Nedovoljno se priča o tome koliko je Bojan Dimitrijević kao Pikac u “Vratiće se rode” možda čak i najbolje odigrana uloga u poslednjih 20 godina kada su domaće serije u pitanju.
Svi smo mi pod nadstrešnicom.
Nadstrešnicom zgrade koju smo 1964. zajedno sa zgradom umeli sami da izgradimo. Arhitektonski spektakularnu zgradu, laganu, prozračnu, sa ogromnim rasponom krova bez stubova. Arhitektonski, konstrukciono, statički impresivnu. Sami projektovali, sami gradili, trajala šest decenija.
A onda je došlo vreme u kojem ne znamo ništa. Naše stanice, pruge, mostove i puteve za astronomske cifre grade i obnavljaju oni koji nam te cifre daju na kamatu, za koje onda rade oni koji u izgrađeno ugrađuju svoje procente umesto znanja. A onda to sve neko potpiše, kaže da može, neko otvori i pohvali se uspehom koji nije uspeh nego za neke nedužne ljude smrtna presuda.
Žrtvama mir i pravda, krivcima kazna, odgovornima ne samo kazna, no i večni prezir, sramota i na duši teret.
Nije ovo nesreća, nije rat, nije priroda. U miru, bez zemljotresa, poplave, tornada, u danu bez kijameta il’ bar vetra - ubili ste ljude.
Rekla je sve je u redu
Rekla je zagrli me jače
Rekla je nije mi ništa
I tek je onda počela da plače
Rekla je nemoj da brineš
Rekla je da nije važno
Rekla je brzo će proći
Samo me zagrli snažno...