Uskoro kad budu imali sve vreme ovog sveta shvatiće:
- da je trebalo odmah da ispune zahteve
- da je trebalo odmah da raspišu izbore
- da nije trebalo decu Srbije da nazivaju ustašama
- da nije trebalo da ljute seljaka
Znaće sve šta nije trebalo, ali kasno...
What happens when most of what children read and hear has been written not by fellow humans, but by computers? It’s the biggest psychological experiment in history.
In conversation with Irene Tracey, Vice-Chancellor of the University of Oxford at @wef 2026 in Davos.
Watch the whole thing: https://t.co/pHqrMo6Pvt
China electricity generation is still growing super fast, with solar being the largest incremental contributor, and will exceed America by a factor of 3X either this year or next
Bravo Carlos, little titan, young wizard of Oz. A worthy champion, a huge talent, wonderful person and history-maker 🙌
And Australia, so much love 🫶🏼. No place like the happy slam. Forever grateful.
Elon Musk's Full Speech Today At Davos
► Silences removed (to save you time)
► Boosted audio (for easier listening)
From the World Economic Forum in Davos, Switzerland
Novogodišnji koncert Bečke filharmonije danas je obavijen elegancijom, cvećem i prepoznatljivim valcerima. Deluje bezvremeno, gotovo nevino. Međutim, njegovi počeci govore znatno složeniju priču.
Tradicija je započela 31. decembra 1939. godine, u Evropi koja je već bila duboko u ratu. Koncert je dirigovao Klemens Kraus, a organizovan je pod nacističkim režimom. Nije bio samo muzička svečanost. Bio je podržan od države, povezan sa propagandom, a sav prihod je išao Kriegswinterhilfswerku, nacističkom fondu za ratnu pomoć. Kultura je u tom trenutku bila stavljena u službu moći.
Čak je i sama muzika nosila unutrašnji sukob. Dela Johana Štrausa i svet valcera dugo su među muzičarima Bečke filharmonije smatrani lakim, pa i frivolnim, naročito u poređenju sa težinom Betovena ili Bramsa. Ipak, Štraus je postao savršena zvučna kulisa za distrakciju, nostalgiju i kontrolisanu radost u mračnim vremenima.
Posle rata, koncert je opstao, ali su njegovi počeci tiho potisnuti u zaborav. Tokom decenija prerastao je u nešto sasvim drugo: simbol mira, kontinuiteta i evropskog kulturnog identiteta. Danas ga prati više od 50 miliona gledalaca širom sveta, uglavnom odvojeno od političkog tla iz kojeg je prvobitno iznikao.
Novogodišnji koncert Bečke filharmonije podseća nas da kultura nikada ne nastaje u praznini. Tradicije mogu prerasti svoje poreklo, ali istorija ne nestaje samo zato što je muzika lepa. Poznavanje početaka ne umanjuje vrednost. Ono je čini iskrenijom.