"Пред сваке изборе, Титоносталгичари се сете Милана Ст. Протића.
Није прошло ни 2022. а гурали су га, није ни 2023. када је та кампања била најагресивнија, неће ни сада.
Ево зашто! Мило Ломпар пеницилин.."
Ovo govori Vojislav Koštunica dok je bio premijer Srbije.
Možete voleti ili ne voleti Koštunicu. Možete smatrati da je bio spor, tvrdoglav, previše pravnički oprezan, politički hladan, nedovoljno odlučan. Ali postoji jedna stvar koju danas vredi izgovoriti jasno:
Tada je premijer Srbije mogao da govori o četiri cilja države: Kosovu, evropskim integracijama, ekonomskom razvoju i borbi protiv korupcije i kriminala bez histerije, bez rijalitija, bez dnevnog linča i bez potrebe da cela država glumi privatni hor jednog čoveka.
U vreme njegove vlade javni dug Srbije nije eksplodirao, nego je smanjivan. Sa oko 9,7 milijardi evra 2004. pao je na oko 8,8 milijardi evra 2008. godine. Udeo javnog duga u BDP-u tada je bio na istorijski niskom nivou.
Mediji nisu bili idealni. Daleko od toga. Bilo je partijskih uticaja, interesa, pritisaka i autocenzure. Ali mogao si da čuješ različita mišljenja. Mogao si da kritikuješ vlast bez toga da te sutra razvlače kao izdajnika, stranog plaćenika, ludaka, ustašu, šiptara ili neprijatelja Srbije.
Mogao si da ne voliš premijera, a da ne moraš da dokazuješ da voliš državu.
Danas imamo sistem u kojem se država ne vodi kao republika, nego kao produženi dnevnik jedne partije.
Dug se meri desetinama milijardi. Mediji se ne koriste da obaveste građane, nego da ih drže u strahu, besu i poslušnosti. Korupcija se ne suzbija, nego se brani kao državni projekat. A institucije ne služe da ograniče vlast, nego da joj glume dekor.
Zato ovaj snimak danas deluje gotovo nestvarno. Ne zato što je tada sve bilo dobro. Nego zato što danas vidimo koliko duboko može da se padne kada država prestane da bude sistem i postane megafon jednog čoveka.
Meni je i ovo zanimljivo i mislim da vredi uloziti trud u eksperiment i dokazati sebi cinjenicno stanje.
Verovatno ce biti rekacija Twitter strucnjaka i na ovo, ali te reakcije nece biti prema ovom vizuelnom u klipu, vec premam meni - standardno.
Ovaj snimak je dovoljan da po meni pljuju. To je i poenta njihovog prisustva na Twitter-u, pljuvati po drugima ...
Jednostavno su takvi.
Ipak sam optimistican i siguran sam, da kada nauce da zakuju ekser u dasku, da ce promeniti svoju viziju o realnom zivotu.
Ovaj sarkazam mi je bio potreban.
Mnogima sam ostao duzan "lepu rec" o njima ...
Одличан видео
Још једно од виђења Тартарије.
Сумирано знање у једном видеу
одлично за пионире који су тек почели да се удубљују у ову тематику.
УЖИВАЈ��Е...