Neprofitno udruženje građana čiji cilj je da kroz medijsko povezivanje na Balkanu pospešimo dijalog, pomirenje i saradnju među različitim etničkim grupama
Poštovani pratioci, od danas 01.11. 2024. godine ovaj Tviter nalog predstavljaće udruženje građana i produkciju Mediator room. Nalog nije otkupljen, već je ustupljen udruženju
Darko Rundek je institucija muzike. Čista umjetnost je način kako izvodi Jurinu pjesmu " Mi nismo sami ". Ana Kovačić je pjesmu podigla na level iznad ali najveći dojam je s koliko tuge Rundek maestralno izgovara Mi nismo sami...
Darko Rundek & Ana Kovačić
Mi nismo sami
Over the past days, many Serbian civil society representatives have been subjected to smear campaigns and personal attacks.
A strong civil society and engaged citizens are an asset to every democracy and essential to a successful enlargement process.
They deserve respect and the freedom to speak without intimidation or attempts to delegitimise their work.
"Nespremnost političke elite Srbije tog vremena, za suočavanje sa realnošću i podilaženje narativu koji ‘miluje uši’ većine srpske populacije, da je Kosovo deo Srbije, dobila je izraz u stalnim tenzijama na linijama razgraničenja na severu Kosova."
Čitajte 👇
Mnogo je reakcija bilo na izjavu ministarke Paunović o etničkom čišćenju, ali ovu bih izdvojio kao po meni reakciju vrednu možda najveće pažnje. U pitanju je novinar Idro Seferi, Albanac rodom iz Peći, koji duže od decenije živi u Beogradu.
"Moram priznati da ministarka Snežana Paunović do sada nije bila nešto posebno u mom radaru. Osim činjenice da sam znao da postoji poslanica iz Peći o kojoj su mediji pisali zbog visokih putnih troškova koje je godinama naplaćivala putujući iz Peći u Beograd, nisam se njome mnogo bavio. Ako je u nečemu uspela, onda je uspela da postane poznata.
Dok se na zapadu Evrope ljudi muče sa vrućinama i klimama koje ne rade, na Balkanu i ovog leta duvaju neki drugi vetrovi. Opet smrdi prošlost. Nažalost, takva politika i dalje ima svoju publiku i donosi poneki glas.
Odlučio sam da odgledam ceo intervju ministarke Snežane Paunović u emisiji Neispričano. Ceo.
……
Imao sam 14 godina te sada već daleke 1998. godine. Da je ta godina i da je umesto Slobodana Miloševića na vlasti bila Snežana, moja sugrađanka iz Peći, morao bih da se plašim da me “etnički ne počisti dva puta” – jednom tada za Crnu Goru, realno, a drugi put ovako hipotetički. Kad bi bila… Njen intervju je takav da je, gledano iz ugla nacionalizma, odličan. Ima emotivan uvod, portretiše gospođu kao osobu koja najmanje misli o sebi, a pre svega o otadžbini i Kosovu. Njen intervju pomaže tom narativu, ako mogu tako da kažem.
Narativ na kojem je građen intervju je jednostavan: na Kosovu se ništa loše nije desilo, samo su Albanci bili neka zla sila – od toga da su maltretirali Srbe da uče albanski jezik do toga da su bili lažne izbeglice i slično. Dakle, to je, inače, narativ koji se često može čuti. Jer koga zapravo boli uvo šta je bilo, zar ne? Naročito ako neko to nije tako video. Ispričala je ona svašta u tom intervjuu.
Ministarka kaže da je imala drugaricu Albanku, da je uz nju naučila albanski jezik, upoznala albansku kulturu i da je „sve videla“. Ali neke stvari, očigledno, nije videla, jer tvrdi da su Albanci lažirali situaciju na Kosovu, maltene celu situaciju od kraja osamdesetih pa do posle rata.
Ona i ja delimo isti grad, a bogami i neka slična sećanja i događaje. Samo što se ona nekih od njih ne seća. Uh. To je jedino što sam mogao da kažem kada sam završio intervju.
Mene, iskreno, nije iznenadilo ono što sam čuo. Uvrede od strane zvaničnika, korišćenje naziva „Šiptari“, zapaljiva retorika i priče u kojima je samo jedna strana žrtva odavno nisu novost. Kao što nije novost ni da u gradu u kojem danas živim prolazim pored grafita naše tzv. zajedničke budućnosti: „Kad se vojska na Kosovo vrati“.
Ali, evo par stvari redom. Ministarka kaže da su Albanci sami napustili škole i radna mesta i da je sve to bio „spin“. Međutim, ne govori šta je tome prethodilo. Ne govori o ukidanju autonomije Kosova, o uvođenju nastavnog plana i programa Republike Srbije, o promeni udžbenika niti o otpuštanju velikog broja nastavnika koji nisu želeli da rade po novom sistemu. Tek nakon toga usledio je bojkot državnog obrazovanja i stvaranje paralelnog školskog sistema. Bez tog konteksta nije moguće razumeti ono što se dogodilo
Ovo nije samo jedna izolovana izjava ministarke Paunovic koju naravno osudjujemo, ovo je bila zvanicna drzavna politika Slobodana Milosevica
Ministarka Paunović: Da sam bila Slobodan Milošević etnički bih očistila Kosovo 1998.
https://t.co/UEagPKoxy6
Interviewed Serbian writer Vladimir Arsenijević after he was beaten up and threatened with death in the center of Belgrade - with his “crime” being that he and some others wanted to publicly commemorate the victims of the 1995 genocide of Srebrenica. This is what he had to say:
EU i SAD često zahtevaju pragmatičniji pristup. Dok neki ovo vide kao princip, drugi tvrde da takva retorika slabi međunarodnu podršku i usporava euintegracije.
Za novu epizodu emisije Ura / Most govorili su
Labinot Balaj, novinar
Slobodan Cvejić, sociolog i političar (SRCE) @Cvejk1
Edon Canaj, bivši ambasador Kosova u Bugarskoj
Jelena Banjac, defektolog i političarka (PSG) @jelenabanjaac
https://t.co/SXQgVfOOLX
U Srbiji se Kurtijevi potezi često doživljavaju kao provokacija i udaljavanje od dijaloga. Ovo bitno utiče na proces normalizacije i zaoštravanje odnosa, a to stvara dodatne probleme u međunarodnim odnosima.