Vjerujem da će ovo pročitati jako malo ljudi. Razlog je dužina posta i opća potreba da se ne pokuša shvatiti nešto, već je lakše lupetati razne ludosti o pohlepnim poduzetnicima i nevaljanom tržištu.
Ali, eto, iz slike se vidi da i nekim novinarima polako dolazi u glavu.
Mislim da ovo ne bih pisao da nije bilo velikih rasprava na temu socijale i migracija.
POSLJEDICE SOCIJALNIH POLITIKA, DEFICITA I NEKONTROLIRANIH MIGRACIJA
Socijalne politike, prekomjerni deficiti i nekontrolirane migracije dolaze na naplatu (što vidimo iz slike ispod na primjeru Francuske, a isto čeka i ostatak EU, pa i RH koja ubrzano, doduše zbog nešto prilagođenih razloga, sustiže).
Problem leži u tome što je politički posao, kao i svaki drugi, vođen željom za maksimiziranjem koristi, što političarima znači dolazak na vlast. Dakle, sve njihove "pomoći" su u stvari samo pokušaj pobjede na izborima i vladanja, a sve to se financira sredstvima poreznih obveznika ili budućih poreznih obveznika.
Ovo dovodi do toga da prosječni političar nema razlog za dugoročno razmišljanje (za razliku od prosječnog poduzetnika ili prosječne osobe/obitelji), već mu je cilj osigurati vlast nakon što mu trenutni mandat istekne.
"KUPOVINA" GLASOVA I "SKRIVENI" POREZI
U demokracijama se na vlast često dolazi i uz pomoć "kupovine glasova", koja se manifestira kroz socijalne politike uobičajene u zapadnim zemljama (primjer je podizanje plaća i mirovina pred izbore). Takve se politike obično financiraju deficitom, što je zapravo odgođeni porez. Taj porez plaćaju kako mladi radnici, tako i oni koji tek trebaju početi raditi.
Kako ovo funkcionira na konkretnom primjeru: Država pred izbore podigne plaće, podigne mirovine, plati udruge. Da bi to napravili, bez dizanja poreza, Država se zaduži... Kada prođu izbori, kada se "prašina slegne", država uvede porez (npr. na nekretnine) da bi pokrpala rupe u proračunu. Iz tog poreza se sada plaća dug (obično samo kamate) i financiraju plaće javnog sektora. UKRATKO: NJIMA VLAST, NAMA POREZI.
Pa zašto ljudi ne primjećuju porez?
Zašto ljudi to ne primjećuju? Pa generalno zato što je porez uglavnom "skriven", pa ljudi "ne osjete" da isti plaćaju. Evo i primjer: Kad vam poslodavac isplati plaću od 1.678,00 €, on državi uplati VAŠEG poreza još 822,00 €, što znači da vam je država OTELA 32,88% VAŠE ZARAĐENE PLAĆE. E sada, ako sav ostatak potrošite u kupovini, Državi od svakog računa ode dodatnih 20% (PDV je 25%, ali isti u računu je 20%) što je dodatnih 13,42% VAŠE ZARAĐENE PLAĆE. Što znači da ste samo na ove dvije stavke Državi dali, pardon, država vam je uzela 46,3%. (U stvarnosti je ovo znatno više, ali ovo je jednostavan primjer). Dakle, ljudi ne osjete direktno da plaćaju porez, oni to plate bez razmišljanja, ali kada konzumiraju zdravstveni sustav, imaju osjećaj "besplatnog", a isto nije slučaj.
Recimo kad kupite automobil nikad ne kažete "Plaćen je 30.000 €, a dodatno je bilo 7.500 € PDV i 3.000 € carina" već kažete "Kupio sam automobil za 40.500 €" pa ispada da je sve to otišlo prodavaču
UTJECAJ MINIMALNE PLAĆE NA PODUZEĆE, POREZNI SUSTAV I GOSPODARSTVO
Postoje i one "socijalne" politike koje uvjetuju drugima da nešto rade, tipa minimalne plaće. Ove politike ne dovode do prosperiteta, već podižu troškove poduzećima, a isto generalno ne povećava blagostanje, već ga smanjuje (dolazi do otkaza, kao što vidimo na slici ispod).
Zašto je ovo ovako? Pa evo primjer. Poduzeće je imalo 10 zaposlenih s po 2.500 € bruto plaće, što je mjesečno 25.000 €. To isto poduzeće je plasiralo neki proizvod od kojeg je mjesečno zarađivalo 30.000 €. Dakle, ostalo je 5.000 € (iz ovoga treba poplaćati još toga, ali zbog jednostavnosti primjera nećemo ulaziti u sve troškove i uzimamo da imamo samo rad i prodaju). Onog momenta kada je država povećala minimalac i tako "pomogla narodu", trošak rada je poduzetniku skočio na 30.500 €, i učinilo je cijeli proces neisplativim. Isto je dovelo do zatvaranja poduzeća, otkaza i u konačnici manje poreza u proračun. Utjecaj na BDP je također negativan.
SOCIJALNE POLITIKE I DEMOTIVACIJA ZA RAD
Uz navedeno, socijalne politike dodatno potiču ljude na izlazak iz radnog odnosa ili na drastično smanjenje rada, jer nema potrebe dok države "brinu" o vama. A ovaj pristup doprinosi sporijem punjenju proračuna, što dalje povećava deficit.
MIGRACIJE, NEZAPOSLENOST, DUG I INFLACIJA
Iz slika ispod se može vidjeti da je nezaposlenost (a često i dug – za dug čast izuzecima s ogromnim resursima koji pune proračun, tipa Norveška) najveća u državama koje imaju najjače socijalne politike i/ili najveće neto migracije. Razlog ovome je da migranti, posebno azilanti, koji ili rade za minimalne plaće ili žive od socijale koju države omogućavaju (besplatno zdravstvo, pučke kuhinje, negdje primaju i socijalnu pomoć, npr.). Uz to što migracije provjereno ne doprinose punjenju proračuna, imaju dodatne štetne efekte, a to su lošija produktivnost i stvaranje inflacije, posebno u stambenom sektoru gdje podižu cijene kvadrata (rjeđe) ili najma (češće). (U Italiji se tek trend mijenja, a iako je Meloni napravila neke pomake, daleko je to od dovoljnog da se poništi efekt prijašnjih vlada.)
Primjer kako nastaje inflacija kod migracija je što se za 1 stan sada natječe više ljudi, a poslodavci plaćaju veće cijene od stanovništva jer im poslovi ovise o tome. Uz navedeno, imaju neke uštede na plaći koje stvaraju prostor za plaćanje smještaja, što ih na tržištu smještaja čini konkurentnijim.
POSLJEDICE DUGOROČNIH POLITIKA I PAD FERTALITETA
Dakle, duži period ovakvih politika (kao što imamo u EU npr.) dovodi do prekomjernog zaduženja, pretjeranog povećanja poreza i na kraju do ogromnih deficita i neodrživog duga u odnosu na BDP i inflacije.
S padom stope ukupnog fertiliteta (TFR) s vremenom imamo sve manje radne snage, što otežava financiranje duga. Dapače, dug se povećava, a s njim i kamate.
Recimo, do pada TFR-a također se dođe kroz pretjerane socijalne politike. Pa recimo primjer toga: Povećani javni dug i odgođeni porezi: Kada se socijalne politike financiraju kroz proračunski deficit, to stvara javni dug. Taj dug se u konačnici mora vratiti, što se često radi kroz buduće poreze. Mladi radnici i oni koji tek ulaze na tržište rada postaju primarni nositelji tog tereta. Svijest o budućim financijskim obvezama i opterećenjima može dovesti do odgađanja roditeljstva ili smanjenja broja djece.
KAKO SVE TO VODI DO MIGRACIJA
E sada, kako to dovodi do migracija (legalnih i ilegalnih)?
Vrlo jednostavno. Kada imate niske stope nataliteta, a uz to nedostaje radne snage na tržištu, poduzetnici pribjegavaju zapošljavanjem strane radne snage. A političari, željni dodatnih poreza, to vide kao nešto pozitivno i dozvoljavaju takve "rabote". Zamjena stanovništva nije zamjena kako mnogi zamišljaju, tj. da je Šime protjeran u Somaliju, a umjesto njega je doveden Jamal iz Afganistana, već se Šime nije rodio, Ante ne želi raditi, a Jure je zaposlen kod Plenkovića pa je Igor zaposlio Rajesha iz Indije jer često je taj jedini koji mu osigurava da radi uz nekakav profit.
Dakle, stvar je jednostavna: kada stvarate neke uvjete za nešto, to "nešto" će se VJEROJATNO i dogoditi. Ne postoji fizičko raseljavanje ili fizičko naseljavanje postoje samo uvjeti koji su zadovoljeni i kao takvi su doveli do nekih posljedica.
KAKO JE RH PRESKOČILA ODREĐENE KORAKE
U Republici Hrvatskoj se uz navedeno dogodio i efekt dominacije HDZ-a i SDP-a (ovdje su jedna i druga stranka lijevog političkog spektra, samo što je SDP ipak dominantniji u branjenju tih politika), koji je doveo do povećanja javnog sektora do te mjere da je uništio tržište rada i osigurao (ili stvorio potrebu) za povećanim uvozom radnika iz trećeg svijeta (legalno, jer ilegalnih migranata kod nas nema u tolikoj mjeri).
Da nije bilo ovog efekta u RH, migracije ne bi bile ovako istaknute jer je radne snage za većinu traženih poslova bilo dovoljno. Mora se tu uzeti u obzir i prekomjerno zapošljavanje u državnom sektoru koje je dovelo do smanjenja nezaposlenosti i smanjilo količinu radne snage.
ZAKLJUČAK
Politička želja za vlasti, ostvarena kratkoročnim socijalnim politikama financiranim deficitom i "skrivenim" porezima, stvara neodrživ sustav. To dovodi do smanjenja radne snage (kroz demotivaciju za rad i pad nataliteta), rasta javnog duga, inflacije i potrebe za migracijom. Hrvatska je, uz to, prekomjernim zapošljavanjem u javnom sektoru dodatno uništila tržište rada, ubrzavajući potrebu za stranim radnicima. Stoga je jasno da su trenutni ekonomski i demografski izazovi direktna posljedica ovih međusobno povezanih politika.
@Vojkovic Zapravo,tu je u pravu,bitno je kako žive oni koji imaju najmanje raspoloživog dohotka. Problem je što bi to ljevičari prvo zaboravili kad bi osvojili vlast.
Uvijek sam se pitala zasto petokraka, srp i cekic i yu zastava na prideu. Zao mi je - iskreno - homoseksualaca jer ne kuze da im je ovo medvjedja usluga. Nazalost, ovo ce ih obiljeziti. A ovo ih predstavlja👇🏻👇🏻👇🏻 normalni ljudi, bili homo ili hetero, nemaju potrebu za freak showom.
Brezno pod Macesnovo gorico – slovenski Katin
Iz brezna pod Macesnovo gorico so od maja do oktobra 2022 izkopali posmrtne ostanke več kot tri tisoč žrtev / 3450/vojnega zločina iz prvih dni junija 1945. V dosedanjih raziskavah (2004, 2017, 2019) so z izkopi več kot 60 kilogramov predmetov v vrtači nad prebznom, z detektorskim pregledom verjetne poti vojnih ujetnikov v smrt in z drugimi viri potrdili, da je Macesnova gorica najverjetnejše morišče in grobišče Slovencev, pripeljanih iz koncentracijskega taborišča v Šentvidu.
https://t.co/9TsUHma5CM
Military Keynesianism remains the most destructive economic myth in modern politics, convincing generations of politicians that blowing things up creates prosperity. You hear this fallacy every time Congress debates defense spending: wars ended the Great Depression, World War II saved the economy, military contracts create jobs.
The broken window fallacy explains why this thinking fails so catastrophically. When you build a bomber, those resources cannot build hospitals, factories, or consumer goods that people actually want. The almost $1T Pentagon budget in 2026 represents $1T not spent on productive capital formation. Every F-35 fighter jet costs $80 million+, which could have funded dozens of small businesses or manufacturing equipment. The opportunity cost stays invisible because you never see the prosperity that never existed.
War production destroys wealth by definition. Tanks and missiles provide zero utility to consumers once manufactured. They sit in warehouses or get blown up overseas. Compare this to a smartphone factory: the phones improve lives, generate ongoing economic value, and create real consumer surplus. Military contractors like Lockheed Martin and Raytheon understand this perfectly. They lobby for endless conflicts because war transfers wealth from taxpayers directly into their accounts.
The employment argument collapses under basic economic logic. Yes, Raytheon employs engineers and factory workers. Those same engineers could design medical devices, electric vehicles, or semiconductor equipment if the market allocated their labor instead of political decisions. Military jobs represent capital and labor trapped in unproductive activities by government fiat.
Politicians love military Keynesianism because it lets them claim economic benefits while pursuing geopolitical goals. You cannot bomb your way to prosperity when every explosion represents wealth destruction funded by wealth confiscation.
novi bugarski film o masovnim ubojstvima Hrvata, Slovenaca i Bugara
od strane Tita i partizana
new bulgarian movie about the mass murder of Croatians, Slovenes and Bulgarians
by Tito and the partisans
🇧🇬🇭🇷🇸🇮
turn on English subtitles
https://t.co/RgW3npKcdg
Kako četnici i velikosrbi prisvajaju sve – od Isusa, koji je navodno Srbin po majci, preko Spartanaca, koji su navodno Srbi jer „svi to znaju“, pa do Manastira Krke usred Hrvatske, jer je „baba u balonu rekla dedi na balkonu“.
Ovo je samo jedna od tisuća laži velikosrpske mitologije, koje se dokumentirano mogu demitologizirati i svesti na obične laži. Vrijeme je da se putem međunarodnih sudova zatraži odšteta zbog:
• povrede prava osobnosti,
• povrede autorskih prava i prava intelektualnog vlasništva,
• naknade štete,
• utvrđenja vlasništva i povrata imovine.
Institucije bi trebale pod hitno pokrenuti postupke protiv te, kako je nazivaju kritičari, banda krvavih hohštaplera iz SPC-a.
Zašto „krvava banda“? Zato što su upravo takvim manipulacijama, mitomanijom i lažnim predstavljanjem, prema tom stajalištu, doveli mnoge narode na ovim prostorima u krvave ratove.
Gledate li vi ovo, ljudi? Ovo je PRAVA HRVATSKA!
Ovo je narod koji pamti. Narod koji nije zaboravio ni Oluju, ni Vukovar, ni one koji su za tu slobodu dali život. Narod koji pjeva "Bojnu Čavoglave", "Divu Grabovčevu" i "Lijepa li si" kao himne slobode - ima budućnost.
Thompson je pjevao Bojnu Čavoglave 2002. na splitskom Poljudu, emitiranom na HTV-u 22. rujna 2002. U vrijeme kada je premijer bio Ivica Račan, predsjednik Stipe Mesić, i direktor HRT-a Mirko Galić. Bojna Čavoglave se vrti na HTV-u već gotovo četvrt stoljeća. https://t.co/DOC8rSrMsY
@PletikosIvan To nikako ne smije biti razlog da dozvolimo lažnim antifašistima da hrvatski grb sa prvim bijelim poljem nazivaju ustaškim simbolom i da ga kao takvog zabranjuju.
Izgleda da je ljudima preko glave ovih bolesnih pedercina i diktature ljubitelja kulta govnavog muskog cmara
Vratimo ih tamo gdje spadaju, medju njihova cetiri zida i sto dalje od nase djece
Počele su izjave na rubu zdrave pameti, znači koprcaju se u vlastitoj gluposti.
Izgleda da samo državna rastrošnost ne mora imati nikakvu mjeru.
"Profit mora imati mjeru"
https://t.co/lF2ZtOd0Uy