Kada Vučić pita: "Jel se to igra neka utakmica u subotu?" to je istovetni level sadizma kao kada je ocu poginulog radnika u Namenskoj rekao "da mu sin nije bio maneken".
Bolesni sadista.
U Srbiji više nema nikakve politike. Sve se svelo na održavanje režima golom silom. Vojska, policija i batinaši svi oni su upregnuti da održe na vlasti jednog čoveka i interesnu grupu po svaku cenu! Golom silom, našim novcem koji sve to plaća! Jesmo li mi svi mazohisti ili ljudi?
Ko je dozvolio da psihički bolesna osoba, koja se predstavlja kao predsednik, u pratnji velikog broja kamermana ulazi kod pacijenata iz Makedonije sa teškim opekotinama koji su smešteni u Urgentnom centru da se slika zarad lične promocije i dizanja rejtinga?