Istina, koliko mi kolega dolazi da pita za savet, ili samo da se požali, ili da samo kaže - mi ne smemo, svaka čast! Nije lako, nije ni svima isto... Nisu ni svi isto tkani.. Ali, mnogo toga bi trebalo promeniti, od zakona.. Mada podzakonski akti su neusaglašeni često sa zakonom i to se ignoriše, pa čak i sa Ustavom.. Pišu se retroaktivno dok traje suđenje lažne uredbe i slično, koje niko nikada nije video, svašta se radi, borba sa sistemom je jeziva jer stupaš u rat sa nekim ko može sve i iza koga stoji država, a ti jedan, mali, sam... Ali sve dođe na svoje, meni je ovo bilo lakše nego da samo dam otkaz i idem, jer mi je bilo strašno šta su mi radili... Ne da bih im se osvetila, naprotiv , ja sam im oprostila, nije na meni da im sudim, niti da ih učim, prevaspitavam, ili šta god, nego da ovom sustemu koji je nekolicini bahatih ljudi dozvolio da rade odvratne stvari drugim ljudima, a da prstom mrdnuo nije, a ko je sistem - isti takvi ljudi poređani jedan iznad drugoga vezani po interesu. I "oni su zakon nad zakonom" "oni će mlado drvo da srežu do korena a staro se teško reže i mraz ne udara lako na staro drvo a mlado ubija"-divna opaska što kažu.. Ja sam naulena od rođenja da nikog ne diram al kad me neko dira da se branim, ne da ćutim!
Niko ne sme da dozvoli da ga drugi gazi, čoveku je data sloboda i pravo izbora i njegovo je šta će izabrati!!!!!
Kada je u kasno leto 2001. godine Kipar zahvatio najveći talas pre svega političkih, manje fizičkih neslaganja između Grka i Turaka još od invazije 1974. godine dobio sam poruku od mojih kiparskih prijatelja iz tamošnjih službi
“Žabo, dođi, potrebni ste nam ti i Kraljica”
Mene su zbog buljavih očiju dali kodno ime žaba, ali ko je KRALJICA. Nisam ni stigao da razmislim o tome, neko mi je pozvonio na vrata. Otvorio sam, i na svom ulazu video Svetlanu Ražnatović, Cecu.
“Ceco!” rekoh iznenađen, a ona mi je bukvalno zalepila šaku preko usta. “Za tebe sam kraljica, žabo!” rekla je očigledno znajući sve o meni, rapidno sela i zapalila.
“Niko na Balkanu ne poznaje Kipar bolje od mene i tebe” rekla je paleći neke slim cigare koje su joj dostavljali iz Slovenije svaki dan . “Za dva sata nam je let, pakuj se”. U to doba, svaki let za Kipar odavde bio je na liniji “Beograd - Larnaka - Tel Aviv” pa me je Kraljica upozorila odmah “e da, idemo mojim avionom, lakše mi je da puknem za kerozin nego da putujem s gomilom agenata Mosada i kojekakvim Čifutima”
Kada sam se spakovao, Kraljica je pogledala na sat, videla da imamo još pola sata fore i izvadila je nekakvu kasetu. “Daj ubaci mi ovo u rekorder, gledam nekog igrača za Obilić”. Konačno sam, inspirisan temom, progovorio “zar ne odustajete od toga?”
“Neću bre da odustanem!” rekla je s glasom punim odlučnosti i nastavila “hoću da skinem Titove blizance s trona zauvek!” i u tom trenutku snimak se pojavio na tv-u. “Rikardo Kaka?” pročitah ime igrača i pitah je “ko je to?”
“Ma neki Brazilac mali, mogu da ga dovedem za 200 hiljada maraka, pa evo da vidim s tobom jel vredi” Kaka je, naravno, izgledao spektakularno, ali sam zaražen Partizanom uspeo je da odgovorim “ma nema ovaj pojma, trči kao hrt. Bolje vratite Lazetića za tri miliona, skuplji je ali proveren je” rekoh joj, našta je ona slegla ramenima i bacila kasetu u đubre
Došlo je vreme da odemo na aerodrom, povadismo onako kurčevito diplomatske pasoše, uđosmo u avion i krenusmo na Kipar, samo nas dvoje u avionu i Kuzman Babeu nam služio sokove. Negde na pola puta, ona kreće da se raspevava. Reko jebote Ceki, kao već smo se zbližili pa je zovem Ceki, pa ti kao da se spremaš za koncert. “Pa i spremam se” rekla mi je i pljune takvu šlajmaru na pod, jebem ti dan. U trenutku se očigledno setila i onako u panici krene da se dere ka kokpitu “alo, slećemo u Nikoziju, ne u Larnaku” našta kopilot kaže “taj aerodrom je od invazije van funkcije, pripao Turcima, skoro na samoj liniji razgraničenja i skroz je zapušten”
“Ništa ti ne brini, samo sleći tamo!” prodra se Ceki i nastavi sa neverovatnim raspevavanjem. Kada smo krenuli da se spuštamo, i kada je ruinirani, ali za nas specijalno spremljeni aerodrom u Nikoziji bio dovoljno blizu da sve vidimo, uočili smo dve odvojene reke ljudi. Kuzman, piloti i ja bili smo u šoku, Ceca je jedina bila staložena. Sleteli smo i buka je već bila zaglušujuća. Izašao sam prvi i naravno, niko nije reagovao, a kada je Kraljica izašla pred ljude, usledio je DELIRIJUM sa obe strane. Kada je pocepala neki kostim i otkrila majicu, pola u turskim i pola u grčkim bojama, izazvala je osrednji zemljotres.
“Καλησπέρα Λευκωσία!” zagrmela je okrenuta ka grčkoj publici a zatim se momentalno okrenula i dreknula “İyi akşamlar Lefkoşa” što je izazvalo nove detonacije.
KUKAVICA! bila je njena prva ali i poslednja srpska reč te večeri, jer je uperila mikrofon tačno na sredinu, a obe su strane na srpskom prkosno otpevale celu KUKAVICU. “Hvala Nikozijo” rekla je ponovo na jeziku koji su svi razumeli, potapšala me po ramenu i odvukla u avion. “Nećeš kod Željka da svratimo?” upitao sam je, a ona me pogledala s majčinskom ljubavlju ali i pomalo razočarano i rekla “mili, nije valjda da veruješ u taj mit?” i pogledala ka nebu
Sutradan je potpisan ključan sporazum za dve strane, kojim su sve prepreke za članstvo Kipra u EU otklonjene, pa je manje od tri godine kasnije, 1.5.2004. ta zemlja postala deo evropske zajednice
Što bi se reklo... Pravi prijatelj te izneveri samo jednom u životu, kada umre. 💔
Komšije Suad Halilović i Slavko Aleksić iz Stupara kod Kladnja bili su nerazdvojni prijatelji. Svo zlo koje se snašlo 90-ih godina nije uspelo da razdvoji i posvađa ove dve porodice.
Kada se Slavko razboleo i kada je upadao u sve veću krizu prvi koji mu se našao bio je njegov veliki prijatelj Suad. I tako je bilo do kraja Slavkovog života, o čemu svedoči i ova fotografija. (📸 Lazar6196)