Lenonov Imagine je bio himna društva koje odbacuje Boga. Umesto u Bogu, pokušali su da se utvrde u nezrelosti dajući joj uvu ugodna imena kao ljubav i mir. Ubrzo smo saznali šta bude kad zamislimo, a i ostvarimo da nema ničeg za šta bi umrli. 🧵⬇️
Između dva ekstrema, devijantnih i kulturne elite, stoji većina ljudi. Ranije se kultura spuštala na dole pa je radnik čitao klasike. Sad se devijacija diže na gore pa ulazi u prosečan svet gde je sve više porodica rastureno.
Kad imaš samo čekić sve ti liči na ekser. Današnji čekić je sloboda pa svemu pristupaš kao buntu. Ljudi tako pristupaju i burgeru i crkvi. Gleda šta mu fali, pita a što baš tako. U crkvu ne ide da poštuje, preda se,on ide da radi recenziju. On izađe iz crkve i kaže onako 4 od 10.
Nikad ne treba nikoga lično pitati zašto nema decu, jer nikad ne znamo nečije lične okolnosti. Ali uvek treba društvo propitivati zašto se porodice ne zasnivaju, jer uvek znamo društvene razloge za to.
Tako je i danas čovek razveden od svoje psihe. Oni ne žive pod istim krovom, otuđili su se, i neće ih taj kratak susret spojiti i suštinski uspostaviti njihov odnos. 3/3
Nedeljna psihoterapija kod stručnjaka mu dođe kao nedeljna hodoterapija kod stručnjaka. Kod ekstremno povređenih ljudi, mora tako, sa vrlo skromnim uspehom. Svima ostalima treba psihoterapija ali ona je stalna i samostalna i sprovodi se životnim postupcima. 1/3
Jednonedeljni odlazak kod psihoterapeuta liči na to kao kad razvedeni otac jednom nedeljno vodi dete na kolače. Neće se od toga dete izdovoljiti oca, neće se izgraditi odnos, važne stvari idu ili usputno i kontinuirano ili nikako. 2/3
@galaxy4b Ali u kratkim vanrednim periodima novac stvarno prestane da važi. Mi smo sad u takvom vanrednom nestranačkom periodu. Ako se to ne prepozna ostaće nam večno ove stranke nesposobne da sruše režim, kao da smo zadržali staru bezvrednu valutu.
Ljudi svoju oralnu fiksaciju zovu brigom o zdravlju. A sve te limunade, čajevi, ajkulina ulja su tu samo da bi se stalno nešto trpalo u usta, da se spolja hrani ono što se jedino može nahraniti iznutra. Sve su to samo cigare koje ne dime.
Prirodno je da čovek voli životinje i ljubimce. Kome duša nije zatrovana, instinktivno će osetiti ljubav i simpatiju prema jednom takvom Božijem stvoru.
1/2
Ali to okretanje od ljudi ka ljubimcima i prioritizacija njih u životu je zbog toga što danas pseći život ljudi vide kao ideal. To da život provodiš mahom spavajući i nesvestan, bez ikakvog uticaja i traga, ali i bez briga, da tebe paze, a ti nikoga, je danas mnogima ideal. 2/2
Ništa gore nego ovi razvedeni što su ostali u normalnim odnosima. Znači možete zajedno, ali vam je bilo komotnije da se sopstvenoj deci userete u život.
Ima kod Kiša scena kad nesvestan trenutka doktor usput izgovara "U Petersburgu je neka revolucija". Tako ljudi danas nesvesni dočekuju AI revoluciju, a tek pojedini vide "kao kroz izmaglicu jedan svet koji je ostao za nama i koji je nepovratno tonuo u prošlost kao u mutnu vodu".
@DLnovosti Ovde sam pre svega mislio na psihološku cenu izolovanosti, ali i ekonomski, izolovanost još otežava da nabavimo to što nam nedostaje, a i prodamo ono što imamo ili da nešto proizvedemo za nekog trećeg.
Što je ruralnom čoveku tradicija, to je urbanom kosmopolitizam. Možemo se mi podsmevati njegovim putovanjima, ali uskratiti mu ih, znači dobiti frustriran narod. Zato urbanizovana zemlja kao naša ne sme da dozvoli da bude izolovana. Jedna cela naša generacija X je tako ubijena.
Malo FIFA kao i uvek vara, a malo više se svi pretvorili u forenzičare otkako imamo detaljne snimke svake situacije.
Scijentizam je već istom zamkom ubio veru, a sad su i ljubitelji fudbala naseli na istu stvar. Da nešto što se upija osećajem seciraju istraživačkim umom.
Rakija je društveni problem tek jedan vek. Pre toga niko je nije imao dovoljno da mu našteti, a i snažno seljačko telo ju je lako podnosilo.
Tako je i sa liberalizmom. Dobili smo slobodu u neograničenim količinama kad smo duhovno slabi da je primimo, pa nas je opila i rasturila.
Nemaju ljudi danas toliko višak histerije koliko manjak umetničkog osećaja da bi im se ta histeričnost oprostila. Dostojevski i Crnjanski su bili pravi drama queens ali kod umetničke duše to postane jedna dubina.
Ako jednu stvar naš narod dobro radi, to je da dobro oseća svoj jezik. Bolje od struke koja ga stalno ispravlja. Ljudi prirodno i veoma dobro uklapaju tuđice, stvaraju nove forme i naš sleng je i kreativan i u duhu jezika. Tako da ja podržavam kad neko izdominira i sprda drugog.