“Bez obzira što je ova tragedija ugasila sve nade da će ova pauza u našem zajedničkom radu biti trenutna i kratkotrajna, ne želim da pamtim poslednji prenos jer znam da ćemo se jednog dana, na nekom lepšem i pravednijem mestu, ponovo sresti.” ❤️
Večno zahvalni što smo zahvaljujući tebi mogli dodatno da se približimo košarci, da je ne gledamo uvek kroz brojeve, već i kroz smeh ❤️
Da shvatimo da je ona jedna divna igra koja se trudi da spaja sve narode i narodnosti, a ti si imao veliki uticaj na to, pogotovo na našim prostorima.
Kada umre neko ko živi daleko, bude ti žao i krivo, a kada ode neko ko je bio tu, svaki dan, neko za koga si imao utisak da ga srećeš svako jutro ispred svog stana, jednostavno zanemiš i zalediš se.
Bio si čovek koga smo mogli da slušamo zatvorenih očiju, verovatno svakog dana i da pitamo ima li još i kada će sledeći podkast.
“Je l’ prenosi Edin?” - verujem da smo svi barem jednom u životu izgovorili ovu rečenicu, pa čak i onda kada igraju Burgos i Breogan, jer si ti košarku umeo da dočaraš čak i kada ona nije bila atraktivna.
Neko nekog voli jer mu je lep, zgodan, šarmantan…mi smo tebe voleli jer smo ti neizmerno verovali ❤️
hvala vam unapred što ćete čuvati sećanje na njega. makar imate materijala za to. toliko se potrudio.
zbogom edo, bila je velika privilegija raditi sa tobom sve ove godine i imati te za bliskog prijatelja.
možda ste se nekad pitali kakav je edin avdić bio kad se ugase kamere.
pa evo, odaću vam tajnu pošto sam u poslednih pet godina proveo svaku nedelju po 3-4 sata sa njim, a nemalo puta i više.
bio je isti.