On je ubijen od strane Blaževih pobunjenika protiv hrvatskog naroda. Slugu Alije Izetbegovića.
Bodulić je vršio svoju dužnost. Na zapovjed Stožera i Vojne policije poslan je da privede Kraljevića na vojni sud. Umjesto toga pokošen je rafalom iz Kraljevićevog vozila.
@MoMighty1 Nikakva empatija za narod koji je odgovoran za genocid u Grabovici i ubojstva i progon 🇭🇷 naroda u Središnjoj Bosni. Svim žrtvama pokoj duši, a vi ste neprijatelji.
... protektorat #država koja ne može #Hrvatima osigurati jednakopravnost ni ti to namjerava pokušati, pa samim slijedom tih činjenica uzroci skandiranja na stadionu #Zrinjskog su sasvim jasni.
https://t.co/uxmCUsFYaz
Selo Trusina se nalazi u općini Konjic u BiH. Između 8 i 9 sati ujutro 16. travnja počele su borbe između Armije BiH i HVO. Nakon prvih nekoliko sati postrojba Armije BiH pod zapovjedništvom Zulfikara Ališpage probila je hrvatsku obranu i tom prilikom zarobila hrvatske bojovnike. Osam pripadnika HVO-a je postrojeno i strijeljano, a 16 civila je ubijeno na raznim lokacijama. Preostali civili, uglavnom žene i djeca su bili zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a poslije su pušteni da odu iz sela. Počinitelji su pripadnici postrojbe "Zulfikar".[2]
U ovim događajima je ubijeno ukupno 24 Hrvata. Ubijeno je 19, ranjeno četvero hrvatskih civila, a među stradalima je bilo i dvoje djece, starosti dvije i četiri godine. Ubijena su i tri vojnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO), koji su se prethodno predali.[3]
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske postave velikih svjetskih televizijskih postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikad dočekali takvo medijsko pokriće.[4]
Medijsko pokriće se nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenog 1994., 570 dana poslije ratnog zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen, jer su ga ratni zločinci ubili tako da je on izgorio s vlastitom kućom.
2004. godine je izgrađen skromni spomenik, no bez ikakve naznake da se radi o osobama koje su ubijene zato što su Hrvati.
Urbi et orbi svim Hrvatima koji ne znaju što je bilo.
Bosna i Hercegovina nam je nametnuta.
Mi smo ginuli za Hrvatsku i Herceg Bosnu,tj. Banovinu Hrvatsku.