Pošto se ništa neće promeniti u ovoj zemlji sa/bez izbora, uzeo da dotegnem do kraja meseca ovaj roman o naših poslednjih 50 godina, klepan od 2002. grđe no fckn Finegan. Jbg, trudio se da se svima usput poserem u usta.
Kolegama novinarima i BIA porcija u narednom, taj će brže.
@nepomenik Zrbija nije država nego zemljište pod kontrolom mafije. Kao što je i ruZija, uostalom. Ne drže mafije zemljišta iz humanističkih već isključivo iz pljačkaških razloga. Države i postoje da bi to sprečavale. Mi nećemo državu, šta se sad bunimo?
Davno sam htela da u jednoj objavi ne razvijam više od jedne misli. A onda uvidela da narod čita guzicom i ako postoji mikron mogućnosti da se izvede pogrešan zaključak većina će ga obavezno izvesti. Ako takva mogućnost ne postoji... svejedno će učiniti nemoguće.
Zato "elitizam".
Ljubodrag Stojadinović – Računovođa
Pred svog gospodara Mali izlazi sa finansijskim opsenarstvom koje Srbiju drži na ivici bankrota. To je osobita vrsta piramidalnog zidanja stabilnosti tragičnim pozajmicama koje je nemoguće vratiti.
https://t.co/lfGKDlLFZx
😱😭
"Na fotografiji snimljenoj iz vaduha oznacen strelicom je grad Majdanpek. Sve ovo drugo su iskopine i jalovina koja je trajno unistila prirodu. Sami procenite razmere ekoloske katastrofe i zagadjena. Kinezi su tamo, pretpostavite ko ih je doveo."
https://t.co/XhvaqdN2NT
Something we often hear when we're talking about cycling infrastructure is that it’s ableist... It only allows the physically fit to use their streets; to the exclusion of everyone else especially the elderly or disabled. It's worth pushing back on that idea on several levels. 🧵
🦔AI companies are bulk-buying rare books, scanning them through high-speed machines that cut the spines off, and shredding the originals. A service called ISBNdb facilitates orders of up to a million books and keeps buyers anonymous. Pre-2022 books are premium because they're free of AI-generated text. A federal judge ruled the practice is fair use because eliminating the original means only one copy exists at a time. Anthropic hired the former head of Google Books partnerships to obtain "all the books in the world."
My Take
This got to me. A bookseller told 404 Media that rare books with almost no surviving copies are being fed into this pipeline. Books that survived wars, fires, and centuries of handling are being shredded so an AI can learn to write a better marketing email.
ISBNdb's website literally says "'AI company destroys two million books' is not a headline that generates sympathy," and they still built an entire business around making it happen quietly. They offer NDAs as a feature. They coach clients to call it "digital preservation."
I've covered AI companies scraping the internet, torrenting libraries, and stealing music. This is worse because it's irreversible. You can re-upload a website. You can reprint a bestseller. You can't replace the last three copies of an 18th-century botanical text once someone shreds them for training data. And the judge said it's legal. So it's going to accelerate.
"We shred rare books and offer NDAs so nobody finds out" is a legitimate business model in 2026. What a timeline.
Hedgie🤗
Lažni navigacioni signali nisu pogađali samo dronove. Tokom velikog protesta 15. marta 2025, piloti koji su sletali na aerodrom "Nikola Tesla" prijavljivali su smetnje u satelitskoj navigaciji. Lažni signali uticali na letove Pegasus Airlinesa, Wizz Aira i Smartwings Hungary.
Jasmina Paunovic lupeta narucene gluposti o EU i vec sutradan Brnabic pise tvit Marti Kos i kaze, evo gledajte protiv koga se mi borimo. Na stranu sto je smesno i evidentno da je sve naruceno od Vuciceve sluzbe jer se ispad Paunovic desava samo 3 dana posle monstruoznosti koju je izgovorila ona idiotkinja kako bi etnicki ocistila Kosovo, opasno je jer SNS da bi se opravdao kod EU kod koje je izvaljen, trenutno zeli da prikaze sve gradjane divljacima kao sto su oni. Bukvalno se kriju iza Srbije ciju laznu sliku sami prave. Neko iz opozicije bi trebalo svaki dan o ovim "sitnicama" da komunicira sa EU kako bi ljudi imali kao na tacni ove evidentne gluposti i igranje zmurke
Ponekad svi posmislimo da možda oni ipak nisu loši ljudi, samo su možda neinformisani.
Nisu neinformisani. To je najgori deo.
Čovek koji trideset godina radi u državnoj firmi i gleda kako se raspada, tačno zna šta gleda. Direktorka koja pravi spisak tačno zna šta pravi. Načelnik koji ćuti o tome kako mu izgleda bolnica apsolutno zna kako mu stvarno izgleda bolnica. Niko od njih ne živi u nekoj drugoj Srbiji. Žive u ovoj, samo su odlučili da je gledaju iz, hm, malo drugačijeg ugla.
I to jeste odluka.
Postoji trenutak, uglavnom vrlo kratak, u kome čovek vidi da se ono što se od njega traži ne poklapa sa onim što je do juče smatrao ispravnim. Taj trenutak traje sekundu i po... Sekundu i po prelaženja preko onogo što je čovek bio do pre sekund i po.
Bonhoeffer je za to koristio reč koja zvuči uvredljivo dok ne pročitaš definiciju - glupost. Insistirao je da to sa inteligencijom nema nikakve veze, već sa trenutkom u kome čovek (manje ili više) svesno odustane od sopstvenog suda. 1943. je recimo pisao o ljudima koje je lično poznavao. Ljudi koje je video kao svoje aktuelne savremenike, intelektualce, nekad i kulturnu avangardu. Ključni utisam mu je bio da mu nikako nije išlo shvatanje poražavajuće činjenice da su se pretvorili u ono u šta su se pretvorili.
Nisu se pretvorili ni u šta. Odlučivali su. Na male rate, godinama.
Jer sa druge strane te odluke ne stoji ideologija. Stoji pripadnost. Ekipa, ćerka koja treba da se zaposli, kum u opštini, ljudi sa kojima piješ kafu, osećaj da si sa svojima i da ti neko čuva leđa. To je opipljivo. Princip je apstraktan. U razmeni opipljivog za apstraktno, opipljivo pobeđuje kod svih, ne samo kod "njih".
Posle one prve sekunde i po, kreće druga faza. Ova faza ima sopstvenu inerciju. Radi sama od sebe.
Kad si već odlučio, počinješ da biraš informacije koje tu odluku neće ponovo otvarati. To nije laganje sebe. To je štednja sopstvenih emocija, misli, bola. I taj proces ima i svoje ime - crippled epistemology. Ovaj pojam ne govori o ljudima koji "loše" misle. Naprotiv, "obogaljena epistemologija" je proces besprekorno logičnog zaključivanja na osnovu materijala koji je neko unapred prosejao. Ili je on sam prosejao na osnovu "dozvoljenih" pravila. Zna se kako treba.
Od tog trenutka propaganda više nema mnogo posla. Domaćin je preuzeo održavanje ubačenog virusa.
Treća faza je realno najskuplja. O njoj se zato i najmanje govori. Grupa koja se drži na okupu na ovaj način, ne podnosi onoga ko posumnja naglas. Ne samo zato što je posumnjao u vođu, nego i zato što ostale svojom sumnjom podseća da je postojala ona zlokobna sekunda i po sa početka priče. Zato se ovako isprepleteno pleme sa svojim skepticima obračunava brže i grublje nego sa protivnicima. Protivnik je koristan. Daje izazov, metu, podiže tonus, razlog više za zbijanje redova.
Ali onaj koji sumnja je opasan. Obračun sa njim je svirep. Izopštavanje. Osuda. Sa izdajnikom tako treba. Mada, put nazad mu je uvek otvoren, ali uz mnogo visoku cenu. Samo nek prizna da je zemlja ravna javno, pred svima, uz skromnu opasku da je bio glup, jadan i da neće više nikad. I on postaje onda najveći protivnik novih skeptika. To mu je prilika da se sveti za svoju izopštenost i kaznu.
Ova tačka je dolazni peron populizma par excellence. Populizam nije ideologija nego stanje u kojem se cela politika svodi na pitanje: "ko su naši?".
Antipolitika je sledeći korak. Korak na kojem se kao smrtni greh predstavlja i sama pomisao da se na političko delovanje odlučio neko ko nije odobren od "vođe".
Ono što dolazi posle antipolitike ima ime koje se ovde ne izgovara olako. I dobro je što se ne izgovara olako. Put do njega je opisan pre osamdeset godina i od tada se nije promenio.
Nikada ne počinje lošim ljudima. Počinje pristojnim ljudima koji su jednom prešli preko sebe i ustanovili da se ništa strašno nije desilo. Život ide dalje.
Drugi put je jeftinije. Treći se više i ne broji.
Zato ostavimo priču o neinformisanom narodu.
Neznanje se leči.
Pristanak ne.
Posle 6 meseci i 17 dana gaženja zakona po zahtevu vlasti, u svojoj prvoj rečenici nakon našeg izlaganja:
- sudeća sudija je UKINULA nezakonitu meru koja mi je zabranjivala da se obraćam javnosti i da budem na protestima.
Ta mera me je odvela u prirvor - jer sam u januaru odlučio da takva mera ne sme da se poštuje - već da se mora poštovati USTAV koji naređuje da u takvim situacijama mora poštovati on - ustav - a ne samovoljne odluke vlasti.
Ovo je mali korak za mene - ali veliki za građane Srbije - i svakog slobodnog čoveka - potvrda da se sloboda govora ne sme zabranjivati samo zato što to nekome smeta.
Cena koju sam za ovo lično platio jeste visoka - proveo sam 130 dana u pritvoru, a onda je za danas zakazana sudnica da u nju uđe pravda.
Ipak, velika dobit za građane naše zemlje - ovu plaćenu cenu opravdava.
Preme mene - brojni velikani naše i svetske istorije plaćali su iste, ili još veće cene da bi sloboda govora bila besplatna za sve ljude.
Kada u 21. veku u Evropi neko slobodu govora naplaćuje pritvorom od 130 dana - to samo znači - da će se konačna cena preliti baš na one koji su slobodu hteli ovako skupo da nam naplaćuju, kao da ne naša sloboda roba kojom oni mogu da trguju.
I sada - vreme za tu drakonsku naplatu dolazi - da se ovo ne bi ponovilo, nikada, nikada i nikome više.
Sve vas volim! 🍀❤️