@MajaVajana Na osnovu ovoga što se do sada vidjelo u ponašanju majke i oca, ovo dijete su razboljeli roditelji. Možda je imao psihopatsku podlogu, ali ona se nikada ne bi razvila u ovom pravcu da je bio okružen ljubavlju i razumijevanjem.
Čežnja da partner, drugarica, sestra… znaju šta nam treba i to nam daju bez da mi tražimo je čežnja malog deteta.
I tad, kad smo bili mali, je bila legitimna. Mama je trebalo da zna šta nam treba.
Danas kao odraslim osobam, ako nam nešto treba, na nama je da tražimo. 🔽
Требају ми савети свих који су прошли/пролазе кроз хемиотерапију, шта вам је највише помогло за крвну слику и опште стање. Нарочито они са колоректалним карциномом, након операције, пошто су могућности баш доста ограничене у погледу намирница и суплемената
Danas slavimo život čoveka koji je redefinisao pop muziku. George Michael – glas i magija koji ostaju zauvek. Od Wham! dana do solo remek-dela kao što su „Careless Whisper“, „Faith“, „Freedom '90“ i „Father Figure“, ostavio je neizbrisiv trag.
#GeorgeMichael
Nisam znala da objasnim zašto plačem uvijek kada dođem u rodni grad. Tamo mi je izgleda ostalo zarobljeno pola duše. Svaki put kada se vrati svojoj drugoj polovini, ona krvari, sastavlja se na živo. Ni opipljivijeg bola, ni tužnije radosti.
Prilike, kažite ljudima da ih (ne) volite, kupite sebi poklon, jedite iz slavskih tanjira slavskim escajgom, pijte iz čaše za goste, slušajte ljude kada vam nešto govore, pustite muziku i igrajte, jer zaista, ali zaista, niko vam ne garantuje ni sutra, ni prekosutra.
Toliko sam indiferentna prema moru i ne umem to da objasnim ljudima jer očekuju da postoji neki traumatičan razlog za to, a samo je isto kao i sa svime u mom životu - može i ne mora, nije kao da će napraviti razliku.
Kao neko ko skoro nije mogao da se okupa, moram da kazem da ne znam zasto, ali taj momenat da ne mozes sad sebe da operes je nekako posebno tezak. Ajd sve i da ne mozes da jedes sam, i šetaš i sta god, ali ovo je ono bas bas tesko.
Drugari, imam jednu molbu za vas. Organizacija Prostor koja okuplja psihijatriske pacijente, ostaje bez mesta za rad. Oni organizuju razne aktivnosti (kuvanje, art terapija, razna druženja i aktivnosti gde se ljudi osećaju prihvaćeno) Molim vas otkucaje Prostor donacije i👇
‼️‼️ Koštice‼️‼️
Podelite, molim vas sve.
Čuvajte koštice svi vi koji sada spremate dzemove, sokove, rakije ili ostavljate u zamrzivač. Gospodin Ozren Prica, tata jedne Anđele i osnivac fondacije Anđela, doći će rado po njih ako ste u Beogradu. Već nekoliko godina mu ostavljam⬇️
Malo je svjetskih i evropskih prvenstava u kojima moja BiH učestvuje.
U bilo kojem sportu.
Nije bitno.
Ali onda i kada uspije otići na neko veliko takmičenje, čini mi se da se tek tada sve oči upere u Bosnu i Hercegovinu.
Naročito ove beogradske ili zagrebačke.
Dok se njihovi poltroni po BiH svakodnevno pravdaju da uopće i ne navijaju za BiH.
Kao da mene zaboli za koga ti navijaš, jbt.
Srbin dao gol.
Hrvat centrirao.
Bošnjak proslijedio.
Ma daaaj, odjebite.
Odjebite tamo gdje ste i bili svih ovih godina dok se reprezentacija BiH valjala u blatu.
I sada, kada jednom u 20 godina BiH uspije da ode na neko veliko takmičenje, zagrebački i beogradski dnovinari odmah u fokus stavljaju nacionalnost lika koji je dao gol.
Nacionalnost lika koji je izveo korner.
Nacionalnost lika koji je asistirao.
Molim vas da odjebete.
Odjebite fino od ove reprezentacije.
Imate vaše reprezentacije.
Beogradske.
Zagrebačke.
Njima brojite krva zrnca koliko vam volja.
Ponekad mislim da smo mi u BiH stvarno stoljećima daleko ispred Beograda i Zagreba.
Iako je stvarnost možda nešto drukčija.
Mi u BiH svakodnevno normalno živimo.
I Ilija, i Alija, i Marko...
Zajedno idemo na posao.
Zajedno se smijemo.
A njima u Beogradu...
U Zagrebu...
To kao da je nešto neobično.
I...odjednom kada treba da uživamo u sportu.
Jednom u dvadeset godina.
Pojave se novinarski lešinari da nam objasne kako je Hrvat izveo korner, Bošnjak asistirao, a Srbin zabio.
Idite bre svi skupa u pizdu materinu!