Govor Mila Lompara na Slaviji je novi Gazimestan za sirotinju. Ako studenti ne razumeju da sa Milom Lomparom nastavljaju put Slobodana Miloševića, onda je to veoma strašno. Njegov govor na Slaviji je sličan govoru Miloševića na Gazimestanu, a to znači sukobe sa regionom. Opametite se na vreme.
Šta kaže EU? Dokle ovako!?
Evropa kaže prestanite da kukate, da glumite žrtve i da krivite druge nego na izbore izađite i nemojte da glasate za Belog, Raduleta, Jeremića, Zavetnicu i ostale idiote. Ukrupnite se, kontrolišite izbore, zabeležite sve i koristite zakonsko pravo na protest. Vlast menjate vi, mi odmah podržavamo novu.
Evropa kaže i da je Priština sused zbog naših loših političkih odluka koje su uništile desetak hiljada familija, ali da je vreme da se trajni mir uspostavi, a gubici prihvate jednom za svagda.
Kaže u Evropa da je u Srebrenici počnjen genocid, a nečije mišljenje. Da su stotine hiljada ljudi patile od ruke zlikovaca i da bi bilo dobro da nađemo način da se izvinimo, iskupimo i oprostimo.
Evropa kaže i da smo ogromna deponija, da treba da počistimo ispred svoje kuće, da smislimo način da prestanemo da zagađujemo vazduh, reke i zemljište jer priroda život znači.
Evropa kaže i da verujete nauci, zato što radi, spašava živote i poboljšava ekonomiju, a ne Nestoroviću, Ćuti i delulu doktorima.
Evropa kaže pomoći ćemo vam uvek, al prvo morate sebi da pomognete.
Zameniti Vučića novim negatorom, nedavačem, nadrilekarom i novom žrtvom samo povećava broj godina koje će nam skakavci pojesti.
Prvo, od nas zavisi.
Onda od EU.
Tražili ste anketu ovog tipa. Ispunjavam želje.
Dakle, najautentičniji i najiskreniji evropejac, koji bi nas po Vašem mišljenju najbrže i najviše približio EU, možda i uveo u istu, od ova četiri imena jeste:
(Molim RT zarad što većeg uzorka i komentar obrazloženja svog glasa)
Do nedavno bih se potpisao ispod tvrdnje da je studentski pokret najjača politička snaga u Srbiji.
Više ne.
Danas najveću grupaciju, bar na antirežimskoj strani, čine građani opredeljeni za studente, izrazito rezervisani prema opoziciji, a neprijatno iznenađeni i zbunjeni desnim skretanjem studentskog pokreta.
Ova potencijalna politička sila nema nikakvu artikulaciju. Jedan od osnovnih zadataka antidemokratske strukture je da ove građane drži u pasivnoj lojalnosti studentskom pokretu, u stanju omađijanosti mantrom "studenti pobeđuju".
Dominantni kanal za držanje tog sveta u hibernaciji jesu programi United grupe sa stalno prisutnom baterijom analitičara koji svakodnevno ponavljaju mantru - "studenti pobeđuju".
Iako studentski pokret, ovakav kakav je, tim građanima ne nudi političko rešenje koje im je potrebno.
Ono što ova tiha većina hoće je brza i efikasna demontaža srasle državno - partijsko - mafijske mašinerije, temeljna rekonstrukcija države, a sve to uz pomoć i podršku EU, tranziciona pravda, uspostavljanje uzornog demokratskog poretka i vladavine prava, brzi hod ka članstvu u EU.
To im nudi opozicija, ne i studentski pokret.
SP im nudi vezanost za tradiciju, kleronacionalizam, ukorenjenost u nasleđe ratova devedesetih i nacionalističku politiku koja je do tih ratova dovela, slepilo za šovinizam, evrofobiju i patološku bolećivost prema Rusiji i Kini.
Međutim, oni su u studentski pokret zaljubljeni, a opoziciju očima ne mogu da vide.
Ovakvo stanje je, uprkos naporima Slobe Georgieva, Boška Jakšića i drugih dizajnera javnog mnjenja, dugoročno neodrživo.
Politički potencijal ove, najveće antirežimske stranke nekako će morati da nađe put do artikulacije i ekspresije.
Ja vidim tri moguća načina da do političke artikulacije dođe.
Prvi je pobuna u studentskom pokretu, zbacivanje antidemokratskih snaga koje su ga zajahale i njegov povratak izvornim vrednostima i ljudima s početka 2025.
Drugi je rascep studentskog pokreta i izdvajanje njegove većinske, proevropske frakcije u zasebnu političku opciju.
Treći je pojedinačna, zatim sve intenzivnija grupna i na kraju masovna migracija građana od studentskog pokreta ka demokratskoj opoziciji, sve dok uz Sava, Paunovića i Lompara ne ostanu samo autentični fašisti.
Prva opcija bila bi najbrži put do promena. Treća opcija je najrealnija.
“ŠTA VAM GOVORI ŠTO STE VEĆ 14 GODINA OPOZICIJA”
Procitao sam puno tvitova na ovu temu, pa bih pokušao da ponudim odgovor. Razume se , nepopularan 😃
Prvo, malo ko od aktera danas je u opoziciji 14 godina. Većina stranaka je značajno mlađa, a i one koje nisu menjale su rukovodstva. Istina, ima aktera koji jesu tu punih 14 godina.
Po svim strankama ima ljudi koji su tu i po više od 20 ili 30 godina.
Šta o njima govori činjenica da su punih 14 godina opozicija?
Da li to da su nesposobni?
Može da se diskutuje o tome, kao što bi moglo da se diskutuje i o spremi i sposobnosti nekoga ko ne može da se odbrani od grupe naoružanih huligana , a da su mu prethodno vezali ruke i slomili obe noge.
Možda nije baš primereno, ali može da se postavi pitanje kako je u tu poziciju dospeo.
Ali meni ta činjenica o “14 godina u opoziciji” govori i nešto drugo.
Govori o karakteru, istrajnosti , doslednosti i nepotkupljivosti.
I njima se u životu svašta htelo i svašta im je falilo. I oni su mogli da “moraju zbog dece”.
I oni imaju porodice i stare i bolesne roditelje.
I oni su gledali kako njihovi dojučerašnji saborci preko noći postaju “pragmatični” i rešavaju takve životne probleme, dok su se njihovi samo uvećavali.
I sve vreme su bili između tri vatre - režimske, vatre istomišljenika i vatre realnih životnih okolnosti i svega onoga što su svojim porodicama nametnuli kao teret zbog svoje borbe. Jer politika ne košta samo onoga koji se njome bavi, već sve oko njega.
I opet kažem, može se o njihovoj sposobnosti polemisati.
I ne mislim da prvoborački staž treba da im garantuje vodeću ulogu, ali ne sme ni da bude razlog diskreditacije.
Mora da se poštuje makar na elementarnom ljudskom nivou, ma šta mislili o njihovim stavovima.
Na kraju krajeva, kad bude gusto i opasno, oni će , ovakvi i onakvi, “nesposobni, kompromitovani i kontrolisani” , ipak biti tu i neće se ni povući ni prodati.
Ako neko misli da može bez takvih ljudi da se upusti u dubinske i opasne reforme, good luck with that , što bi rekli u mom selu.
Gledam snimke i slike jucerasnje proslave u Crnoj Gori, samo radost i ljubav, Ko razume shvatice, Da ste vjecni braco nasa,Vole vas normalni gradjani Srbije❤️❤️❤️
Mislim da je važno da se podsetimo da se Crna Gora nije otcepila od Srbije, jer Crna Gora nije bila deo Srbije.
Crna Gora je proglasila nezavisnost nakon referenduma 2006. na kome se više od 55% građana izjasnilo tako, čime je okončano postojanje nefunkcionalne i neželjene Državne zajednice Srbija i Crna Gora, poslednje mučne iteracije zajedničke države u kojoj su Srbija i Crna Gora bile nešto više od 80 godina.
U proteklih 20 godina Crna Gora izgradila je naprednije, demokratskije, slobodnije, evropskije društvo, sa većim BDP per capita od Srbije, sa evrom, sa smenjivom vlašću, što ju je dovelo je na prag ulaska u Evropsku uniju.
Srbija, s druge strane, 20 godina kasnije manje je demokratska, manje slobodna, manje evropska država od 2006, zemlja u kojoj se gaze studenti i građani i 90-godišnjaci po ulicama, zemlja u kojoj padaju nadstrešnice ljudima na glave i ubijaju ih, u kojoj se na masu stotina hiljada ljudi u protestu ispaljuje zvučni top, zemlja koja i dalje truje srdžbu i zavist po regionu sa jedinim ciljem za zamuti vodu i nekoga osujeti u nameri da bude bolji, i koja nije u stanju da opstaje u miru, prijateljstvu i dobrosusedstvu.
Razlika je velika.
Stoga Crna Gora ima šta da slavi, i neka je sa srećom!
A Srbija baš ništa.
Himna Evropske unije tokom polaganja zakletve nove Vlade Mađarske i zastave EU na zgradi Parlamenta Mađarske koju je mađarski Vučić skinuo pre ko zna koliko godina.
Ovako ćemo jednog dana i mi u Srbiji!
I danas smo brinuli o mentalnoj higijeni "srpskog sveta". Tu se pozicija vlasti 🇷🇸 i studentskog pokreta o "poštovanju preambule" Ustava Srbije ne razlikuju.
Digitalno "junaštvo" ostavljamo "pro-zapadnoj" čaršiji Srbije. Uvek čast izuzecima:
@paunovicsasa Naravno, stranke i slobodno izjašnjavanje građana nam uopšte nisu potrebni, mi ćemo da uvedemo nestranački pluralizam, što je još Sloba predlagao! Šta reći, ja se ipak nadam obnovi prave Demokratske Stranke i njenog duha koji je pre svih oličavao Zoran Đinđić. I tu bih stao!
Zoran Đinđić je ubijen sa dva metka.
Trećim metkom je pucano u svaku šansu da se otkrije politička pozadina atentata i taj metak već 23 godine rikošetira sluđivanjem javnosti koje sprovode protagonisti te teorije zavere.
Malo podataka:
Srpskim seljacima EU je do sad dala 7 mlrd evra.
Lova, vakcine, iskorenjene bolesti, opremljene poljoprivredne škole, laboratorije, nakon poplava - 170m za obnovu farmi za 36 000 poljoprivrednika itd.
Rusija je za 25g donirala par miliona evra.
Kina 2 traktora.