pre bih ponovila neke odnose i napravila sto pogrešnih koraka svesno… nego živela sa “šta bi bilo da sam pokušala”
bolje i 100 pogrešnih izbora,nego propuštena šansa za bilo čim.
neshvatljiva sam samoj sebi.
ne znam da primim emocije,zbunim se kad me neko voli kako treba..
A onda se u sebi raspadam od svojih osećanja prema nekima koji ni ne slute koliko ih imam….tuđe emocije me zbune,moje me pojedu
paradoks u jednom telu
neki ljudi koji su mi nekad bili svakodnevica,danas me spominju osobama koje ni sami ne poznaju…
i to sve dođe do mene
ljudi dragi,čemu??
jurite neki “nivo” a postajete pojam sprdnje