Da razjasnimo neke stvari. Vidim da masa ljudi deli ovaj snimak. Ovo je snimak svadbe mog sina. Dolazak svatova po mladu. Mesto dogadjanja su selo Kostojevici, odakle je moja snaja. Prijatelji su nas docekali onako bas domacinski. Akteri ovog snimka su Uzicka deca. 👇
Lokalni TV Informer iz Valjeva je u slučaju 19-godišnjeg mladića, dojučerašnjeg srednjoškolca iz Valjeva, predsednika Učeničkog parlamenta Valjevske gimnazije na drastičan način potvrdio da se u obračunavanju sa učesnicima protesta u školama koriste apsolutno nedopustiva sredstva i to posebno, na najgori mogući način, podršku provladinih medija.
Nespojivo je i u najgrubljoj suprotnosti sa elementarnim standardima u postupanju elektronskih medija i u novinarstvu uopšte da je mladić iz Valjeva doživeo da mu na lokalnom TV Informer, protivno zakonu, čitaju ocene koje je dobijao tokom srednje škole, objavljuju fotografije i bave se njegovim privatnim životom uključujući i insinuacije o navodnoj homoseksualnoj vezi.
Voditeljka televizije koja se na još nepoznat način domogla njegove đačke knjižice je, u društvu svojih gostiju u studiju, u programu čitala njegove ocene i zajedno sa gostima sa omalovažavanjem ih tendenciozno i posprdno komentarisala. To je postupak koji bez sumnje zaslužuje momentalnu i oštru reakciju.
To što se dešavalo u programu predstavlja veoma ozbiljne i teške povrede zakonskih obaveza pružaoca medijskih usluga i zaslužuje adekvatnu reakciju Regulatornog tela za elektronske medije. Ali ako iz poznatih objektivnih razloga Savet REM trenutno nije u stanju da reaguje ne bi smela izostati reakcija drugih nadležnih organa.
Pitanja u vezi sa načinom na koji su pribavljeni i korišteni podaci iz učeničke evidencije osim sa stanovišta kršenja Zakona o elektronskim medijima zaslužuju pažnju i sa stanovišta kršenja Zakona o zaštiti podataka o ličnosti i Krivičnog zakonika, dakle i pažnju Poverenika za zaštitu podataka o ličnosti i nadležnog javnog tužioca.
Žalosna potvrda očajnog stanja u sferi elektronskih medija ali i društvu generalno je da niko od nadležnih, uključujući i ministarstvo prosvete i lokalne školske i gradske vlasti povodom ovog sramnog slučaja nije reagovao.
Dok zaposleni u Apotekama Beograd mesecima čekaju plate i rešavanje statusa, na sednici Skupštine grada Beograda povučene su tačke o javno-privatnom partnerstvu, dok su u fokusu ostale političke tenzije i rasprave vlasti i opozicije. Sudbina zaposlenih u apotekama i dalje ostaje bez konkretnog rešenja.
Wimbledon, I have no words. Another epic fortnight at SW19. Thank you for your support, your energy, I appreciate it.
Respect to @janniksin on a masterful performance 👏. Good luck for the final.
See you soon ❤️
Apotekarke su došle da razgovaraju sa direktorom u centrali Apoteke Beograd pošto im nije isplaćeno 15 plata i nemaju overene knjižice. Kako im je rečeno direktor nije tu a u ponedeljak će im biti u ponedeljak odgovoreno na dopis iako radnicama nije jasno na koji dopis.
No man has won more matches at Wimbledon, ever.
Novak Djokovic overtakes Roger Federer's record to secure a historic 106th gentlemen’s singles win at The Championships 👑
"The vet looked at me and said, 'It might be time to think about saying goodbye.'" Max stopped eating four days ago. Stopped getting up. I'd already started preparing myself. Then Buddy did something I will never forget. He climbed up on that exam table — something he's NEVER allowed to do — and he wouldn't stop pressing his face against Max's. The vet tech tried to gently move him away. Buddy wouldn't budge. And then, for the first time in four days — Max lifted his head. The vet just stood there. Didn't say a word. We're not out of the woods. The vet wants to run more tests tomorrow. But tonight, Max ate three bites of food. Tonight, Max is still here. I don't know what tomorrow holds. But I know I watched a Labrador refuse to let his best friend give up. If you believe dogs fight for each other the way they fight for us — drop a ❤️ for Max and Buddy tonight. He needs all the strength he can get.
Promišljena je bila Merkelova.
Pitala Tadića da li može da deliveruje, on rekao ne.
Ona postavila kolonijalnog upravnika i plus čoveka da sedi u njegovom kabinetu i kontroliše stvari.
Korektno.
a ovo me je još više raznelo, viktor, dečko za kojeg se skupljala novčana pomoć mesecima, i koji nije znao da li će zbog hemoterapija uspeti da dođe na maturu - došao je, a dok se birao mister na maturi svi njegovi drugovi su vikali njegovo ime i grlili ga 🫶🏼
Ben sadece bir barınaktan köpek sahipleneceğimi sanıyordum.
Evrakları imzalayacaktım.
Tavsiyeleri dinleyecektim.
Onu arabaya bindirip eve götürecektim.
Evde yatağı hazırdı.
Mama ve su kapları, tasması, birkaç oyuncağı…
Her şeye hazır olduğumu sanıyordum.
Ama onun, kafes kapısının sıradan bir yürüyüş için açılmadığını anladığı anda bana nasıl baktığına hazır değildim.
O kapı onun için açılıyordu.
Barınak çalışanının yanında duruyordu.
Hareketsizdi.
Neredeyse donmuş gibiydi.
Siyah tüyleri, küçük beyaz patileri, yorgun gözleri vardı.
Ve içimi sıkan kadar temkinli bir bekleyişi…
Zıplamıyordu.
Tasmayı çekmiyordu.
Havlamıyordu.
Sanki o gün sonunda seçildiğine inanmaktan korkuyordu.
O.
Tasma bana uzatıldığında önce barınak çalışanının eline baktı.
Sonra bana baktı.
Ardından bana doğru küçük bir adım attı ve bedenini bacağıma yasladı.
Çok yavaşça.
Sanki izin ister gibi.
Eğildim ve ona fısıldadım:
“Eve gidiyoruz.”
Kelimeleri anladı mı bilmiyorum.
Ama sesimi anladı.
Arabada ilk başta arka koltuğa çıktı ve hareketsiz kaldı.
Pencereye baktı.
Kapılara baktı.
Direksiyondaki ellerime baktı.
Dikiz aynasından onu görebiliyordum.
Rahatsız etmemeye çalışıyordu.
Fazla yer kaplamamaya çalışıyordu.
Yanlış bir şey yapmamaya çalışıyordu.
Beni en çok kıran da buydu.
Bir köpek, eve götürüldüğü gün rahatsızlık vermekten korkmamalıydı.
Arabayı sürmeye başlar başlamaz usulca ayağa kalktı.
Dikkatlice yanıma yaklaştı.
Bir patisini omzuma koydu.
Sonra diğerini.
Başını yanağıma yakın bir yere yasladı.
Ağırdı.
Sıcaktı.
Güveniyordu.
Nefesini kulağımın yanında hissediyordum.
Ve ağlamaya başladım.
Sevinçten titremiyordu.
Arabada zıplamıyordu.
Yüzümü yalamaya çalışmıyordu.
Sadece bütün bedeniyle bana tutunuyordu.
Sanki beni bırakırsa araba tekrar barınağa dönecekmiş gibi.
Yavaş sürdüm.
Neredeyse nefes almadan.
Bir elim direksiyondaydı, diğer elimle omzumdaki patisini usulca okşuyordum.
O da orada kalıyordu.
Gözlerini kapatıyor, sonra tekrar açıyordu.
Sanki bütün bunların gerçek olup olmadığını kontrol eder gibi.
Camdan sokaklar, trafik ışıkları, yabancı arabalar akıp gidiyordu.
Diğer herkes için sıradan bir gündü.
Onun içinse kapalı bir kapının ardında geçen bütün bir hayat sona eriyordu.
Barınakta insanları kaç kez izlediğini düşündüm.
Birinin kafesinin önünde durmasını kaç kez umduğunu…
Birinin başka bir köpekle çıkıp gidişini kaç kez gördüğünü…
İnce bir battaniyenin üzerinde, havlamaların arasında, bir gün kendisine ait bir insanı olup olmayacağını bilmeden geçirdiği geceleri düşündüm.
Ve şimdi, sanki beni çoktan sonsuza kadar seçmiş gibi bana yaslanıyordu.
Oysa birbirimizi daha sadece birkaç saattir tanıyorduk.
Eve vardığımızda hemen arabadan inmedim.
Orada kaldım ve ağladım.
O hâlâ patilerini omzumda tutuyordu.
Sonra burnunu yanağıma sürttü.
Sanki bu kez o beni teselli etmeye çalışıyordu.
O anda anladım:
Ben sadece bir köpeği kurtarmamıştım.
O da benim içimde bir şeyi kurtarmıştı.
Güçlü olmaktan yorulmuş tarafımı.
Koşulsuz seçilmenin nasıl bir şey olduğunu unutmuş tarafımı.
Çekincesiz sevilmenin nasıl hissettirdiğini unutan yanımı.
Bugün evde, yumuşak bir yatakta uyuyor.
Gerçi çoğu zaman yanıma yakın olmayı tercih ediyor.
Yürürken beni gözleriyle takip ediyor.
Oturduğumda başını dizlerime koyuyor.
Bazen uykusunda irkiliyor.
Ben de sakinleşene kadar onu okşuyorum.
Benden önce neler yaşadığını bilmiyorum.
Ama bir şeyi kesin olarak biliyorum:
Arabada patilerini omzuma koyduğu gün, onun barınak hayatı sona erdi.
Ve benim hayatım biraz daha yumuşadı.
Bazen bir hayvan teşekkürünü kelimelerle söylemez.
Sadece size öyle sıkı tutunur ki, konuşmaya gerek kalmadan her şey anlaşılır olur.
Bu hikâye kalbinize dokunduysa bir ❤️ bırakın ve kurtarılmış bir köpek için gerçek eve dönüş yolunun, birinin artık fikrini değiştirmediği gün başladığına inananlarla paylaşın.
#ALINTIVEŞİİRSEL ..
Ježim se i suze mi kreću dok slušam hor Jovine gimnazije, hor koji je osvajao silne nagrade, držao koncerte, koji sad peva na ulici jer ne može u svojoj školi zbog jednog ludaka!
Vrnjačka banja. Maleni i njegovi drugari svakog vikenda prave kolače i prodaju na ulici da bi skupili novac za lečenje njihovog druga Balše - koji je teško bolestan.
Da u medicini sam, da nagledam se svega svakog dana, ali ovaj prizor i ovo dete mi je iščupalo srce iz grudi.
Slušaš i ne znaš šta da kažeš! 😖
Hvala Darku Stamatoviću za ovaj video i hvala divnim roditeljima što su ga ovako vaspitali. ❤️
Danas na konferenciji za novinare nova epizoda “Lekarska komora Niš” u kojoj ste mogli da čujete do kakvih smo sve saznanja došli (sledi niz) i zbog čega je sve na kraju završilo kod Upravnog suda:
1. Članica regionalne izborne komisije je posle izbora dala neopozivu ostavku👇🏻