Proživjela sam svu Golgotu opsade Sarajeva. Bila sam gladna, žedna.
Bila sam ranjena.Strah, smrt i granate su bile moja svakodnevnica.
Ko je god 1992. godine bio u Sarajevu, zna ko je bio Kerim Lučarević. Zna ko je stao među prve kada je bilo najteže. Zna ko je organizovao Patriotsku ligu i Vojnu policiju. Zna ko nije slao druge tamo gdje sam nije smio otići. Naš Doktor je uvijek išao prvi, ispred svojih boraca, stao na prve linije grada i branio nas svojim životom. Branio nas je od bjesomučnih manijaka s brda koji su željeli ući u grad i pobiti nas sve.
A onda pročitam da mu sude.
Da ga, teško bolesnog, u ležećem položaju dovode u sudnicu.
I nešto se u meni slomi.
Jer ja sam bila tamo. Mene je branio.
Znam šta znači kada granata padne, kada ne znaš hoćeš li dočekati jutro i kada ti je jedina želja da preživiš još jedan dan.Zato danas pitam naše političare: kako vas nije stid govoriti velikim riječima o borcima, patriotizmu i državi.Jesmo li se za ovo borili?
Jesmo li se borili da ljudi koji su branili Sarajevo jednog dana budu ponižavani, razvlačeni po sudnicama tako bolesni i nemoćni?Ma bolje da su nas sve četnici pobili nego što smo dočekali da se naši heroji Sarajeva, naše gazije, ljudi koji su zaslužni što smo danas živi i što hodamo svojim gradom, ovako tretiraju, prodaju, izdaju i maltretiraju.
Bolje da smo svi umrli nego što smo preživjeli da gledamo ovu sramotu.
Nije mene više strah neprijatelja.
Jer neprijatelja smo tada jasno vidjeli. Dolazio je s brda.
Znali smo odakle puca.
Mene je danas strah vas i zaborava.
Danas mi je mnogo strašnija ova tišina.
Tišina onih koji su zaboravili ko ih je branio.Tišina onih koji su spremni okrenuti glavu od čovjeka koji je svoj život stavio ispred našeg.
Sramota me ovih današnjih Bošnjaka koji se ponašaju kao pokorne sluge.
Kerima Lučarevića, Dragana Vikića,
Atifa Dudakovića,
Predadoste ko jagnje na klanje.
Kad trebatr po Dodika, e, tu ne smijete.
Tu se šuti. Tu se kalkuliše.
Tu se gleda u pod.
A nekada su naši ljudi gledali u cijevi pušaka i nisu spuštali glavu.
Sram da vas bude i da vas stigne suza i uzdah svakog demobilisanog borca kojeg ste ostavili, izdali i prodali...Eto.
Prije 33 godine, u opkoljenom Sarajevu, održan je Prvi bošnjački sabor. Na zasjedanju 27. i 28. septembra 1993. godine vraćeno je u upotrebu historijsko ime naroda Bošnjaci i potvrđen bosanski jezik kao zvanični, nakon višedecenijskih zabrana i negiranja. Tom prilikom je takođe odbačen Owen-Stoltenbergov "mirovni plan", koji je predviđao etničku podjelu Bosne i Hercegovine. Danas se 28. septembar obilježava kao Dan Bošnjaka, kako u BiH, tako i u susjednim državama i brojnim mjestima u svijetu gdje živi bh. dijaspora.
Tzv. MUP Rs je institucija koju su pravili Mićo Stanišić, Ljubomir Borovčanin, Dušlo Jević i cijela plejada drugih, osuđenih ratnih zločinaca. Ne postoji univerzum u kojem je institucija nasljednica masovnog smaknuća u Kravici u kojem je ubijeno 1300 ljudi legitimna policiiska institucija. Šta god ko o tome mislio, poslu koji radim pristupam ozbiljno. Sigurnost institucije u kojoj radim shvatam ozbiljno. I ozbiljno shvatam njihove namjere i planove da upadnu u @SrebrenicaMC. Jer znam da postoje. I još uvijek vjerujem svojim očima.
Napad na Memorijalni centar Srebrenica je samo uvertira za ono što slijedi nakon izbora ako prodju kandidatkinje Dodik-Čovića u Predsj BiH.
U tom slučaju puna kontrola svih poluga moći prelazi u ruke dušmana i kreće puni aparthejd.
Da ponovim: "Izetbegovic je jedini koji istovremeno ima i legimitet i kapacitet ali i stranačku infratrukturu da bošnjačku politiku ne samo predvodi već i da je zaista sprovodi na terenu i kroz institucije svih nivoa te tako štiti bošnjačke interese i pozicije."
Dear friends,
Unfortunately, the Srebrenica Memorial Center continues to be targeted by the corrupt Bosnian Serb police and judiciary.
I know for a fact that a plan is being prepared to raid the Memorial Center. I am not privy to the operational details, but I know the plan exists. I understand that it would involve special police units and Bosnian Serb TV cameras.
The operation appears to have two objectives: first, to discredit and intimidate the Memorial Center; and second, to put me in prison and subject me to years of politically motivated proceedings.
The only way we can fight back is by bringing this into the open. Transparency is our only protection - and, ultimately, our only means of survival in such an adversarial environment.
Please share this widely.
Srbi imaju problem jer im predsednik okupirao sav javni prostor, nema gde ga nema. Bošnjaci imaju suprotan problem, njihov član predsedništva ko mitsko biće, čuo si za nuega, al nisi siguran da l stvarno postoji. Možda ga vidiš u nekom udzbeniku historije.