BOOMER: “Nobody wants to work anymore.”
ME: “The warehouse down the road pays $18 an hour.”
BOOMER: “That’s good money.”
ME: “Average rent is $2,200.”
BOOMER: “Get roommates. Work overtime. Stop complaining.”
Funny how every “solution” demands workers lower their standards, kill their free time, and live like broke college students forever.
But nobody ever tells corporations to pay enough to survive.
You do not earn a billion dollars. You steal it. Nobody works a billion times harder than a nurse, a teacher, or a farmer. That money comes from underpaying the people who actually did the work. Stop worshipping hoarders who are just really good at wage theft.
Milenku Jovanovu mogu da poručim da je suknjica bila plava, a ne roza, no važnije od svega je da ni on niti ijedan drugi muškarac ne sme ni meni a nijednoj drugoj ženi da određuje dužinu suknje i da pokušava da nas disciplinuje.
Kad budem želela, nosiću i rozu i kraću, a uvek ću govoriti istinu i boriti se za pravdu, braniti univerzitet i Srbiju.
Ako je nešto u ovoj državi srozano do dna, to je onda zdravstvo.
Sve je prešlo iz državnog u privatni sektor.
Lekare više ne možete da pronađete u državnim ustanovama.
Naići ćete na njihove neke pomoćnike, koji telefonom komuniciraju sa njima i postavljaju vam dijagnoze.
Šta tek reći o laboratorijama, magnetnim rezonancama...
Dođete na red kad su vas već crvi pojeli.
Iskustva žena koje imaju problem da ostanu trudne, neću ni pomenuti.
Ako izuzmemo VTO, koju država finansira, dok dođete do toga bankrotirate dva puta.
Dok ima para, može nekako da se živi.
Bez para se okreneš veri, i nadaš se najboljem.
Čekaonice u privatnim zdravstvenim ustanovama su pune, kao nekad domovi zdravlja.
Platiš i čekaš.
Sve se okrenulo naglavačke.
Ali nas to ne dotiče, dok nas ne dotakne.
Pa se onda šatro čudimo šta se ovo dešava.
Pa gde si bio/bila svih ovih godina dok se borimo??
U udobnoj fotelji, razume se.
Što sam starija i svesnija, to mi je ovaj praznik važniji. Dakle da se podsetimo da 8. mart nije nastao iz cveća već iz muke, tragedija i borbe žena za zaista osnovna prava. Da se podsetimo i da je veliki požar u njujorškoj fabrici Triangle Shirtwaist u martu 1911. godine ubio 146 žena jer su radile iza zaključanih vrata i bez zaštite. Ta katastrofa je pokrenula strožije zakone o sigurnosti na radu i postala važan temelj značenja Dana žena kao dana borbe, a nije loše pomenuti i činjenicu da su žene sa ovom svojom borbom počele upravo 8. marta još davne 1857. godine prvim protestom tekstilnih radnica u Njujorku, a koja borba -o ironije- nije gotova ni dan danas, jer i dalje imamo činjenicu da žene u svetu zaradjuju oko 80-85% onoga što zaradjuju muškarci, i da su žene na istim pozicijama plaćene u Srbiji i do 20% manje, a u EU izmedju 11-13% manje nego muškarci. Verujem da imamo obavezu prema svim žrtvama nehumanih uslova da ne odustajemo od sebe i svoje uloge u društvu i svetu. Žena ima pravo da bude sve što želi, i ima pravo da za to bude plaćena baš kao i muškarac, jer onoliko koliko ona zaista vredi je svakako niko na ovom svetu ne može platiti. Srećan nam praznik❤️
We’re watching AI take jobs, wars break out across the globe, and an economy that only works for billionaires… and everyone’s just going to work like it’s normal.
That’s the scariest part. Not the collapse. The fact that nobody seems to give a sh*t.
Mene nervira taj seljački narativ - rodi sebi dete, jer zvuči kao da je dete stvar, kao da je polisa osiguranja za budućnost, kao da rađaš investiciju protiv samoće ili slično. Kao da će beba da ti zaleči rane koje nisi ni priznala sebi. I to mi je jezivo iskreno. Jer dete nije lek za prazninu. Ono je pojačivač svega što već jesi. Ako si nesređena, bićeš još ogoljenija.
I smeta mi što se to na Balkanu izgovara kao savet pun ljubavi, a zapravo je jak pritisak. A ja stvarno mislim da dete treba da dođe iz viška ljubavi, ne iz manjka. Iz stabilnosti, ne iz panike. Ne da bi imala nekog svog, nego da bi nekom bila sigurno mesto.
Meni je strašno kada dete postane odgovor na strah žene od samoće. Jer dete nije tu da te spasi. Ono dolazi da ga ti držiš - ne da ono drži tebe. Samim tim, ne možeš da “rodiš sebi dete” u tom smislu.
Women do not owe the world an increase in birth rates. Every few months there’s a new headline: “Fertility crisis.” “Declining birth rates.” “Who will take care of the ageing population?”
And every time, the finger points at women. Have more children. Sacrifice more. Save the economy.
But let’s be clear: women are not incubators for GDP. We are not vessels for demographic policy. We are human beings with autonomy.
Kad žena ubije muža znamo da je dužina drške sekire bila 86cm. Kad muškarac siluje dete od 6 godine dobijemo incijale, kad muškarac ubije ženu usred Mostara dobijemo informaciju “da je on mnogo voleo tu devojku i bio divan dečko”.
U EU tužilaštvo optuži nekog od aktuelnih ili bivših visokih funkcionera i oni podnesu ostavku dok se slučaj ne razreši.
U Srbiji tužilaštvo posle 100 godina osumnjiči nekog predstavnika vlasti,oni najave ukidanje tužilaštva.
Da imate slikovit primer kad vas neko pita zašto EU.
Od "ruke su vam krvave" do ograđivanja od Tanasija Marinkovića i ljudi iz Anketnog odbora, od onih koji imaju biografije, integritet i kičmu.
Dva veka posle Dositeja, u ovoj zemlji se i dalje najbolje prima krompir.
Mučno je sve ovo, činilo se da su mafiji dani odbrojani a sad svedočimo (ponovnom) raspadu na našoj strani.
I svako ko kaže da je ovo maraton a ne kratka trka, taj se očigledno nedavno probudio i shvatio u kakvoj zemlji živi od 2012.
Nadam se da će(mo) se osvestiti. Hitno.
Ja sam neko ko ima i lični interes da ovo zlo ode. Naime, kao i mnogima koji nisu bili podobni i raspoloženi da sarađuju, ostao sam bez posla pre nekog vremena i bila mi je ugrožena egzistencija. Profesor Tanasije Marinković je redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, a verujte mi na reč, radio sam na fakultetu, to je udobna pozicija, plate su dobre i može pristojno da se živi. Dakle taj čovek bi mogao da se bavi svojom akademskom karijerom i da se ne pojavljuje u javnosti, da drži donji deo leđa prema zidu i niko ga ne bi pomenuo. Ali ne, on je uradio upravo suprotno-iskoristio je svoju stručnost, žrtvovao svoje slobodno vreme, pregledao hiljade i hiljade stranica pro bono i javno objavio rezultate rada anketne komisije, čime je Aleksandra Vučića označio kao vođu organizovane kriminalne grupe koja stoji iza pada nadstrešnice i tragedije koju je ta katastrofa izazvala.
Danas na N1 je ponovio to kada je govorio o slučaju generalštab kao i o potencijalnom usvajanju lex specijalisa, kriminalnog akta kojim OKG pokušava da isposluje za svoju bandu bolju međunarodnu poziciju.
Kažite vi meni, kakve bi taj čovek zakulisne interese mogao da ima kad je spreman da stavi glavu u torbu i da javno istupi i optuži vrh mafijaškog ređima? Šta je razlog tzv ograđivanja od delovanja anketne komisije?
Da li ovo monopolisanje javnog prostora na strani protiv režima treba da bude po modelu monopolisanja bavljenja politikom od režima?
U kakvoj su koliziji interesi nas građana koji smo oštro protiv režima sa interesom studenata? Zaista nisam do skoro hteo da ovo javno postavim kao problem, ali sada je jasno da tu nešto debelo nije u redu. I ne, nema rizika da režim ovo vreme koje dolazi preživi, dijalektika je neumoljiva, ali dajte da se više ne pravimo kao da slon u sobi ne postoji. Mora se razgovarati i sarađivati, a ne ograđivati.
Robna razmena Srbije sa EU je oko 70%
Robna razmena Srbije sa Kinom je 12%
Robna razmena Srbije sa Rusijom je menje od 4%
Kako to mislite nećemo u EU?
Kompletna naša ekonomija je vezana za EU.
Uvoz, izvoz, monetarni sistem, dijaspora. Spoljnji dug. Sve.
Kompletno.
Moja deca slučajno protisnula na mom satu panik poziv dok smo bili u Sloveniji. Pet puta su proveravali da li je sve u redu i da li je stvarno slučajno.
Kod nas hitna služi da prolazi kroz proteste a policija da čuva Ćacilend, za ostalo moramo sami da se snadjemo.
30 jebenih godina nas polusvet ubedjuje da je ok biti siromašan, da je sasvim u redu nakon 35 godina rada, postati socijalni slučaj, da je zli Zapad izmislio praznike i odlazak nedeljom na ručak sa porodicom u neki restoran, da su ljudi, koji žele od svoje zemlje bolje mesto za život, ustaše koje plaćaju stranci, da je normalno ubiti ženu ili prebiti u prisustvu policije, da su mladi smrtni neprijatelji… Da je normalno imati kriminalce i zatvoriti sa njima deci, starima i invalidima ulice. Za to vreme otimaju i pljačkaju sve što mogu! Pička vam bre materina poremećena! Zgadili ste nam sve normalno u ovoj državi.
normalno je da svako može da ode na godišnji odmor, jede hranu koju želi, kupuje garderobu koju želi, ima svoj auto ako želi i ima svoju kuću ili stan. ono što nije normalno je to da su nas ubedili da to nije normalno, tako da mnogi ni ne znaju kako normalno izgleda.