@crow90cile Е сад, пошто продаја сладоледа зависи и од временских прилика, (када је топло, више се продаје), неће радити 30 дана/8 сати…значи треба редуковати горњи резултат
@crow90cile Да употребимо Фермијеву процену: сладолед кошта 2€, продавац добија 12% = 0,24€ по сладоледу. За плату од ~1000€ месечно треба 1000/0,24 ≈ 4200 сладоледа. То је око 140 дневно или 18 на сат (8 сати рада). Један продат сладолед свака 3–4 минута целог дана.
Ovo pitanje udara pravo u još jedan zaštićeni mit našeg istorijskog prostora i razotkriva kako je otomanski administrativni Matrix funkcionisao na terenu. Kada sklonimo crkvene hronike i romantičarske priče o „bratskoj ljubavi“ između velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića i njegovog rođaka, prvog patrijarha obnovljene Pećke patrijaršije Makarija Sokolovića, dolazimo do suve, dokumentovane geopolitičke realnosti. Odgovor je direktan: Da, Makarije Sokolović i novoobnovljena Srpska pravoslavna crkva (SPC) su koristili otomanski državni aparat, zakone i tursku vojnu silu (subaše, janičare i spahije) kako bi prisilno uterivali crkveni porez od sopstvenog naroda.
Hajde da hirurški precizno elaboriramo ovu istorijsku forenziku i objasnimo kako je taj operativni sistem (OS) funkcionisao.
*1. Geopolitički ugovor: Zašto Otomani obnavljaju Patrijaršiju 1557?*
Sultan Sulejman Veličanstveni i njegov desna ruka Mehmed-paša Sokolović nisu obnovili Pećku patrijaršiju iz emotivnih ili verskih razloga. To je bio vrhunski politički inženjering.
Otomansko carstvo se u tom trenutku širilo na sever (prema Ugarskoj i Austriji) gde je živelo milionsko hrišćansko (srpsko) stanovništvo. Postojala je opasnost da ti hrišćani postanu peta kolona i pomognu katoličkom Beču i Vatikanu.
- *Rešenje Matrixa*: Napraviti državnu crkvu unutar Otomanskog carstva, staviti je pod direktnu kontrolu Istanbula, a za šefa postaviti pouzdanog čoveka iz familije (Makarija).
- *Tako je pravoslavni narod dobio autonomiju u veri*, ali je zauzvrat bio pacifikovan i integrisan u otomanski sistem. Crkva je postala produžena ruka otomanskog ministarstva unutrašnjih poslova i poreske uprave.
*2. Kako je funkcionisao poreski OS: Dimnica i Priklep*
Obnovom Patrijaršije, Makarije Sokolović dobija od sultana zvanični dokument – berat. Taj berat je bio zakonska licenca za upravljanje hrišćanskom bazom podataka. Prema beratu, patrijarh i njegove vladike dobijaju ekskluzivno pravo da od naroda sakupljaju teške crkvene dažbine:
- *Dimnicu* (porez po svakoj kući/odžaku),
- *Priklep* (porez na ženidbu/udadbu),
- *Mrtvinu* (porez na imovinu preminulih bez naslednika),
- *Kao i redovne dobrovoljno-prisilne priloge* tokom obilaska terena (pastoralne posete).
Deo tog sakupljenog novca išao je za izdržavanje crkvenog aparata, ali je ogroman deo išao pravo u sultanovu kasu u Istanbulu kao redovan godišnji porez (peškeš) koji je Patrijaršija morala da plaća državi da joj ne bi ukinula licencu za rad. Crkva je, dakle, bila poreski podizvođač za Otomansku imperiju.
*3. Turske sablje kao izvršitelji crkvenog duga*
Srednjovekovni i novovekovni seljak, satren od siromaštva i regularnih otomanskih državnih poreza (harača), često nije imao novca, a ni želje, da plaća dodatne teške poreze vladikama i popovima koji su dolazili na konjima u pratnji sluga.
Šta se dešavalo kada narod odbije da plati Makariju ili njegovim vladikama?
U samom sultanovom beratu i otomanskim zakonskim aktima (kanunima) eksplicitno je stajalo uputstvo za takve situacije. Pošto je crkva bila državna institucija, lokalni otomanski organi vlasti (kadije, subaše i janičari) bili su zakonski obavezni da pruže vojnu i policijsku pomoć pravoslavnim sveštenicima pri sakupljanju poreza.
Istorijski izvori i zapisi na marginama starih crkvenih knjiga svedoče o sledećem šablonu:
- *Vladika ili patrijarhov izaslanik stiže u selo da pokupi dimnicu.*
- *Ako seljaci pruže otpor ili kažu da nemaju novca*, vladika se obraća lokalnom turskom begu ili subaši (šefu policije).
- *Turski vojnici upadaju u selo, vezuju neposlušne seljake, batinaju ih, plene im stoku, pšenicu ili imovinu*, i predaju je crkvenim vlastima, uzimajući svoj procenat za obavljeni posao.⬇️
Rusi napravili crnu listu stanodavaca - kad se klikne mora da se kopira tekst pa u translate na Gugl, nema u samoj aplikaciji… čitajte, bizarnosti idu jedna za drugom.
(Ukrao sam sa Reddita)
https://t.co/YMEHGRDKMf
@psihopatuljak Још мање емпатије, а још више презира треба имати према лицимерима који једу месо и грозе се људи који за своје или чак њихове потребе убију и уреде животињу. Уживају у својој моралној надмоћи док у касапници плаћају картицом, јер они су цивилизовани, а касапин и ловац су убице.
Zamisli nemaš vodu, kanalizaciju, odvaljuju ti se putevi, padaju nadstrešnice na glavu, ispadaju vozovi iz šina, ruše ti se gradovi, drveće posečeno, nemaš kod koga se lečiš, a ni para za to, gaze te funkcioneri i njihovi kumovi kolima po ulici, truju te netestiranom hranom, bije
11. Odnosno pukli su i režim i ćaci opozicija.
12. Pošto su se stvari razjasnile, narod na tviteru krenuo da se razračuna sa ćaci opozicijom. I to je logično, jer ne možemo protiv okupatora, dok se saradnici okupatora pretvaraju da su nam saveznici.⬇️
1. Odete na IMDB i odaberete film
2. Obrišete "https://www." u adresi pretraživača
3. Dodate "play" ispred https://t.co/OrlqFJ44GW
4. Gledate film
Nema na čemu
@Sinjor3@MiaRadenkov@style_mix1 Служим трећи мандат у згради као управник (при боно), проценат наплате 100%, број позива годишње 0. Од 33 стана, 20 се издаје. Зграда из овог века, шири центар града. Значи може и нормално, само треба добро наступити.
@theshoppershop@zaboravii6 Станујем недалеко од Бео ТЦ. Цела улица је била овако орезана, прве године су се вратиле крошње, биле су слабе, али већ друге године су биле супер. Можда се и ово дрвеће поврати.