Kilometar laži...
Tri dana dele snimke.
Kilometarske kolone.
Redovi koji se „ne završavaju“.
Gužve „iz svih gradova“.
Ljudi koji „čekaju satima“.
Kamera uvek tu, telefoni, botovi, mreže, a komentar uvek isti: pogledajte koliko nas ima!
A potpisi?
Još nisu predati.
Još nema broja.
Još se čeka overa.
Još se traži notar.
Pa onda se postavlja jedno sasvim obično pitanje. Ako je podrška stvarno takva kakvu tri dana delite, ako su kolone stvarno onolike koliko ih pokazujete, ako je energija stvarno onolika koliko tvrdite - gde su potpisi?
Ne treba vam milion. Treba vam 10k da lista izađe na izbore.
To nije mistični broj.
To je konkretan broj, sa imenom, prezimenom, brojem lične i overom.
Tri dana masovnog odziva, a 10k još nema?
Gde je onda ta snaga?
Gde je ta „pobeda koja je već počela“?
Gde je ta podrška koju ste tri dana prodavali kao nepobitnu činjenicu?
Ili su redovi kraći nego što izgledaju na 15-sekundnom klipu.
Ili se isti ljudi snimaju na više lokacija.
Ili se čeka satima zato što overe nema, a ne zato što naroda ima.
Ili se broj napumpava atmosferom, a ne papirima.
Jedno od toga mora biti tačno.
Jer istina ne može da bude i ovo i ono u isto vreme:
i da vas ima „kao nikad“,
i da posle tri dana još uvek niste skupili ono što svaka ozbiljna lista skupi za dan.
Zato pitanje nije komplikovano.
Ko laže?
Oni koji tri dana šalju slike kolona,
ili oni koji te kolone pretvaraju u potpise?
Jer podrška se ne meri lajkom, ni dramom, ni redom pred lokalom.
Meri se onim što ostane kad se kamera ugasi, brojem overenih potpisa.
A taj broj, posle tri dana „nesvakidašnje podrške“, još uvek nije stigao!
Kilometar laži...
Tri dana dele snimke.
Kilometarske kolone.
Redovi koji se „ne završavaju“.
Gužve „iz svih gradova“.
Ljudi koji „čekaju satima“.
Kamera uvek tu, telefoni, botovi, mreže, a komentar uvek isti: pogledajte koliko nas ima!
A potpisi?
Još nisu predati.
Još nema broja.
Još se čeka overa.
Još se traži notar.
Pa onda se postavlja jedno sasvim obično pitanje. Ako je podrška stvarno takva kakvu tri dana delite, ako su kolone stvarno onolike koliko ih pokazujete, ako je energija stvarno onolika koliko tvrdite - gde su potpisi?
Ne treba vam milion. Treba vam 10k da lista izađe na izbore.
To nije mistični broj.
To je konkretan broj, sa imenom, prezimenom, brojem lične i overom.
Tri dana masovnog odziva, a 10k još nema?
Gde je onda ta snaga?
Gde je ta „pobeda koja je već počela“?
Gde je ta podrška koju ste tri dana prodavali kao nepobitnu činjenicu?
Ili su redovi kraći nego što izgledaju na 15-sekundnom klipu.
Ili se isti ljudi snimaju na više lokacija.
Ili se čeka satima zato što overe nema, a ne zato što naroda ima.
Ili se broj napumpava atmosferom, a ne papirima.
Jedno od toga mora biti tačno.
Jer istina ne može da bude i ovo i ono u isto vreme:
i da vas ima „kao nikad“,
i da posle tri dana još uvek niste skupili ono što svaka ozbiljna lista skupi za dan.
Zato pitanje nije komplikovano.
Ko laže?
Oni koji tri dana šalju slike kolona,
ili oni koji te kolone pretvaraju u potpise?
Jer podrška se ne meri lajkom, ni dramom, ni redom pred lokalom.
Meri se onim što ostane kad se kamera ugasi, brojem overenih potpisa.
A taj broj, posle tri dana „nesvakidašnje podrške“, još uvek nije stigao!
Ovo vam je samo mala demonstracija kako izgleda kada se mi ujedinimo!
Lista Aleksandar Vučić - Ujedinjena Srbija je predata!
224.557 potpisa
Kakva moć 💪💪💪
Srbija gradi prijateljstva i jača saradnju sa državama širom sveta.
Predsednik Vučić uručio je Orden Republike Srbije na velikoj ogrlici predsedniku Uzbekistana Šavkatu Mirzijojevu.
Tužan je danas Beograd.
Možda najtužniji grad na svetu.
Grad koji plače, ali ne spušta glavu.
Ponosni Beograde, pamti!
Ponosna Srbijo, ne zaboravi!
Večna slava Generale🫡