"Prodavac mesa za mačke“ bila je osoba koja je išla ulicama Londona i prodavala ostatke mesa vlasnicima mačaka pre nego što je hrana za mačke počela da se proizvodi i prodaje. 😻
The only reason why we love the ronaldo more than any other football players with the same capabilities in the field.
Ronaldo is a too kind and helping hand personality.
2007, jedna železnička stanica u Japanu je bila pred zatvaranjem. Onda su zaposlili mačku lutalicu kao šefa stanice. Stanica Kiši nalazi se na kraju male provincijalne železničke pruge u Vakajami. Putnici su vremenom lagano nestajali, kompanija je gubila novac, a svaka stanica duž te pružne dionice je izgubila svoje osoblje. Ali postojala je jedna redovna 'osoba' koja nikada nije otišla: Tama, mačka koju je usvojio vlasnik male prodavnice pored same stanice. Zatim je predsednik železnice doneo neobičnu odluku: 5. januara 2007. godine, postavio je Tamu za zvaničnog šefa stanice, sa malom kapom po meri i platom isplaćenom u hrani za mačke. Ljudi su postepeno počeli dolaziti iz celog Japana, a zatim i iz celog sveta, samo da bi je videli. Samo u prvoj godini, prevezla je oko 55.000 dodatnih putnika. Ukupno joj se pripisuje oko 1,1 milijardu jena, otprilike 10 miliona dolara, kada su prihodi za lokalnu ekonomiju u pitanju. Unapređivana je iznova i iznova. Jedan voz je čak ukrašen u njenu čast.
A 2010. godine, sama stanica je obnovljena u obliku mačjeg lica. Tama je preminula 2015. godine u 16. godini i proglašena je za "večnog šefa stanice“. Ali tradicija koju je započela živi, stanicom i danas upravlja njena nova naslednica mačka. 😻🇯🇵
30. aprila 1994. godine, tridesetogodišnji Džo Kembel otišao je do londonske telefonske govornice u zapadnom delu grada kako bi pozvao svoju porodicu. Umesto toga, na podu je pronašao umotanu novorođenu devojčicu. Džo je pozvao hitne službe, dao joj ime Ejpril po mesecu u kom ju je spasao i ostao uz nju. Ponesen trenutnom povezanošću, pitao je da je usvoji, ali ga je socijalna služba odbila jer je bio samac. Ipak, sačuvao je njenu fotografiju i godinama joj slao poklone i čestitke preko socijalne službe, sve dok mu nisu rekli da prekine kontakt nakon njenog usvajanja.
Dvadeset dve godine kasnije, Ejpril je pokrenula javni apel kako bi pronašla stranca koji joj je spasao život. Nakon što mu je kolega pokazao članak, Džo je odmah prepoznao njenu fotografiju i javio se u roku od 24 sata. Njihov susret brzo je prerastao u duboku, trajnu povezanost. Decenijama nakon te sudbonosne večeri, Ejpril smatra Džoa svojim pravim ocem, dok je njegova deca doživljavaju kao rođenu sestru. Ejpril je čak pokrenula i akciju prikupljanja novca kako bi pomogla Džou da ode u penziju, dokazujući da jedan čin saosećanja može stvoriti vezu daleko jaču od krvne. ❣️
I am always amazed by these practical stitching techniques.
They used to teach this stuff in home economics classes in high school, they should bring it back.
Ko je zainteresova da poruci nesto sa lagera- Imam 2 kuce koje ste videli ovih dana ( u izradi je jos 5 😊 ), Beba lav, 2 mace i 1 zeka Bebironcici, imam 10 manjih sovica, i 6 manjih igrackica - zivotinja u obliku jajeta, i 4 dumplings ili ti knedlica ... Javite se - hitno je..