Holy F-ing shit. You simply have to listen to this.
THIS is an absolute bombshell!
This is EXACTLY the world we live in today. She nailed it.
Hannah Arend: They Don't Need You to Believe (1967)
Holy F-ing shit. You simply have to listen to this.
THIS is an absolute bombshell!
This is EXACTLY the world we live in today. She nailed it.
Hannah Arend: They Don't Need You to Believe (1967)
Prva publikacija u kojoj je nešto potpisano i mojim imenom je "Hronologija reforme bezbednosno-obaveštajnih službi" koju sam uredila zajedno sa Predragom Petrovićem za publikaciju Hronologija reforme sektora bezbednosti u Republici Srbiji 2000–2008, tada kao stažistkinja Centra za civilno-vojne odnose (danas je to BCBP).
Svaki put kad bacim pogled na taj tekst, zadržim se najviše na tome da je MUP zaplenio i javno uništio 660 kilograma heroina pronađenog u sefu Komercijalne banke u Beogradu, sefu koji je iznajmio Resor državne bezbednosti.
Predrag je kasnije doktorirao na temi Reforme službi bezbednosti u Srbiji 2000–2017.
Ovih dana čitam njegov doktorat. Korisno je podsećanje na sve što se dešavalo u tih 17 godina - od toga kako je DOS propustio priliku za odlučnom i doslednom reformom službi bezbednosti nakon pada Miloševića, što je dovelo i do ubistvo premijera Đinđića (koga su ubili pripadnici JSO, bivši radnici RDB-a i Zemunski klan), a što je bila druga prilika za odlučnu reformu službi bezbednosti koja nikada nije iskorišćena.
Onda je na vlast došao SNS i u potpunosti potčinio službu pa su se na čelu BIA nalazili partijski funkcioneri što ranije nije bio slučaj. (Delim deo iz Predragovog doktorata o tome kako je funkcionisala sprega službi i režimskih medija radi zakonitog stavljanja kritičara vlasti na mere.)
Sada smo dobili treću priliku - ne mogu da kažem za reformu, već za radikalnu transformaciju.
Moramo je iskoristiti.
Uprkos svim pritiscima, Nenad Lajbenšperger i kolege neustrašivo su radili svoj posao i odbili da izbrišu Generalštab iz registra zaštićenih kulturnih dobara.
Zato je „Vreme“ proglasilo ovog istoričara za ličnost godine https://t.co/J6vx0h3OQ4
Čuveni i veliki češki pisac i mislilac Milan Kundera, u svom čuvenom govoru iz 1967. godine, na Kongresu čehoslovačkih pisaca, izrekao je i rečenice sa slike. Opisujući situaciju u Srednjoj Evropi svog doba, opisao je i situaciju u Srbiji danas.
OMIGOD I CAN'T BELIEVE IT!!!
After 22 years of working on this topic, I just finished my manuscript (!)
History Won’t Acquit Us: Communism, Memory, and the Czech Search for Innocence after 1989 is on the way!!! 💪😍
OMIGOD I CAN'T BELIEVE IT!!!
After 22 years of working on this topic, I just finished my manuscript (!)
History Won’t Acquit Us: Communism, Memory, and the Czech Search for Innocence after 1989 is on the way!!! 💪😍
SNS je imao većinu u Narodnoj skupštini 14 godina - bilo je prilike da se promeni Poslovnik o radu Narodne skupštine te da se preciziraju prava parlamentarne opozicije da imaju predsednike nekih bitnih skupštinskih odbora poput recimo Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.
Nisu to uradili. Nikad nisu zaista želeli da osnažuju a kamoli da brane parlamentarizam već su želeli apsolutnu kontrolu nad svime.
Nije istina da su demokratski dogovarali mesta predsednika odbora - dolazili su sa unapred definisanima ponudima da se opoziciji da nekoliko mesta predsednika odbora, pa bi opozicija to prihvatala ili ne bi prihvatala. Čak i onda kada su predstavnici opozicije bili na čelu odbora, većina je redovno opstruirala sednice za koje nikako nisu želeli da se dogode - setimo se Ćute dok je bio na čelu Odbora za zaštitu životne sredine, i bizarnih borbi sa tadašnjim zamenikom iz redova SNS. Ista vrsta opstrukcije dogodila se sa Radnom grupom za unapređenje izbornih uslova jer je na njenom čelu bio predstavnik civilnog društva.
SNS je imao većinu u Narodnoj skupštini 14 godina - bilo je prilike da se promeni Poslovnik o radu Narodne skupštine te da se preciziraju prava parlamentarne opozicije da imaju predsednike nekih bitnih skupštinskih odbora poput recimo Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.
Nisu to uradili. Nikad nisu zaista želeli da osnažuju a kamoli da brane parlamentarizam već su želeli apsolutnu kontrolu nad svime.
Nije istina da su demokratski dogovarali mesta predsednika odbora - dolazili su sa unapred definisanima ponudima da se opoziciji da nekoliko mesta predsednika odbora, pa bi opozicija to prihvatala ili ne bi prihvatala. Čak i onda kada su predstavnici opozicije bili na čelu odbora, većina je redovno opstruirala sednice za koje nikako nisu želeli da se dogode - setimo se Ćute dok je bio na čelu Odbora za zaštitu životne sredine, i bizarnih borbi sa tadašnjim zamenikom iz redova SNS. Ista vrsta opstrukcije dogodila se sa Radnom grupom za unapređenje izbornih uslova jer je na njenom čelu bio predstavnik civilnog društva.
Uprkos svim pritiscima, Nenad Lajbenšperger i kolege neustrašivo su radili svoj posao i odbili da izbrišu Generalštab iz registra zaštićenih kulturnih dobara.
Zato je „Vreme“ proglasilo ovog istoričara za ličnost godine https://t.co/J6vx0h3OQ4
If there are any honest, decent members of the Fidesz-KDNP parliamentary group, they will surely distance themselves from the mafia immediately and resign their mandate.
Anyone who stays will be seen as part of Orbán’s mafia.
Fidesz, as a political party, has ceased to exist. From today, it is officially nothing more than an organised criminal group.
And @PM_ViktorOrban is a failed, frightened mafia boss.
It's over, comrades. Finito. Ende gut, alles gut.
Here is the footage released by the National Asset Recovery and Protection Office showing billions of forints' worth of cash being dug out of the ground. The money belonged to @PM_ViktorOrban's former minister, Miklós Seszták.
When the money was handed over, 12 employees of the Hungarian State Treasury spent eight hours counting it using five cash-counting machines.
From today, Viktor Orbán is proven to be a mafia boss. An ousted mafia boss. And Fidesz is a criminal organisation.
Milenijum tim je kontinuirano delovao kao produžena ruka režima Srpske napredne stranke, nalog za njihovo hapšenje čekamo više od 10 godina.
Od 2015. upozoravamo na učešće Milenijum tima u rušenju u Savamali i brojnim koruptivnim državnim poslovima: od Beograda na vodi, EXPO 2027, Nacionalnog stadiona, hotela “Jugoslavija” do uklanjanja Starog savskog mosta.
Milenijum tim nam je odgovarao isključivo tužbama i u ovom trenutku traje više procesa koje su pokrenuli protiv ZLF i lično protiv naših ljudi, jer smo rekli jasno: Milenijum tim je povezan sa kriminalnom elitom na vlasti.
Vreme nekažnjivosti je prošlo. Sada je na institucijama da to i pokažu.
U dugogodišnjoj borbi koju vodimo protiv Srpske napredne stranke, Milenijum tim je kontinuirano delovao kao produžena ruka režima SNS. Na to ukazujemo od 2015 godine. Odgovor Milenijum tima bile su SLAPP tužbe.
Kada smo kao Ne davimo Beograd 2021. upozorili javnost da Grad novim planom omogućava firmi da sruši Institut Goša na Zvezdari (tri godine ranije prodat Milenijum timu za manje od milion evra), tužili su NDMBGD za 100.000 evra zbog navodne štete ugledu i žigu kompanije.
Kada je @dobrinacelnik javno govorio o toj tužbi, tužili su i njega za isti iznos.
Radomira Lazovića su tužili jer je u otvorenom pismu nemačkom kancelaru Šolcu početkom 2025. ukazao na mehanizme i koruptivne šeme koje SNS koristi na projektu EXPO 2027 kroz poslove koje bez tendera dobijaju Milenijum tim i firme Zvonka Veselinovića i Milana Radoičića.
Protiv @N_Stojmenovic Milenijum tim je podneo i privatnu krivičnu tužbu za narušavanje poslovnog ugleda i kreditne sposobnosti.
Well deserved, dear @maidagorcevic! The region should stand proud of the brave women leaders like yourself, fighting on an uneven playing field for the good of all our countries and citizens in the #WesternBalkans. 🤞🏻🍀
“Rusya için bu, son savaştır. Bu bir sondur. Mevcut çatışma, Rusya’nın girişeceği son savaş olacaktır. Ülkenin parçalanma süreci çoktan başladı; bu, Varşova Paktı’nı ve Sovyetler Birliği’ni tarihe gömen tarihsel sürecin bir devamıdır.
Rusya, kendi sonunu bizzat hızlandırdı: Petrol, doğal gaz, elmas ve altınla beslenerek yüz yıl daha durağan bir şekilde varlığını sürdürebilirdi; ancak bunun yerine, Sibirya ve Uzak Doğu üzerindeki kontrolünü dahi tam olarak sağlayamazken, Ukrayna’da savaş açmayı tercih etti. Oysa Sibirya olmadan Rusya hiçbir şey üretemez.
Rusya Maliye Bakanlığı’nın verileri henüz topyekûn bir çöküşü göstermese de, savaşın giderek artan maliyetini gözler önüne seriyor: Bakanlık, eylül ayı sonunda 2026 yılı için öngörülen bütçe açığını 7,3 trilyon rubleye çıkardı. Bu rakam, başlangıçtaki hedefin iki katı olduğu gibi, tam kapsamlı işgalin başlamasından bu yana kaydedilen en yüksek seviye; üstelik bu yıl vergiler yeniden artırılmış olmasına rağmen.
Nihayetinde çatışmalar Rusya’nın kendi topraklarına sıçrayacak; bölgesel feodal yapılar kaynaklar üzerinde birbirleriyle savaşmaya başlayacaklar. Ülke, 1917–1919 döneminin bir benzerine, yani Kolçak gibi ‘savaş ağalarının’ hüküm sürdüğü bir döneme doğru sürükleniyor.
Dolayısıyla, ne olursa olsun Rusya çoktan kaybetti; Ukrayna ise ne yaşanırsa yaşansın, çoktan kazandı. Şunu da itiraf etmeliyim ki, kendi vatanım olan Ukrayna ile büyük bir gurur duyuyorum: Onu üç gün içinde ele geçirmeyi planlıyorlardı, oysa Ukrayna beş yıldır direniyor.”
(Viktor Suvorov; 1978 yılında ailesiyle birlikte, İngiliz istihbaratının yardımıyla Birleşik Krallık’a iltica eden ve burada daha sonra istihbarat analisti olarak görev yapan eski bir Sovyet yetkilisi)
Kaynak: @francescoproia
Last night in Barcelona, I gave a talk at the Friends of UNESCO venue.
77 people registered, and 55 joined us in person on a Friday night — after only about a week to announce the event, and only through social networks. The discussion was incredibly lively. 1/7