Od pratilaca na društvenim mrežama dobili smo obaveštenje da u novosadskom naselju Liman „neki ljudi idu od vrata do vrata i vrše istraživanja“, predstavljajući se kao saradnici Crte. Ni u Novom Sadu, niti u bilo kom drugom delu Srbije, u ovom trenutku Crta ne sprovodi istraživanje, niti bilo koju drugu terensku aktivnost. Kada naši anketari budu na terenu, javnost će biti obaveštena o izgledu legitimacija koje će nositi.
Источна Србија је демографски и економски опустошена и тамо је, у пречнику од 80 километара, највећа концентрација највећих рударских компанија на свету, рекао је Иван Милосављевић Буки из @RiSRangers на на Ушћу, где је приказан документарни филм “Цена раста”.
Dvadesete godine nisu doba za nepogrešivost, to je vreme za eksperimentisanje, na pravo na grešku, na učenje iz grešaka.
Živimo u društvu koje oprašta korumpiranim političarima, a ne oprašta dvadesetogodišnjacima što što su strastveni, nespretni i beskompromisni u borbi za pravdu. Kritika je poželjna, važna i konstruktivna, ali omalovažavanje, konstantno prozivanje i degradiranje - nisu.
Očekivati da dvadesetogodišnjaci nemaju prava na grešku je biološki, psihološki i društveni apsurd. Pa ipak, deo našeg društva ih melje neobjašnjivom surovošću.
Neurologija nam kaže da se prefrontalni korteks (deo mozga zadužen za dugoročno planiranje, kontrolu impulsa i procenu rizika) potpuno razvija tek oko 25. godine života.
Sa 20 godina, mladi su biološki vođeni idealima, strašću, emocijama i nagonom da istražuju svet kroz pokušaje i greške. Društvo danas od studenata traži da imaju zrelost i oprez čoveka od 50 godina, a da istovremeno zadrže energiju mladosti.
Moja generacija je duboko frustrirana sopstvenim životnim kompromisima, konformizmom i strahovima koji je pretrpela i dalje trpi.
Kada vide dvadesetogodišnjaka koji ima hrabrosti da izađe na ulicu, da napravi glupost, da se pobuni, da glasno pogreši, da živi slobodnije, u starijima se nesvesno budi zavist.
Svaka greška mladih se u strukturama moći koristi kao dokaz da „mladi nisu spremni“, da su „neozbiljni“ i da upravljanje svetom mora ostati u rukama starijih i rigidnijih. Kažnjavanjem njihove greške, društvo zapravo brani svoje stare privilegije.
"Svako u životu ima svoju dozu blata. Onu koju ne zaslužuje. Kada će pasti na njega određuje gospodar vremena.
Kako ćeš da se ponašaš kada padne na tebe je test da li si zdrav, zreo, strpljiv, smeo da sebe podneseš prljavim blatom od laži i da izdržiš da si zaprljan klevetom.
Ako se pobuniš, ima neko slepo pravilo za pravdu koje kaže gore ćeš proći.
Zato, kad dođe to vreme ti prihvati svoju koficu i nosi je tiho... što tiše i nastavi da živiš.
Ima jedno drugo pravilo, što se manje pravdaš i trudiš da skineš to ruglo sa sebe, ono prelazi na onog ko ga je bacio na tebe." dr Anđelka Kolarević, psihijatrica i psihoterapeutkinja.
Док се град гуши у бетону, смогу и несносним летњим врућинама, уместо да садимо дрвеће и чувамо сваку зелену површину, власт планира још једну бесмислену грађевину која ће трајно уништити зелену оазу Београда.
Ушће није грађевинска парце��а. Ушће је наш парк!
Видимо се у недељу!
SARA PAVKOV, ministarka za zaštitu životne sredine, osoba kojoj hitno treba postaviti pitanje zašto dozvoljava da stotine ptića umre zbog jednog jebenog bilborda.
Zastava i grb ne smeju dodirivati tlo, vodu ili pod. Grb se ne sme koristiti kao prostirka, zavesa niti na bilo koji način koji bi ga izložio prljanju i gaženju. Toliko o patriotizmu @sns_srbija stranke