Moja baba kojoj je 1 dinar ko 1 euro ne bi napisala tvit da je platila prevoz 400 kinti
Još burazer se brani po komentarima i piše ljudima kako subglupi i kako nije fer i poneta da neko zaradi preko blabla
Ćuti sad kad si ispao glup
Zbog ove fotografije, koja je umalo ugrozila veliku državnu operaciju, čovek koji ju stvorio dobio je otkaz kao Maršalov fotograf, a samo su ga Jovankine simpatije spasile i daljih konsekvenci
Naizgled, na njoj nema ništa sporno, ali izdvojite nekoliko sekundi i zumirajte ruku u kojoj Jovanka drži nešto. To što drži je najveći jugoslovenski projekat sedamdesetih - Metohijski puž golać.
Stvoren u najmodernijoj ljubljanskoj laboratoriji, Metohijski puž golać bio je znatno veći od običnog, neuporedivo brži, imao je i krila za ne daj bože i mogao je da skuplja veliki broj informacija. Ideja je bila da ovaj puž golać preko Prokletija uđe na teritoriju Albanije i skuplja informacije koje bi bile ključne za hladni jugoslovensko-albanski rat, koji u vodili Tito i Hodža.
Bio je to odgovor na čuvenog Dračkog galeba koji je Albanija 1972. poslala na Kosovo i tako prenela bitne informacije tamošnjem svom stanovništvu i dobila bitne povratne nazad. Jedinice PVO su naredne godine srušile Dračkog galeba negde iznad Đakovice i kada se otkrilo o čemu se radi, Tito je zahtevao rezolutan odgovor.
Tako je 1975. nastao Metohijski puž golać kojeg Jovanka tako ponosno drži u ruci. Iako je fotografu rečeno da ne fotografiše istog, on je to ipak uradio, pa mu je suđeno kao albanskom špijunu dok, kao što već rekoh, prva dama Jugoslavije nije urgirala da ga se pusti.
Nažalost, Metohijski puž golać nije obavio zadatak, Prokletije su bile nesavladiva prepreka i stradao je mučeničkom smrću na nekim od vrhova. Posthumno je, kada i Major Tepić, proglašen za poslednjeg Narodnog heroja Jugoslavije.