10.595 stranica dokumenata iz Air Force Historical Research Agency – AFHRA iz SAD-a, National Archives and Records Administration – NARA iz SAD-a, Bundesarchiv – BA iz Njemačke te iz National Archives – NA iz Velike Britanije. Riječ je o dokumentima koji se odnose na Drugi svjetski rat u srednjoj Europi u razdoblju između 1943. i 1945. godine.

A kako aplikacija radi? U pretraživač upišemo npr. Rab, a umjetna inteligencija zatim pronalazi sve dokumente u kojima se pojavljuje Rab, i to na slovenskom, engleskom i njemačkom jeziku. Uz fotografiju dokumenta aplikacija ispisuje i cjelokupan sadržaj dokumenta te podatke za brzu bilješku, a dokumente koje želimo koristiti spremamo u mapu. Na kraju Arhivska krtica izrađuje sažetak sadržaja dokumenata iz mape, i to na bilo kojem jeziku.

Agencija za povijesna istraživanja zračnih snaga (Air Force Historical Research Agency – AFHRA) središnji je arhiv Ministarstva zračnih snaga SAD-a za fizičku i digitalnu dokumentaciju. Zbirka agencije nastala je tijekom Drugog svjetskog rata u Washingtonu, a 1949. godine preseljena je u zrakoplovnu bazu Maxwell. Agencija čuva više od stotinu tisuća povijesno važnih dokumenata američkih zračnih snaga, koji obuhvaćaju približno 70 milijuna stranica i predstavljaju važan izvor za povjesničare, istraživače te ljubitelje vojnoga zrakoplovstva. Među gradivom se nalaze povijesti vojnih postrojbi, posebne studije, osobni dokumenti, završna izvješća, usmene povijesti, prijepisi intervjua i drugo. Danas postoji indeks od 550.000 tih dokumenata, koji obuhvaća gradivo pohranjeno u AFHRA-i do 2001. godine.

Gradivo koje je prikupljeno iz AFHRA-e višegodišnjim sustavnim istraživanjem (164 datoteke s 247.838 stranica) obuhvaća praktički cijelu srednju Europu (sjeverna Italija, Austrija, južna Njemačka, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska, Grčka, Albanija, Sjeverna Makedonija, Kosovo, Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska i Slovenija) u godinama 1943.–1945. To znači da bi već sada, pomoću aplikacije Arhivska krtica, to važno razdoblje Drugog svjetskog rata mogli istraživati stručnjaci iz svih navedenih država. U gradivu se nalaze podaci o svim zračnim operacijama na Sredozemlju i u srednjoj Europi, a dopunjeno je s još 20.347 stranica o zračnim napadima u srednjoj Europi iz National Archives u Londonu.

Srdačno dobrodošli!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Tomislav Tomašević se na Facebooku pohvalio dovršenjem obnove zagrebačke petlje koja se nalazi na spoju Slavonske avenije i Avenije Marina Držića. Puni promet petljom uspostavljen je prije dva dana, nakon obnove njezina trećeg nivoa koja je trajala godinu dana, a sada je Tomašević tome posvetio objavu na FB-u.

Na grafici na kojoj stoji da je obnovljena petlja puštena u promet jest slika obnovljene treće razine petlje, no na sliku su dodana dva autića, plavi i crveni, koji voze u suprotnom smjeru. Naime, treća razina petlje jednosmjerna je i spušta se sa Slavonske na Držićevu, a autići na grafici penju se njome s Držićeve na Slavonsku.

Prvo je degutantno da koristi možemovski dizajn za gradske projekte. Nije ovo financirala stranka nego mi građani. Ovo nije font ni boja Zagreba.

I nije problem pohvaliti se završenim radovima, problem je kad se pretvoriš u vlastitog PR-ovca. Uz sve samohvale o milijunima eura i povijesnim uspjesima, ispalo je da autići na službenoj slici voze u krivom smjeru. Simbolično, puno marketinga, a premalo pažnje na detalje.

I NIJE obnova "petlje" nego svega skupa jedan "krak" ili možda 1/5 cijele petlje ... ako to ne razumijete, onda nema svrhe ništa ovdje .. i ako se čovjek nečim hvali, onda mora imati na pameti što objavljuje - danas može biti svašta ili fake ili doslovno "sr..nje" .... njegovo je ovo drugo jer nije ni pogledao što stavlja gore ....

Odnosno, nije to vjerojatno ni pisao Tomašević nego njegovi zaduženi za PR u sekti Možemo! koji su se zaigrali do te mjere da su vlastitog gradonačelnika izvrgnuli podsmijehu javnosti!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Ćorićev antiinflacijski alibi: zakoni tržišta ne čekaju 2027. godinu

Inflacija u Hrvatskoj u svibnju je usporila na 5.2 posto, nakon 5.8 posto u travnju, objavio je Državni zavod za statistiku. Ministar financija Tomislav Ćorić ocijenio je da je riječ o ohrabrujućem trendu, ali je upozorio da nema razloga za nova poskupljenja zbog mjera koje će stupiti na snagu tek početkom 2027. godine.

"Vjerujemo da ćemo već sljedeći mjesec, i u kontekstu antiinflacijskih mjera vlade, vidjeti daljnje usporavanje inflacije", rekao je Ćorić, prenosi HRT. Prema njegovim riječima, energenti i dalje najviše pridonose rastu cijena.

"Segment cijena energenata je najznačajniji, 146.9 posto u odnosu na prošlu godinu. Imamo lagano usporavanje u odnosu na travanj, ali još uvijek izuzetno visoku stopu rasta", rekao je.

Ćorić je rekao da vlada u idućih sedam do osam mjeseci očekuje približavanje hrvatske inflacije razinama koje bilježe ostale članice europodručja. Ipak, upozorio je da sukobi na Bliskom istoku i dalje predstavljaju važan rizik.

"Ono što nas i dalje sve tišti jest eskalacija sukoba na Bliskom istoku, o kojem ovisi ukupna stopa inflacije", rekao je i istaknuo da rast cijena usluga usporava, da su cijene hrane i pića rasle sporije nego lani, dok industrijski proizvodi bilježe pad cijena.

Ministar financija posebno je upozorio poduzetnike da buduće vladine mjere ne koriste kao opravdanje za poskupljenja tijekom ove turističke sezone.

"Svatko tko u ovom trenutku zagovara povećanje cijena zbog antiinflacijskih mjera, dovodi sve u zabludu. To jednostavno nije točno i ničim nije utemeljeno", poručio je i dodao da će mjere stupiti na snagu tek 1. siječnja 2027. godine.

"Onaj koji u ovom trenutku objašnjava javnosti da njegova cijena treba rasti zato što je netko nešto najavio za sljedeću godinu, samo stvara alibi za daljnje potpuno neopravdano povećanje cijena", rekao je Ćorić.

Govoreći o turističkoj sezoni, ministar je naglasio da će upravo cijene usluga imati važnu ulogu u tome kako domaći i strani gosti doživljavaju Hrvatsku. "O razini cijena ovisit će ne samo uspjeh ovogodišnje, nego i budućih turističkih sezona", poručio je i dodao da vlada neće biti zadovoljna dok inflacija ne padne na oko dva posto. "Idemo dalje dok to ne dođe do zadovoljavajućih razina, oko dva posto", rekao je.

Ćorić je branio planirane izmjene vezane uz paušalno oporezivanje te ustvrdio da paušalni obrtnici i dalje imaju jedan od najpovoljnijih poreznih tretmana u Europskoj uniji.

"Paušalci, posebno oni u višim razredima, i dalje imaju jedan od najpovoljnijih poreznih tretmana u Europskoj uniji. Više su nego dvostruko manje oporezivani od fizičkih osoba koje u Hrvatskoj žive od nesamostalnog rada", rekao je i dodao da se nove odredbe o turističkom paušalu odnose samo na 93 od ukupno 555 gradova i općina u Hrvatskoj.

Znači, da ogolim ministra, prvo treba kazati da su brojke Državnog zavoda za statistiku točne. Inflacija u Hrvatskoj doista usporava, prateći širi europski trend, uglavnom zbog stabilizacije cijena energije na globalnom tržištu u odnosu na prethodne vrhunce.

Također je točna njegova geopolitička i ekonomska procjena sukoba na Bliskom istoku kao rizika. Bilo kakva eskalacija u toj regiji izravno utječe na cijene nafte i plina te na troškove pomorskog prijevoza (sukobi u Crvenom moru), što se odmah prelijeva na uvoznu inflaciju.

Točno je da je paušalni obrt u Hrvatskoj godinama bio (i ostao) jedan od najpovoljnijih modela poslovanja i poreznih utočišta u EU. Razlika u poreznom opterećenju između nekoga tko prima plaću kroz nesamostalni rad i paušalca u najvišem razredu doista je golema.

Kada ministar spominje "paušalce u višim razredima", on zapravo namjerno koristi visoki prag za PDV kao argument da bi opravdao jače oporezivanje dohotka. Hrvatski sustav je doista bio "porezno utočište", ali ne zbog PDV-a, nego zbog činjenice da je država dopustila da netko tko zarađuje 40.000 eura godišnje plaća fiksno manje doprinosa i poreza nego blagajnica u samoposluzi koja radi za minimalac.

I tu se vraćamo na početak: umjesto da država smanji poreze na plaće običnih radnika i tako ih rastereti, ona radije koristi ovu anomaliju kako bi u javnosti stvorila animozitet prema malim poduzetnicima i obrtnicima.

Država je taj sustav sama osmislila kako bi potaknula samozapošljavanje i smanjila nezaposlenost. Kada su tisuće ljudi iskoristile zakonsku priliku i preuzele rizik poslovanja na tržištu (gdje nema sigurnog posla, nema plaćenog godišnjeg i bolovanje plaćaš sam), država ih sada retroaktivno etiketira kao "povlaštene" i koristi ih za skretanje pažnje s činjenice da je rad u Hrvatskoj općenito previše oporezovan. Umjesto da rastereti običnog radnika, država radije gleda kako da optereti paušalca.

No njegova tvrdnja da poduzetnici "nemaju opravdanja" za dizanje cijena i da "stvaraju alibi" klasičan je politički populizam. Cijene u tržišnoj ekonomiji ne određuju se prema tome jesu li vladine mjere stupile na snagu danas ili iduće godine. Poduzetnici formiraju cijene na temelju očekivanj*, trenutnih troškova (struja, plin, plaće radnika koje moraju dizati da bi ih zadržali) i procjene rizika. Ako država najavi nove mjere ili poreze za 2027. godinu, tržište na to reagira unaprijed kako bi stvorilo kapitalne rezerve.

Ministar poziva privatnike da ne dižu cijene, dok država istovremeno ubire rekordne porezne prihode upravo zahvaljujući toj istoj inflaciji (kroz PDV koji se obračunava na više cijene).

Vlada se hvali "antiinflacijskim mjerama" (poput subvencija za energente), ali prešućuje da te mjere financira novcem koji je prethodno uzela građanima i poduzetnicima kroz poreze. Državni aparat se nije smanjio, niti su se smanjili parafiskalni nameti u mjeri u kojoj bi to rasteretilo gospodarstvo.

Ćorićevo upozorenje da će o cijenama ovisiti uspjeh sezone je "pucanj u prazno". Ako postoji potražnja i ako strani gosti i dalje dolaze i plaćaju te cijene, ugostitelji i iznajmljivači će ih držati visokima. To je zakon ponude i potražnje, a ne pitanje morala ili domoljublja, kako to politika pokušava prikazati. Kada potražnja padne, cijene će pasti same od sebe, a ne zato što je ministar to zamolio.

Kada je ministar bio profesor na fakultetu, predavao je o monetarnim agregatima, zakonu ponude i potražnje te racionalnim očekivanjima. Znao je da tiskanje novca i jeftini krediti (koje je provodila Europska središnja banka) stvaraju inflaciju, a ne lokalni frizer ili vlasnik kafića.

Međutim, u ministarskoj fotelji priča se mijenja. Političar ne može reći: "Mi smo suodgovorni za inflaciju jer nismo proveli strukturne reforme i smanjili državu". Puno je lakše i politički profitabilnije uprijeti prstom u privatni sektor i reći: "Mi vam pomažemo paketima mjera, a ovi pohlepni privatnici opet dižu cijene".

Teret borbe protiv inflacije uvelike je prebačen na leđa onih koji stvaraju novu vrijednost, dok država drži moralne prodike zadržavajući svoje pozicije. Ministre, sjedi, jedan iz ekonomije!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Kandidat stranaka Petorke (HDZ 1990, HRS, HNP, HDS i HSS) za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Zdenko Lučić nastavio je javni sukob s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem objavom na Facebooku, u kojoj je iznio niz optužbi i tvrdnji o njegovoj političkoj i profesionalnoj prošlosti.

Lučić je ustvrdio da javnost ima pravo znati detalje iz životopisa političara koji, kako navodi, više od dva desetljeća ima dominantan utjecaj na politički život Hrvata u Bosni i Hercegovini. "Životopis političara, posebno onoga koji je vladar svakog segmenta života jednog naroda više od 20 godina, itekako je predmet interesa javnosti. Posebno ako se taj životopis krije", napisao je Lučić.

U objavi tvrdi da se Čović tijekom studija i rada u mostarskom SOKO-u izjašnjavao kao Jugoslaven te da se na dokumentima potpisivao ćirilicom. Naveo je i da je bio stipendist SOKO-a, tvrtke za proizvodnju borbenih zrakoplova u bivšoj Jugoslaviji, te da je na početku karijere radio u kontroli proizvodnje, nakon čega je napredovao do vodećih funkcija u poduzeću.

Lučić posebnu pozornost posvećuje Čovićevu radu u vojnoj industriji bivše Jugoslavije krajem 1980-ih i početkom 1990-ih godina. Tvrdi da je kao direktor proizvodnje u SOKO-u sudjelovao u poslovima vezanim uz održavanje i modernizaciju vojnih zrakoplova za potrebe tadašnje JNA te da je osobno odobravao određene tehničke preinake na zrakoplovima.

U objavi se navodi i da je Čović na početku rata u Hrvatskoj ostao raditi u SOKO-u te da se nije odmah uključio u postrojbe HVO-a. Lučić tvrdi da je tek tijekom rata promijenio nacionalno izjašnjavanje iz jugoslavenskog u hrvatsko.

Jedna od najtežih optužbi odnosi se na navodne poslovne aktivnosti tijekom rata. Lučić tvrdi da su preko povezanih tvrtki i poslovnih aranžmana prodavani dijelovi za zrakoplove na europskom tržištu te da je tijekom rata ostvarena višemilijunska dobit.

Također navodi da je preko njemačke tvrtke HCH-SOKO navodno organiziran uvoz cigareta na područje tadašnje Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Hrvatske. Prema Lučićevim tvrdnjama, tijekom 1990-ih Čović je postupno preuzimao kontrolu nad SOKO-om i povezanim poslovnim strukturama, a kasnije je svoj utjecaj proširio i na političku sferu kroz HDZ BiH.

U objavi se spominju i navodne veze s privatizacijskim procesima u Hercegovini, uključujući pokušaje preuzimanja Aluminijskog kombinata Mostar. Lučić pritom navodi da su određene skupine bliske tadašnjem političkom vrhu u tome vidjele mogućnost ostvarivanja stotina milijuna njemačkih maraka dobiti.

Pred kraj objave Lučić zaključuje da Čović, prema njegovu viđenju, nije bio sudionik Domovinskog rata u redovima HVO-a te ga opisuje kao bivšeg jugoslavenskog partijskog dužnosnika koji je kasnije preuzeo političku kontrolu nad hrvatskim političkim prostorom u BiH.

"Danas udruge HVO-a u tišini promatraju kako ovaj bivši jugoslavenski partijski funkcionar, koji je upravljao zrakoplovnom industrijom SOKO-a, monopolizira naslijeđe HVO-a", napisao je Lučić.

Objavu je završio pitanjem: "Nakon svega postavlja se pitanje, tko je stvarni ratni profiter, a tko branitelj?"

Prijelaz kadrova iz bivšeg jugoslavenskog sustava — uključujući obavještajne agencije poput UDBA-e (Službe državne sigurnosti), vojni vrh JNA, partijske strukture i direktore strateških poduzeća — u nove nacionalne stranke 1990-ih godina (prvenstveno HDZ u Hrvatskoj i BiH) jedna je od najkompleksnijih i najkontroverznijih tema moderne povijesti ovih prostora. Fenomen, gdje su se dojučerašnji uvjereni Jugoslaveni ili visokopozicionirani kadrovi sustava preko noći transformirali u velike nacionalne lidere, nije bio iznimka, već svjesna i organizirana političko-obavještajna strategija s obje strane.

Kada se krajem 1980-ih osnivao HDZ u Zagrebu, Franjo Tuđman je postavio doktrinu sveopće nacionalne pomirbe (spajanje potomaka ustaša i partizana, emigracije i domaćih komunista) kao preduvjet za stvaranje države. Međutim, iza te romantične krilatice skrivala se čista pragmatika. Nova vlast je trebala ljude koji znaju kako upravljati sustavom, a jedini koji su imali to znanje bili su dotadašnji kadrovi.

Josip Manolić i Josip Perković (ključni ljudi u osnivanju obavještajnog sustava RH i bivši visokopozicionirani udbaši) odigrali su presudnu ulogu u prebacivanju cijele mreže agenata i doušnika na "novu stranu". Procjenjuje se da je između 60% i 80% operativnog sastava SDS-a (UDBA-e) u Hrvatskoj prešlo u službu nove države. Sličan proces dogodio se i u Bosni i Hercegovini.

Politički gledano, stotine tisuća bivših članova Saveza komunista ušlo je u HDZ. Prema nekim povijesnim istraživanjima, u prvim godinama višestranačja u HDZ je prešlo više bivših članova Partije nego što ih je ostalo u reformiranom SDP-u.

Tvrtke poput mostarskog SOKO-a (zrakoplovna industrija), Bratstva iz Novog Travnika ili Pretisa iz Vogošće bile su od strateškog vojnog interesa za SFRJ. Nitko nije mogao doći na čelo takvog giganta bez maksimalnog povjerenja Kontraobavještajne službe JNA (KOS) i UDBA-e, bez članstva u Savezu komunista i dokazane ideološke pravovjernosti te bez sigurnosnog certifikata najvišeg ranga.

Kada je počeo rat, ti direktori su se našli u procjepu. Neki su ostali lojalni jugoslavenskom/srpskom vrhu do zadnjeg trena, dok su drugi iskoristili svoje pozicije, logistiku, financijske veze i preusmjerili resurse prema novim nacionalnim strukturama (HVO i HV). Zbog kontrole nad golemim financijskim i materijalnim sredstvima u ratnom kaosu, upravo su ti ljudi postali gospodari života i smrti te kasniji nositelji privatizacije u Hercegovini.

Hercegovina je u SFRJ imala specifičan status. Zbog povijesnog tereta Drugog svjetskog rata i jake političke emigracije, UDBA je to područje tretirala s posebnom paranojom, što je rezultiralo stvaranjem izuzetno jake mreže domaćih doušnika i operativaca.

No kohabitacija "progonaša i progonjenih" stvorila je pakt o nenapadanju koji traje već desetljećima. Zbog toga u Hrvatskoj i BiH nikada nije provedena lustracija (zakon o uklanjanju bivših komunističkih kadrova iz javnog života). Da je provedena, državni aparat, vojska, ali i vrh HDZ-a ostali bi bez većine svojih ključnih osnivača.

Optužbe koje Zdenko Lučić iznosi na račun Dragana Čovića zapravo opisuju standardni obrazac tranzicije moći na Balkanu. Veliki dio elite koja je vodila Hrvate (i druge narode) u ratu i postratnoj privatizaciji nije pao s neba niti je stvoren u disidentskim krugovima. Oni su bili proizvod precizno selektiranog jugoslavenskog sustava.

Kada se sustav raspao, oni su samo promijenili kapute, rječnik i pismo, zadržavši ono najvažnije što su u tom sustavu naučili: tehnologiju vladanja, kontrolu nad resursima i obavještajne metode eliminacije političkih protivnika.

[Nikita Stoja @NikitaStoja]

Usporedivi mostovi s Jarunskim su u zadnjih 5 godina mostovi na Savi kod Nove Gradiške i Svilaj, od čega Svilaj iste dužine i nešto uži - 29m, cijena im je 20 mil.€. Jarunski - procjena 140 mil €. Natječaj koji je pokrenut i dalje nije u planu nabave Grada Zagreba za 2026. godinu (plan je od 15.1. - u planu su aktivnosti za Jankomirski i Podsusedski most), dakle nikakvog plana za ovo što se najavljuje nema, a bez uvrštenja u plan nabave se ne može sklopiti ugovor za izradu prjektne dokumentacije. U programu građenja komunalne infrastrukture se Jarunski most spominje na dva mjesta, na stranici 14 gdje je navedeno da se za izradu tehničke dokumentacije za taj most zajedno s prometnicama, ali i još drugih 20 projekata planira zbirno 1,35 mil. €, i na stranici 33 gdje se navodi da se za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za stotine projekata u svim gradskim četvrtima planira sveukupno 3,6 mil. €. Dakle neozbiljna sredstva jer se ništa ozbiljno niti ne planira raditi, mazanje očiju, PR i skretanje tema s aktualnih sektaskih afera. Senf tvrdi da se treba riješiti još samo jedna nekretnina na trasi mosta - bas gledam na uređenoj zemlji i nakon 20-30 privatnih čestica sam prestala gledati - ništa se nije promijenilo od prije par tjedana.
Dakle ajmo jos malo lagati javnosti, nemojmo sad o Kosti i Blazevicu… to su ne-teme, a nije ni tajming!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Poduzetnička klima u Hrvatskoj u jednoj slici!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Napadač nikada nije pobijedio bombardiranjem ili raketiranjem onoga tko se brani. Sve dok narod ima volje za otporom, takvi napadi neće dati učinak kakav Rusi žele postići. Nacistička Njemačka bombardirala je Britaniju gotovo svake noći tijekom prvih godina rata i nanijela joj daleko veća razaranja nego što ih Rusija danas nanosi ovim napadima, ali Britanci se nisu predali. Sve dok Ukrajina ima potporu Europe, Rusija neće pobijediti. Slava Ukrajini 💙💛 🇺🇦

[Nea Anderson @MrsNeaAnderson]

U Kneževu dvoru stoji natpis:
OBLITI PRIVATORUM PUBLICA CURATE.

Poruka knezu i vlasti da zaborave svoje interese i služe javnosti.

Franković ju je, izgleda, pročitao obrnuto. Građani neka zaborave svoje interese, a vlast će se pobrinuti za njihovu imovinu.

Za svaki problem isto rješenje - više otimačine.

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Predsjednik necega mora biti 😅😅😅... tko se sjeca debate s Milanovicem pred izbore, koji je ono bio blamaz 😅😅😅 No on je u HDZ-u, to je najbitnija stavka kod izbora.

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Upravljajte stranicom
Zvonimir Despot
Više alata

10Akcijske stavke: 10
Upravljajte svojim poduzećem u aplikacijama tvrtke Meta.
📷

Zvonimir Despot
36 tis. pratitelji • Pratim 59
Više
📷

Tip: Effortlessly expand your reach with ads on Threads
Add Threads Feed placement when setting up your next ad to reach a fast-growing, engaged community on Threads.

Uvod

Autor i poduzetnik

Twitter: @despotinfinitus
Instagram: @zvonimirdespot

📷

Stranica · Javna osoba
📷
[phone]
📷
[email protected]
📷
https://t.co/RgkFcKeFXu
Fotografije
Informacije o podacima analitike stranice ·
Privatnost ·
Uvjeti ·
Oglašavanje ·
Izbori u vezi s oglasima ·
Kolačići ·

Istaknuto

Ljudi ovo neće vidjeti ako nešto ne prikvačite.
Objave
Zvonimir Despot
14 min ·
HDZ nam je čestitao Dan grada Zagreba i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata - njegove nebeske zaštitnice! 📷 I onda u nastavku stranačka tirada: "Kako nerijetko istič...
Prikaži više
Paula Katinic
Kad ćemo mi opet imati hrvatsko proljeće bez udbaša i komunjara?
6 min

Odgovor
Pošalji poruku
Sakrij

Zvonimir Despot

1 h ·
Potpiši peticiju protiv povećanja porezne presije i lažnih antiinflacijskih mjera!
https://t.co/FbZHiDlmzW

Bitno je poručiti populistima i uhljebima kako se povećanje poreza ne može podvaliti pod “antiinflacijske mjere”.

Uhljebima NIKAD ne padne na pamet kako se jednadžba može izjednačiti na dvije a ne samo jednoj strani. Porezi se mogu i SMANJITI ako smatrate kako je jedna kategorija više opterećena od druge, POVEĆANJE poreza nije jedino rješenje.

Hrvatska je napokon postigla gospodarski rast, kasica prasica zvana proračun napokon se dobrano napunila jer smo svi plaćali više eura na povećane plaće i zarade tvrtki. Kupovali smo više, cijene su rasle i prihod od PDV je takodjer porastao.

No, ekipa je spiskala pare! Podijelili su i taj višak ali i još nezarađenu lovu. TO JE UZROKOVALO INFLACIJU. Hrvatska je sada fiskalni bolesnik (probijamo granicu od 3% deficita), pa se traži način kako namaknuti još para, uzimajući onima koji stvaraju kako bi se nahranili oni koji troše.

Program baca prašinu u oči pričama kako su plaće u javnom sektoru zamrznute dok su prethodno sa sindikatima dogovorili povecanja za 2026 u tri navrata. Dok javna poduzeća povećavaju cijene usluga a političari ne smanjuju cijene najma svojih stanova i vila, puna su im usta zahtjeva da DRUGI smanje cijene.

Povećanje poreza ne može rezlultirati smanjenjem cijena, naprotiv! Smanjenjem potrošnje bitokratske zvijeri najbrže se mogu smanjiti cijene!

Saša Cvetojević

Sažmi

Marina Anki

Ovaj prijedlog harača je najbolja stvar koja se mogla dogoditi jer skoro 100 tisuca obrtnika je prvi put iskazalo zajednicko J...

Prikaži više

1 h

Odgovor

Pošalji poruku

Sakrij

Uređivano

Kreirajte objavu

Zvonimir Despot

Peticija: Ne novim nametima!

Protiv povećanja troškova paušalnih obrtnika, malih iznajmljivača i poduzetnika te uvođenja novih nameta bez procjene učinaka i stvarnog dijaloga

Za razuman, predvidiv i razmjeran odnos države prema malim poduzetnicima

Nositelji: Udruga Glas Poduzetnika, Udruga Spasimo male obiteljske iznajmljivače (SMOi)

Naslovljeno na: Vladu Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Ministarstvo turizma i sporta, Ministarstvo pravosuđa digitalne transformacije te Ministarstvo zdravstva.

Pravna osnova: Ova se peticija podnosi kao predstavka i prijedlog državnim tijelima na temelju članka 46. Ustava Republike Hrvatske.

Podredno ukazujemo: Mjere koje povećavaju porezno, doprinosno ili administrativno opterećenje paušalnih obrtnika i malih poduzetnika trebaju biti pripremljene uz prethodnu procjenu učinaka, savjetovanje s javnošću i stvarni dijalog sa zainteresiranima, sukladno Zakonu o instrumentima politike boljih propisa.

Uvod

Mi, niže potpisani mali poduzetnici, obrtnici, trgovci, ugostitelji, iznajmljivači, slobodna zanimanja, paušalci, obiteljske i mikrotvrtke, te svi koji nas podržavaju tražimo da se novi troškovi, porezi, doprinosi, nameti, kazne i administrativne obveze ne uvode bez prethodne procjene učinaka i stvarnog dijaloga s onima na koje se odnose.

Peticija se odnosi na cijeli mali sektor, a paušalci su tek prva i najranjivija točka za koju se zauzimamo.

Paušalni obrtnici i mali poduzetnici nisu državni bankomat. Oni rade, stvaraju prihod, podmiruju svoje obveze i pune proračun. Proračunske manjkove ne smije se trajno zatvarati preko leđa onih koji posluju zakonito.

Tražimo

1. Nema povećanja troškova paušalnih obrtnika i iznajmljivača većih od 10% godišnje

Tražimo da se troškovi paušalnih obrtnika, malih poduzetnika i iznajmljivača ne povećavaju novim doprinosima, porezima, nametima, kaznama ni administrativnim obvezama bez prethodne, javno objavljene procjene učinaka i stvarnog dijaloga s onima na koje se odnose bez naglih skokova opterećenja.

Prema izračunu same Porezne uprave, najavljene izmjene paušalnog oporezivanja državi donose oko 60 milijuna eura, a teret pada na one koji rastu: u najvišem razredu godišnja davanja rastu s 4.571,74 na 8.324,67 eura (+82 %), dok najniža dva razreda 59 % svih obveznika ne plaćaju ništa više. Stopa formalno ostaje 12 %, ali se osnovica diže smanjenjem priznatih izdataka. Mjera tako kažnjava rast, a predstavlja se kao antiinflacijska iako viši trošak obrta završava u višoj cijeni.

Svako dodatno opterećenje znači veći pritisak na cijene, manju zaradu, manje ulaganja i veći rizik zatvaranja obrta, a kad mali obrt zatvori vrata, država dobiva manje, ne više.

2. STOP povećanju ukupnog opterećenja poduzetnika

Prije svake porezne izmjene tražimo javno objavljenu procjenu učinaka na cijene, zapošljavanje, plaće, ulaganja, opstanak malih poslova, lokalne zajednice i državni proračun, uz provedeno savjetovanje sa zainteresiranom javnošću sukladno članku 11. Zakona o pravu na pristup informacijama i Zakonu o instrumentima politike boljih propisa.

Mjere donesene bez analize i dijaloga stvaraju nesigurnost, povećavaju troškove i mogu dodatno potaknuti rast cijena umjesto da ih obuzdaju.

Poduzetnici nisu protiv reda, nadzora ni plaćanja poreza. Protive se tome da se svaki problem države rješava istom porukom: „Poduzetniče, plati još.”

Tražimo da svako novo opterećenje prati razmjerno rasterećenje na drugoj strani!

3. Partnerstvo, predvidivost i razmjernost

Tražimo uključivanje poduzetnika, obrtnika i paušalaca te njihovih udruženja u oblikovanje svih mjera koje utječu na njihovo poslovanje. Dijalog ne smije biti formalnost nakon što je odluka već donesena poduzetnici moraju biti uključeni prije donošenja odluka, a ne tek kada su pravila već napisana.

Tražimo stabilna pravila, jasne upute i razumne prijelazne rokove.

Zašto je ovo važno

Kada se paušalnom obrtniku ili malom poduzetniku povećaju troškovi, posljedice ne snosi samo on:

Plaćaju ih kupci — kroz više cijene.

Plaćaju ih korisnici — kroz slabiju uslugu i manji izbor.

Plaćaju ih radnici — kroz manje prilika za veće plaće i nova zapošljavanja.

Plaćaju ih obitelji — kroz nesigurnost prihoda.

Plaćaju ih lokalne zajednice — kroz zatvaranje obrta, trgovina, servisa i malih tvrtki.

Plaća ih i država — kroz manje poreza, manje doprinosa, manje ulaganja i manje aktivnih poduzetnika.

Kada mali poduzetnik zatvori vrata, država ne dobiva više nego dobiva manje.

Stoga tražimo

Manje nameta.

Manje administracije.

Stabilna pravila.

Razumne rokove.

Stvaran dijalog.

Zaštitu paušalnih obrtnika od neopravdanog povećanja troškova.

Pošteniji odnos prema onima koji rade, zapošljavaju i pune proračun.

Ne novim opterećenjima preko leđa malih.

Da stabilnim pravilima, manje administracije i poštenijem odnosu prema onima koji rade.

Link za potpis na peticiju - https://t.co/Cq92ZloWWs

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

HDZ nam je čestitao Dan grada Zagreba i blagdan Majke Božje od Kamenitih vrata - njegove nebeske zaštitnice! 🙏 I onda u nastavku stranačka tirada: "Kako nerijetko ističe PHDZ/PVRH Andrej Plenković, Zagreb je grad svih nas, 💙 grad koji volimo. Zagreb nije grad u vlasništvu platforme Možemo i SDP-a, on je glavni grad svih Hrvata - u kojem ćemo i dalje slaviti pobjede hrvatske reprezentacija. Grad u koji će naša Vlada RH sa zadovoljstvom nastaviti ulagati! Obnova, Paromlin, Uspinjača, novi tramvaji i autobusi, moderni Maksimir…" I da, Plenković danas u Staroj gradskoj vijećnici sudjeluje na svečanosti u povodu Dana grada.

A kako se taj isti HDZ odnosi prema Zagrebu? Evo konkretno, taj isti Plenković je na čelo zagrebačkog HDZ-a instalirao je Ivana Matijevića koji je državni tajnik u Min. poljoprivrede, što je dužnosničko mjesto 24/24, plaća, auto, službena putovanja... KADA i KAKO se on stigne baviti i vodi HDZ-e grada Zagreba? ili KADA i KAKO stigne raditi svoj posao u Min. poljoprivrede za koji prima više od 4000 eura?!.

Hrvatski politički sustav pati od kronične bolesti zvane „višestruki kolosijeci”. Pozicija državnog tajnika u bilo kojem ministarstvu, pa tako i u Ministarstvu poljoprivrede, zakonski je i operativno zamišljena kao rudarski posao. To je mjesto na kojem se operativno vode projekti, kontroliraju milijarde iz europskih fondova i rješavaju gorući problemi (kojih u hrvatskoj poljoprivredi nikada ne nedostaje). To je doista posao od 24 sata dnevno za koji građani plaćaju visoku cijenu.

Međutim, u praksi se ta mjesta prečesto tretiraju kao političke sinekure i platforme za jačanje stranačke baze. Kako se stigne? Ne stigne se. Ili pati država, ili pati stranka, a povijest nas uči da u takvim konstelacijama država i porezni obveznici uvijek izvuku deblji kraj.

A Andreju Plenkoviću zapravo odgovara Tomislav Tomašević na čelu Zagreba i zato je instalirao Matijevića koji slijepo provodi samo njegovu volju, i takav tip je jamac da HDZ ni dalje ne da ne može, nego i ne želi dobiti izbore u Zagrebu i preuzeti vlast. Još jedan Plenkovićev alibi kandidat.

HDZ u Zagrebu godinama, još od doba Milana Bandića, nema autentičnog, snažnog vođu koji bi mogao samostalno osvojiti vlast. Postavljanje kadrova koji nemaju karizmu ili su opterećeni dvostrukim funkcijama (poput Matijevića) jasan je signal da se u bitku za glavni grad ne ide s namjerom da se pobijedi, već da se forma zadovolji.

Dok god Možemo! vodi Zagreb i bavi se komunalnim problemima, otpadom, nepokošenom travom i financijskim dubiozama, oni su idealna meta za skretanje pažnje, ali i potpuno bezopasni na nacionalnoj razini. Plenkoviću više odgovara „zeleno-lijevi” Zagreb kojim može plašiti svoje desno biračko tijelo pred parlamentarne izbore, nego da ima jakog HDZ-ovog gradonačelnika koji bi mu sutra mogao postati unutarstranačka konkurencija.

Slab i reaktivan zagrebački HDZ služi upravo tome – kao smokvin list. On pruža privid borbe, dok se iza kulisa odvija prešutni pakt o nenapadanju na ključnim projektima gdje se interesi države i grada isprepliću.

Ono što svi drugi vide kao apsurd, u vrhu vladajuće stranke vidi se kao savršeno podmazan stroj. Matijević i njemu slični tek su pješaci na šahovskoj ploči. Dok građani plaćaju pune plaće za polovične poslove, u pozadini se odvija hladna politička kalkulacija u kojoj je Zagreb žrtvovan radi mira u državi i opstanka trenutne arhitekture vlasti. To je ta politička guba o kojoj govorimo - sustav u kojem je stranački interes uvijek ispred javnog, a Zagreb tek moneta za potkusurivanje. Pa sretan nam doista Dan grada Zagreba!

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Potpiši peticiju protiv povećanja porezne presije i lažnih antiinflacijskih mjera!

https://t.co/4KJVaataR5

Bitno je poručiti populistima i uhljebima kako se povećanje poreza ne može podvaliti pod “antiinflacijske mjere”.
Uhljebima NIKAD ne padne na pamet kako se jednadžba može izjednačiti na dvije a ne samo jednoj strani. Porezi se mogu i SMANJITI ako smatrate kako je jedna kategorija više opterećena od druge, POVEĆANJE poreza nije jedino rješenje.

Hrvatska je napokon postigla gospodarski rast, kasica prasica zvana proračun napokon se dobrano napunila jer smo svi plaćali više eura na povećane plaće i zarade tvrtki. Kupovali smo više, cijene su rasle i prihod od PDV je takodjer porastao.

No, ekipa je spiskala pare! Podijelili su i taj višak ali i još nezarađenu lovu. TO JE UZROKOVALO INFLACIJU. Hrvatska je sada fiskalni bolesnik (probijamo granicu od 3% deficita), pa se traži način kako namaknuti još para, uzimajući onima koji stvaraju kako bi se nahranili oni koji troše.

Program baca prašinu u oči pričama kako su plaće u javnom sektoru zamrznute dok su prethodno sa sindikatima dogovorili povecanja za 2026 u tri navrata. Dok javna poduzeća povećavaju cijene usluga a političari ne smanjuju cijene najma svojih stanova i vila, puna su im usta zahtjeva da DRUGI smanje cijene.

Povećanje poreza ne može rezlultirati smanjenjem cijena, naprotiv! Smanjenjem potrošnje bitokratske zvijeri najbrže se mogu smanjiti cijene!

Saša Cvetojević