Nikad mi nije bila jasna marginalizacija Bosne i Bosanaca, prvo od strane bivše Jugoslavije,
A zatim i od Hrvatske i Srbije.
Provlači se kroz filmove, muziku, sport, viceve. Kroz svakodnevnu kulturu koja oblikuje kolektivnu svijest više nego što smo spremni priznati.Koliko puta ste čuli:
"Znaš li vic o glupom Bosancu?"
Zašto je baš Bosanac morao biti glup?Zašto su Mujo, Haso i Fata postali sinonimi za zaostalost, primitivizam i ismijavanje?
Zašto su čitave generacije odrastale slušajući viceve u kojima je Mujo dežurni moron, Haso njegov pomoćnik, a Fata kurva?
Neko će reći: "Ma to su samo vicevi."Ne Nisu.Jer kada decenijama jedan narod prikazuješ isključivo kroz šalu, vremenom ga u očima drugih svodiš na šalu.Isto je bilo i na filmu.
Bosanski glumci gotovo uvijek negdje na margini kadra. Teško je pronaći film u kojem Bosanac igra glavnu ulogu intelektualca, urbanog heroja, naučnika ili čovjeka koji vodi priču.
Uvijek je Bosanac konobar,glupi portir, hamal ili komični predah.
Najupečatljivija ilustracija za mene je Emir Hadžihafizbegović u filmu Hajde da se volimo, gdje igra konobara iz Bosanskog Grahova.Ofarbaj u plavo Bosanca i neka mu se svi smiju.
Ponekad se pitam i zašto su sami glumci pristajali na takve uloge.
Ja u životu ne bih prihvatila ulogu u kojoj me neko ismijava i ponižava.
Ma kad nikad više uloge ne bih dobila. Ma kad hljeba nemala.
Sjećam se i bukvara i hamala
Džafera koji nosi džak.
DOKLE ĆE DŽAFER NOSITI DŽAK?
Zašto se od najranijeg djetinjstva stvarala slika da je fizički rad i servilnost prirodno stanište Bosanca?
Istovremeno su naši najveći književnici i mislioci u javnom prostoru često ostajali bez svojih punih imena.Mehmedalija je postao Mak.Mehmed je postao Meša.
Zulfikar je postao Zuko.
Kao da je nečiji zadatak bio da se izbriše svaki trag identiteta
Na estradi su zvijezde nastupale pod pseudonimima.
Fahreta je postala Lepa Brena.
Zuhra je postala Seka...
Reditelj s Gorice je postao Nemanja.
Kakvi su to ljudi koji se stide svoje domovine,svojih roditelja,svog porijekla,svog imena?
I danas gledam sve isto...
Kada Bosna pobijedi, uspjeh se umanjuje.Kada se vijore ljiljani, nekome smetaju.
Kada ljudi pjevaju zajedno, nekome smeta zajedništvo.
Kada se Bosna raduje,smeta sreća.
Upalite televizor i gledajte hiljade ljudi koji u istom trenutku pjevaju.
Od onog najmanjeg do najstarijeg.
Gledajte djecu koja igraju rame uz rame zajedno ko jedno.
I zato, koliko god pokušavali uniziti Bosnu kroz viceve, stereotipe, podsmijehe i omalovažavanja...
Ma džaba vam sve.
Bosna je bosanska.Eto.⚜️