My views are solely my own. All posts reflect only my opinion. Expressed in accordance with my right to freedom of expression. Resemblances coincidental.
Pojas Gaze i Izreel
Napomena: Ova priča se ne odnosi na političku situaciju, zauzimanje strana, traženje krivca. Isključivo se odnosi na vidjenje jednog individualca iz svoje perspektive.
———-
Priča počinje pre više od 15 godina.
Rodio se u velikoj porodici, otac, majka i šestoro braće i sestara. Roditelji lekari. Žive u Pojasu Gaze. Po recima prijatelja, život u Gazi je za njega, u jednu ruku, lep ali sa druge strane i tragičan. Čiste vode i struje imali su samo par sati dnevno. Plata je oko 100€, a roba u radnjama je bila ograničena. Detinjstvo kao detinjstvo, živ čovek se na sve navikne. Ne zna za bolje, gleda da sačuva živu glavu, gura.
Nakon završetka srednje škole, preko očevog prijatelja koji je sa njim studirao medicinski fakultet u Beogradu, dobija nekako naše papire, dolazi ranije u Beograd da nauči jezik, i da se potom prijavi za prijemni. Dete, 18. godina, prvi put van kuće sam. Dočekao ga čovek na aerodromu, odveo u neki smeštaj, dao mu malo para i nestao. On izlazi iz stana, seda u neki tržni centar, ne zna kako da se ponaša. Ne razume jezik, uplašen i sam. Seta gradom, ne zna šta ga je snašlo. Stalno se osvrće, plaši, ne razume šta se dešava. Odlazi do fakulteta, tamo gde bi trebao biti upisan, negde ispred fakulteta čuje ljude koji pričaju na arapskom, studenti neki iz Novog Pazara. Pocinje da priča sa njima, oni mu pomažu i bili su tu za njega tokom celog njegovog školovanja.
Potom upisuje fakultet, malo borba sa jezikom, ali nakon 5 godina, završava medicinski fakultet. Borba koju je imao tokom studija je blago rečena neverovatna. Bez novca, bez roditelja, gotovo sam na svetu. Često puta gladan. Prijavljivao se da radi na građevini samo da bi imao doručak. Doručak, radi, uči.
Završava fakultet i počinje da radi. Godine prolaze, on se usavršava i taman kad je počelo da bude dobro, otac mu umire i teret porodice pada na njega. Sve vreme od dolaska u Srbiju, nikad nije otišao kući. Posle toliko vremena provedenih u Srbiji, konačno prošle godine dobija naše papire i državljanstvo da bi mogao na miru da ode kući. Inače, srpske papire nije tako lako dobiti kao što se obično misli, to je gomila nekih administrativnih gluposti i pravila, a kad treba neki lopov i prevarant da dobije, to se završi za nedelju dana. A inače, ljudi iz Pojasa Gaze, imaju drugačiji pasoš od Palestine i da bi izašao iz Pojasa Gaze, moraš da tražiš dozvolu od Izraela sa svim detaljima, gde ideš, kuda ideš, kako ideš i još dosta nekih uslovljavanja. A u Izrael možeš da uđeš samo ako imaš porodicu, ženu i decu.
Elem, posle više od 10 godina, on odlučuje da ode kući da vidi porodicu, braću i sestre. 5 dana pred invaziju Izraela. Naravno, pojma nema šta će se dogoditi, odlazi preko Kaira, dolazi na granični prelaz Rafa, hapse ga, zadržavaju 48h, i bez stvari ga puštaju u Pojas Gaze u 3h iza ponoći.
Dolazi kući pred jutro, kaže jedva prepoznajem grad, sve se promenilo, drvoredi, čiste ulice, sve nekako bolje. Da li se on promenio ili grad, nije ni važno. Ulazi u stan koji je otključan, zatiče majku sa braćom i sestrama, svi spavaju. Oni mu pripremili balone, tortu, muziku sa doček, ali malo kasni. Tu počinje slavlje, emocije i sl. Braću neku ne prepoznaje, ne prepoznaju oni njega. Dan prolazi u suzama i emocijama. Uveče izlazi napolje, kaže, osećam da sam drugačiji, obučen sam drugačije, ponašam se drugačije ali u gradu je sve normalno. Mirno, kafići normalno rade, pijem kafu pored mora. Idila.
Sutradan svanu dan, radosno provode dan zajedno kad dolazi do napada Hamasa na Izrael i uveče kreće katastrofa. Izrael kreće sa napadom, bombarduju neke zgrade u blizini. On kaže porodici, ostavite ovo sve, uzimajte dokumenta i bežimo za Egipat, pa ćemo posle videti. Majka plače, neće da ostavi kuću, frižider, veš mašinu… Sve one neke materijalne stvari koje su za nas normalne, za njih nisu. Ona ne može da ostavi grad, komšiluk, prijatelje i sl. I govori im, proći će sve. Nije to ništa posebno.
Pojas Gaze i Izrael
Moj prijatelj iz Srbije je lekar.
Rođen je u Pojasu Gaze i školovao se tamo do fakulteta, nakon čega je upisao medicinski fakultet u Beogradu (roditelji su mu lekari, otac se školovao u Beogradu za vreme Jugoslavije jer su tada bili sa nesvrstanim pa im to bilo najlaksa opcija. Tako je i on zahvaljujući nekim očevim prijateljima dospeo na fakultet u Beograd). Nakon studija, počeo je da radi kao lekar i ostao je u Srbiji.
Nije posetio Pojas Gaze u poslednjih 10 godina zbog različitih događaja, ali je odlučio da ode nekoliko dana pre invazije Izraela u posetu, neznajuci šta ce da se dogodi.
U Srbiju se vratio pre 20 dana, jedva. Neverovatnom medjunarodnim i konzularnim naporima smo ga izvukli.
Priče koje mi je ispričao, a koje bih podelio sa vama na Tviteru, ne znam kako da opišem.
Ali priča nije crno-bela. Ne treba zauzimati strane.
Potrudiću se u narednim danima da vam prenesem priču koju sam cuo iz prve ruke.
Dok se jedni poklanjaju u Hramu, drugi se bave povratkom 87 batinaša, a za sve to vreme Milić i ekipa uspevaju da se izmigolje iz zatvora.
I opet vuk pojeo magarca.
Magarci moji.
Kako ovaj glupi narod ne može nikako da ukapira da samo nas svi “mrze”.
Zar smo toliko glupi kao narod da ne možemo da ukapirali o čemu se radi pa stalno dovodimo ove bitange na vlast?
Ljudi, žene, deca, starci...zadržani na aerodromu Tivat.
To je za sad verzija AV i njegovog trbuhozborca.
Majku im mafijašku jebem bezobraznu.
Ništa manje bitno, kaže AV nemojte u CG na letovanje, tamo ste nepoželjni, tamo su ustaše mrzitelji.
Evo vam ga patrijarh koji baca anatemu na sve pravoslavne.
U Simbolu vere se kaže: “…I u Duha Svetoga, Gospoda, Životvornoga, koji od Oca ishodi, koji se sa Ocem i Sinom zajedno poštuje i zajedno slavi, koji je govorio kroz proroke.“
https://t.co/ARbxYAkO8m
@samuraj016 Toliko penala ima, ali nijedan ni opozicionar a ni studenti se nisu bavili time.
Od zahteva za traženje odgovornih za pad nadstresnice pa sad do ovog ubistva na senjaku. To su vruće teme koje je trebalo potencirati i protiskati, ali niko ništa ne spominje. Bave se glupostima
Predlažem da se naziv države promeni u Pravoslavni Kalifat Srbija, a da na njenom čelu bude predsednik koji je ujedno i patrijarh.
Ženama da se zabrani obrazovanje i odlazak na javna mesta ukoliko nisu u dugim suknjama, pokrivenih ramena i marame za kosu.
Da li je veronauka u školi isključivo pravoslavni predmet ili može biti i katolička, islamska ili neka druga verska nastava?
A inače, sam pojam „veronauka“ je pogrešan. Vera i nauka nemaju nikakve veze jedna s drugom.
Samo osam dana razlike.
Pa znate li čemu služi naša Crkva?
Pa da pomogne bratu u nevolji. Samo sto vi niste taj brat
A sada se svi međusobno svađaju oko pojasa, da li je pravi ili nije, dok se ovo najvažnije zaboravlja.
Više od 30 godina smo taoci Milutina iz Prokuplja, glasamo za manje zlo, zato što je Milutin iz Prokuplja idiot koji ne razlikuje dobro od zla i uvek bira neku varijantu zla, a mi radimo isto što i on da se on ne bi slučajno opredelio za to veće zlo.
Da li će sada krajem Juna srpski seljaci iz zapadne Srbije blokirati puteve i pozvati svoje kolege poljoprivrednike iz ostatka Srbije da im se pridruže u protestima protiv vlasti i otkupne cene maline, iako ih je jesenas bilo baš briga za svoje kolege seljake?
I zašto hoće?