“Hope is making a comeback.” Michelle Obama brought down the house with her speech at the 2024 #DNC, rekindling the 2008 energy that catapulted her husband Barack Obama to the presidency.
https://t.co/27ffQ7y8gl
Relieved that four hostages have been released. It should not have come at the expense of at least 200 Palestinians, including children, killed and over 400 injured by Israel and allegedly foreign soldiers, while perfidiously hiding in an aid truck.
This is "humanitarian camouflage" at another level.
Israel has used hostages to legitimise killing, injuring, maiming, starving and traumatising Palestinians in Gaza. And while intensifying violence against Palestinians in the rest of the occupied territory and Israel.
Israel could have freed all hostages, alive and intact, 8 months ago when the first ceasfire and hostage exchange was put on the table. Yet, Israel refused in order to continue to destroy Gaza and the Palestinians as a people.
This is genocidal intent turned into action. Crystal clear.
Na današnji dan prije 20 godina palestinski lider Jaser Arafat je posljednji put u zivotu,u ruševinama svog ureda u Ramallahu, primio novinara. To sam bio ja…
Dva su putovanja imala ključnu ulogu u formiranju mog svjetonazora. Prvi je moje prvo putovanje u inostranstvo, kao dvanaestogodišnjaka, daleke 1978. godine. Stari me je poveo u Poljsku, a ono sto necu zaboraviti dok sam živ jeste posjeta nekadašnjem koncentracionim logoru Aušvic. Komandant logora Rudolf Hes je na suđenju tokom Nirnberskog procesa svjedočio da je ubijeno tri milona Jevereja- muškaraca, žena, djece. Većina je ubijena u plinskim komorama, a neki i izgladnjivanjem, medicinskim eksperimentima, prislinim radom… Po povratku sam napisao prvi “novinarski” tekst: moja reportaža iz Aušvica objavljena je u školskom listu “Vjesnici”, bjelopoljske Osnovne škole “Risto Ratković”.
Puno godina kasnije, prvi boravak u Washingtonu 1997. godine sam iskoristio za obilazak Muzeja holokausta. To je fascinantna ustanova u kojoj sam se osjetio dužnim da ostavim skromnu donaciju u znak moje zahvalnosti za veličanstvenu prezentaciju i čuvanje uspomene na žrtve najmonstruoznijih zločina počinjenih u novijoj historiji. Iako nisam sklon gajenju emocija prema kolektivitetima, posebno vjersko-nacionalnim, od tada gajim ljubav, poštovanje i divljenje prema jevrejskom narodu.
Drugo, po mene sudbonosno putovanje dogodilo se 2003. godine. Za “Dane” sam se, zajedno sa tada mladim, sjajnim foto-reporterom Zijahom Gafićem, uputio na putovanje u Izrael, Gazu i Zapadnu Obalu. Po sam bio i emotivno i intelektualno razvaljen: sjećam se da sam dvadesetak dana bio potpuno nesposoban za rad i komunikaciju: prvi i jedini put u životu sam razmišljao, iako sam kasnije preživio opsadu I zločin nad Sarajevom, da potražim pomoć psihijatra. Bio sam šokiran odnosom izraelskih vlasti i vojnika prema Palestincima. Najbolnija mi je bila brutalnost kojoj sam svjedočio i na ulicama Jerusalima i na prelazima ka Ramalahu i i na kontrolnim punktovima izraelske vojske u Gazi. Nije nimalo slučajno izraelski ministar odbrane nakon posljednjeg Hamasovog zločina rekao, govoreći o Gazi, da se “Izrael bori protiv životinja”: izraelske vlasti se već decenijama prema Palestincima odnose na način koji bi izazvao opravdanu reakciju svijeta da se država Izrael tako odnosi prema životinjama. No, Palestinci nisu životinje i zato se Izraelu decenijama tolerira apartheid koji minuciozno provodi bez ni približno neophodne reakcije svijeta. Od tog putovanja i užasa terora koji Izrael sistematski i sistematično provodi - kako nad svojim građanima Palestincima, tako i nad onim u Gazi i Zapadnoj Obali, bio sam toliko potrešen viđenim da nisam ostao u Gazi jedino zbog toga što sam imao porodicu u Sarajevu. Ali, zato je moje srce trajno ostalo u Gazi.
Mog putovanja u Gazu sjetio se moj prijatelj Mensur Muzurović, koji je na portalu magazina Gracija prenio tri teksta koja sam nakon povratka iz Izraela i Gaze objavio u Danima. Na danasnji dan prije 20 godina sam razgovarao sa Jaserom Arafatom. Bio sam prvi novinar kojeg je nakon višemjesečne blokade primio u svojoj spavaćoj/radnoj sobi u razrušenoj zgradi u Ramallahu. ( Kada sam se vratio u Sarajevo, iako ne znam kako su doznali informaciju, dobio sam ponudu jedne od najvecih svjetskih novinskih agencija da im prodam reportazu iz Ramallaha i razgovor sa Arafatom. Za ponuđeni honorar tada sam mogao kupiti jednosoban stan u Sarajevu; odbio sam, tekstovi su objavljeni u Danima.)
Sretan sam i istovremeno očajan sto su moji tekstovi iz Izraela i Palestine izdržali probu vremena, kao i zaključci do kojih sam tada došao. A dovoljno i potrebno je bilo samo drzati se principa koji je sjajno formulirao sarajevski pisac Zlatko Topčić:”“A zaista je svaka nevina zrtva bolja od svog dzelata!”
U nastavku su linkovi mojih tekstova iz Izraela i Palestine objavljenih u Danima prije 20 godina:
https://t.co/Cv2S70J20y
https://t.co/Q7IHHaAeiS
https://t.co/BnKr1Z7Hnj
Juna 2016. Marko Vesovic je svratio u Media centar. Bio je posljednji dan proljeca. “Hajde da te uslikam” predlozio sam i tako je sacuvan jedan trenutak i njegovom sarajevskom zivotu.
Pale Blue Dot is a photo of Earth that was taken by the Voyager 1 space probe in 1990 from a distance of about 6 billion kilometers (3.7 billion miles) as it was leaving our solar system. This is what Carl Sagan said about the photo:
"Look again at that dot. That's here. That's home. That's us. On it, everyone you love, everyone you know, everyone you ever heard of, every human being who ever was, lived out their lives. The aggregate of our joy and suffering, thousands of confident religions, ideologies, and economic doctrines, every hunter and forager, every hero and coward, every creator and destroyer of civilization, every king and peasant, every young couple in love, every mother and father, hopeful child, inventor, and explorer, every teacher of morals, every corrupt politician, every 'superstar,' every 'supreme leader,' every saint and sinner in the history of our species lived there — on a mote of dust suspended in a sunbeam.
The Earth is the only world known so far to harbor life. There is nowhere else, at least in the near future, to which our species could migrate. Visit, yes. Settle, not yet. Like it or not, for the moment the Earth is where we make our stand. It has been said that astronomy is a humbling and character-building experience. There is perhaps no better demonstration of the folly of human conceits than this distant image of our tiny world. To me, it underscores our responsibility to deal more kindly with one another, and to preserve and cherish the pale blue dot, the only home we've ever known.”
@AmilaKaracic Vidi… zivimo u realnosti u kojoj ipak npr. zlatni ljiljan ili neka slicna ekvivalenta uzima sve figurice. Da je ovo igra, a nije. Tako da…Nothing to be surprised off.
@udo_brinkman Zasto se saliti na ovakav nacin. 🤷🏻♀️ mozda je zabavna zezalica, ali tema je za mnoge iskreno bolna. (No opet, ne treba sve stvari shvatati beskrajno ozbiljno, tako da…)