Ja na Vi, a Vi na Ti
She's not special, she's just EXTRAordinary.
Transport and traffic engineer. PhD. Docentkinja.
Ume ponešto sa podacima.
Bodljikave oči.
Iskustvo sa zdravstvenim sistemom:
Porodilište Višegradska, 45 dana. Majka kao da je najveći kreten. Kad je moja majka potegla vezu, svi naprasno postali preljubazni.
IMD konsultacija neonatologa, nekoliko pregleda, slanje na MR. Najbolje sestre koje uzimaju krv bebi od 2.5kg
i ne samo ovo, nego su studenti 15. marta naterali pripadnike MUP-a da izvezu na ulice beograda vozila sa prikačenim zvučnim topom, da ih parkiraju ispred skupštine e da bi fotoreporteri mogli da ih uslikaju i tako obmanu i domaću i svetsku javnost
sve je to bio deo plana
@BibliotekarkaX Od nabrojanih znam da su Paskal i Ferma bili savremenici, zbog neke čuvene prepiske koja je osnova teorije verovatnoće i zapravo početak teorije igara.
Za ostale nisam znala al je skroz zanimljivo.
Ono jes’ da su akcije zanimljive al’ ima toga još osim gulaša🙂
Pohovano svinjsko i pileće meso, pilav, mućkalica, grašak, supa, šnicle u sosu i za ljubitelje kratke forme-sarma🙂 Za vege osobe, za vernike na postu kao i ostale sladokusce i posna sarma pa izvol’te u Vojvode Stepe 183A🙂
O ejdžizmu, pogotovo ejdžizmu prema ženama, uz extra bonus "ejdžizam prema ženama sa sela".
Ja s mojim pisanijem uvek nekako u sitne sate... Kad svi moji zaspu, a ja dobijem koji minut mira. Elem, majka mi odavno gazi osmu deceniju. Ali neverovatno vitalna, gaji cveće, trunku bašte, gomilu voća, biciklom ide po selu. Ili je barem tako bilo do pre koji mesec. Kičma, koja je realno odavno pomalo muči (što i nije čudno spram godina i toga da se bavila poljoprivredom), počela naprasno jezive probleme da joj pravi. Jedan lekar, drugi lekar, ortopedi, fizijatri, neurolozi... I svi isto: to Vam je do godina, to Vam je sad tako, naučite da živite sa tim. I onda u par meseci dođe do toga da ne samo da ne može bicikl više da vozi, no ne može da izađe na kraj dvorišta, ne spava noćima, ne jede danima - od jbn kičme. Ali "to Vam je sad tako". Kako bre tako kad joj injekcija diklofenaka drži sat vremena a često i ni malo, a trodon pomogne jedva na sat-dva. Ko bre tako da živi?! I rečenica neke Dr u urgentnom od koje sam nervni slom dobila "Nemam ja šta više da Vam prepišem šta kolege pre mene nisu. Ok, ima ta neka terapija, ali znate, to je u Beogradu pa neću ni da Vam pominjem." Jbm ti sunce kalajisano, pa je li BG u Tasmaniji, ili na Južnom Polu pa da bude nedostižan?! Ili vidiš ženu od 70 i kusur i jbn je otpišeš?!
E, nećemo se tako igrati!
Naravno da sam našla Dr u našem gradu, naravno da postoji terapija, a ako terapija ne uspe - postoji i minimalno invazivna operacija. I to toliko laka da se radi sa lokalnom anestezijom. Ali ovih nekoliko Dr je nije htelo ni pomenuti. Zašto? Ne znam. Ok, znam, ali to je za drugu priču. Alin pretpostavljam da je i jer vide staru ženu pa uz to i seljanku, i misle "otpiši to". A ta seljanka mene podigla. I guess what? Zajeb u koracima, dragi moji "matora žena sa sela, neću joj ni pominjati terapiju bola" - e, ta žena ima mene! A ja sam neko ko rešava stvari. I rešila sam. Našla sam lekara za nju.
Mama sutra ide na prvu terapiju od predviđenih 4. Našla sam joj Dr koji se maltene zakleo da će već od prve terapije sigurno moći makar malo da jede, a od druge i da spava barem nekoliko sati. Nije da mama želi odbojku da igra, ali želi da može svojim unukama da napravi njima omiljenu "bakinu šarenu supu" i špagete bolonjez. I da im pročita celu priču, bez potrebe da na pola mora ustati ili leći, jer od bola ne može ni da sedi ni da hoda niti leži duže od 10 minuta.
Gadan je taj ejdžizam. Pogotovo ako ste žena, a još više ako ste žena sa sela. I jbm im sve svima odreda koji su joj rekli "Pa, naučite da živite sa tim." Nauči ti, đubre bedno, da ne možeš ni da jedeš ni da spavaš danima! 🤬 Samo da sutra krenu terapije, a ja ću onda redom od ordinacije do ordinacije ovih koji su je odjebali. Da im se askurđela napominjem.
A vi, ko može, sutra malo da držite palčeve posle podne. Da napokon mamu, posle par meseci opet vidim osmehnutu ♥️
Prošle godine pred pomen nastradalima u Novom Sadu, u čitavoj gužvi oko organizacije gomboca-akcije, zove me saborkinja iz Novosađanke studentima. Kaže: "Imam jednu komšinicu, starija baka, hoće da vam da jednu šerpu za gomboce." Reko' "Ženo božja, mi to u oranijama (kazanima) kuvamo. Kakve šerpe?! Fala joj, ali stvarno mi ne treba." A ona će "Molim te ko boga, uzmi šerpu, nek ti stoji kući, samo uzmi. Ona jako želi nekako da pomogne a zbog godina ne može na proteste, ne može ništa drugo pa eto, hoće da vam da šerpu." 🤦
Ja da olakšam sebi i objašnjavanje i sve, odgovorim: "OK, ako može neko da mi donese, uzeću, ali nosim na tavan, ne znam ženo šta ću s tim u kući!" Kad eto lično bake sutradan. A baka od onih da poželite da starite kao ona! 😍 U dobranim godinama, ali picikato sređena, doterana i našminkana pa još u svom nekom malom crvenom autiću. Teže hoda ali donela šerpu, i još i domaćeg paradajza iz bašte, pa čerija slatkog ko trešnje + ogromnu kesu sveže pa čak i oprane blitve. Di ću bre u toj gužvi sa svim tim?! 🤦😂 Ali zahvalim baki na svemu a onda delila povrće po komšiluku i drugaricama, a šerpa u stan.
A baka mi rekla da je decenijama volontirala u kuhinjama za potrebite, ali eto više zbog zdravlja ne može. A ovo može, pa donela meni.
Šerpu sam tog 1. novembra tek onako ponela u kampus. Da nekako ispoštujem baku. A na kraju se ispostavilo se da nam je ta šerpa zbog dimenzija na kraju bila savršena za prezle. 💪
A danas... E, danas moja drugarica iz gomboc-ekipe pominje svoj malinjak. Gaji sortu sjajnu za džem. A ja dignem pogled i vidim tu plavu šerpu na vrhu police na balkonu. Od nekih je 10-11 litara. Iliti: apsolutno savršena za kućno kuvanje džema od malina koji moje ćerkice obožavaju. Pravila im moja majka do prošle godine al' više ne može. 😔 I gledam to tamno plavetnilo plitke šerpe, i vidim tonu hrane skuvane u njoj tokom decenija. I mislim se: red je, gđo Plava, da ideš nazad u upotrebu - da nova generacija u tebi započne tradiciju. 🥰
A prvoj vlasnici obećavam: od svega šta skuvam u toj velikoj šerpi, jedan deo će biti poklonjen nekome kome treba. 💙
Koliko lepote je prisutno u ovih par minuta! Bravo divna deco! 👏✨❣️
U Osnovnoj školi "Dušan Jerković“ nastao je kratki dokumentarni film pod nazivom "To sam ja, Pavle“, posvećen Pavlu Šunjevariću, učeniku odeljenja III-4 koji ima Daunov sindrom. Film su osmislili i snimili sami đaci, sa željom da širu javnost upoznaju sa svojim drugarom i pokažu koliko je on prirodan i ravnopravan deo njihovog razreda. Projekat je realizovan u okviru školske filmske sekcije, a podstakao ga je nastavnik likovnog Vladan Savić. Snimanje je trajalo oko mesec dana, a posebnost ovog priloga jeste to što učesnici nisu imali nikakve pripreme niti su unapred znali pitanja. Kroz film se nižu utisci onih koji Pavla najbolje poznaju. Njegovi drugari iz odeljenja opisuju ga kao vedrog dečaka koji voli da se igra, skače, peva i, pre svega, da se smeje. Kažu da im jedino teško pada kad je tužan, jer je inače uvek nasmejan i spreman da pomogne. "Njegov osmeh je i naš“, poručuje jedan od đaka. (🎥 radio.uzice)
YT video: https://t.co/3X9Z4qnQBB
Dobro jutro🙂
Ako vas put nanese u V. Stepe 183/A
ubrzo ćemo otvoriti i možete da birate sledeća jela:
-Svinjski gulaš
-Piletina u sosu sa kikirikijem
-Prebranac (posno)
-Mladi krompirići
-Ćufe u paradajz sosu
-Boranija sa svinjetinom
-Pileća čorba
-Pohovano belo meso
-Pohovan laks kare
-Pire krompir
-Pirinač
Što se salata tiče biće paradajz, prolećna i vitaminska al’ tokom noći se uzjogunila hladna vitrina za salate i odbija da radi pa će vitrina za kolače biti nužni smeštaj za salate.
Sasvim (ne)očekivano🤣