Edin Avdić Thread.
Ciljao sam da budu samo anegdote i zabavni delovi sa podkasta. Legendarnih komentatorskih citata realno ima previše da bi stali u jedan thread.
Pokupio sam većinu odavde što se vrtelo i sa Udvajanja na YT.
Ako neko ima nešto da doda, dodajte slobodno. ⬇️
Today in history: April 16, 1992: The EuroLeague Final
🥵 SASA DJORDJEVIC hits one of the GREATEST BUCKETS EVER in European basketball and hands Partizan the title 🔥
Piel de gallina el adiós a Vujosevic
Aún guardo el mensaje que me mandó para la primera entrevista
“Claro, puedes llamarme ahora. No no hablo inglés, pero mi hijo sí, así que él te traducirá”
Gran entrenador y bellísima persona. Descanse en Paz 🕊️🖤🤍
Dragi Dule, treneru
Danas je najteze naci prave reci kojima bih mogao da opisem tvoju velicinu, lik i delo. Nikada necu zaboraviti nas prvi susret kada si me blagim osmehom pogledao i stegao mi ruku. Osecao sam se toliko uplaseno, a opet uzbudjeno jer cu imati priliku da radim sa tobom. Nisam znao sta me ceka ali sam ti verovao do smrti.
Pokazao si mi kako se gradi licnost, kako se postaje profesionalac, kako se gradi samopuzdanje, kako se trenira, kako se gradi tim, sta je Partizan, kako se igra za Partizan. Davao si prave savete u pravo vreme. Kupovao knjige, filmove, karte za pozoriste… i to sve si radio sa mnogo posvecenosti, paznje i ljubavi.
U tom trenutku zivota sam te gledao cak i kao drugog oca.
Naravno da necu zaboraviti ni one “fakultativne” treninge. Ti treninzi su bili dosta teski i naporni, ali si uvek bio prisutan, bio si uvek tu.
Ti i ja sami u Pioniru, na glavnom terenu.
Nista nije bilo bolje od toga.
Nikada nisi cascavao prisustvom, kako si ti voleo da kazes.
Ne znam da li sam ili nisam uspeo da budem ono sto si ti mislio da cu biti, ali znaj da sam dao sve od sebe i da sam ti neizmerno zahvalan na svakoj sekundi truda koji si mi posvetio. Sad tek iz neke druge perspektive, i drugog vremena vidim koliko si mi se bezuslovno dao.
Mnogo mi je zao sto necu moci da se ispricam sa tobom makar jos jedno, onako nasamo.
Neizmerno sam ti zahvalan.
Pocivaj u miru, treneru.
🖤🤍
Pocivaj u miru,Dule🙏🙏tvoja jedinstvenost ostavice veliku prazninu u kosarci.Tvoji igraci,svi sportski prijatelji te nikad nece zaboraviti. Hvala Treneru RIP🙏✝️
⚫️ Más allá del incendio con Zeljko, la temporada de Partizan no se explica sin la lesión de CARLIK JONES:
Anotan 1.26 puntos por posesión con Jones en pista. 1.06 sin él.
Impacto en el Net Rating:
On: +14.7 por 100 pos.
Off: –13.2.
Partizan: 7-3 en Euroliga cuando ha jugado.
▫️Fenomen Željka Obradovića
Autentičnost i karakter koji stvara poštovanje
Navijači Partizana „okupirali“ su aerodrom „Nikola Tesla“ nakon što su saznali da je Željko Obradović na letu za Beograd. Nekoliko hiljada ljudi, po nekim procenama medija i oko 10.000, organizovalo se za svega dva sata i krenulo ka aerodromu. Auto-put je bio blokiran, kao i prilazi aerodromu, ljudi su ostavljali automobile pored puta, na livadama, izlazili i trčali ka terminalu. Scene kao iz apokaliptičnih filmova. Koja sila može da natera ljude da se ponašaju na taj način? On je samo trener i to je samo sport? Ne bih rekao.
U digitalnom svetu ova tema je dominirala. Bez obzira na to gde vas je algoritam „smestio“, teško da ste mogli da ne primetite stotine objava o Željku Obradoviću. Oni koji redovno prate Partizan dobijali su na desetine, pa i stotine poruka od prijatelja koji traže bilo kakvu informaciju, bilo kakav signal. Lično sam dobijao poruke od ljudi koji su govorili da nisu spavali dva dana, da plaču dva dana, do toga da deca žele da pišu Deda Mrazu sa molbom da njihov idol ostane. Na veb-sajtu FlightRadar24, let kojim je putovao Željko Obradović bio je najpraćeniji let na svetu tog dana, sa čak 16.000 pratilaca.
Svima je poznato da je Željko čovek koji uživa ogromno poštovanje u gotovo svim halama širom Evrope (uz izuzetak navijača jednog tima), da dobija „standing ovations“ gde god da se pojavi. Čak i u zemljama sa kojima Srbija ima složene odnose, gde postoje nacionalne i sportske tenzije, Željko je ličnost iznad podela, prihvaćen i cenjen. Ne treba posebno objašnjavati kakav tretman ima kod navijača Partizana, pored pesme „Da volim crno-bele“, dodali su još jedan ritual pred svaku utakmicu - skandiranje „Željko Obradović“, imenom i prezimenom, nekoliko minuta.
Da li su njegovi rezultati razlog za sve ovo nabrojano? Trenutno je Partizan na začelju Evrolige i izgubio je sedam od poslednjih osam utakmica, nakon sjajne sezone 2022/23, rezultati nisu vrhunski. Istorijski gledano, Obradović jeste najuspešniji trener evropske košarke. Devet puta je osvajao Evroligu, osamnaest puta igrao Fajnal-for, uz još dva evropskih trofeja. On je jedini čovek na planeti koji je bio košarkaški prvak sveta i kao igrač i kao trener, a uz to ima i olimpijske i evropske medalje sa reprezentacijom.
Međutim, verujem da sami rezultati ne mogu da kreiraju ovakvu vrstu masovne privrženosti ili obožavanja kakva je stvorena oko Željka Obradovića. Deluje mi da je presudno nešto drugo, njegova autentičnost i karakter.
▫️Integritet
Krajem 90-ih, u vreme kada se vlast ponašala autoritarno i kada je najbezbednije bilo biti “neutralan”, Obradović je sa pozicije selektora reprezentacije podržao krug ljudi koji su režimu Slobodana Miloševića bili trn u oku. Posledice nisu bile „sportskog“ tipa, pojavljivale su se priče o pritiscima, o mogućoj smeni i o porukama da bi „bilo pametnije“ da se distancira. U toj atmosferi ostao je i van spiska onih koji su dobijali diplomatske pasoše u trenutku kada se popularnost košarkaša i trenera koristila kao državna propaganda.
Decenijama kasnije, ponavlja se isti obrazac. Kada je „najlakše ćutati“, on javno daje podršku studentima, svestan da takve rečenice uvek nose ogromnu cenu.
Za publiku to šalje jednostavnu poruku: „Ovaj čovek ne govori ono što je bezbedno, nego ono što misli.” To stvara poverenje koje nije navijačko, nego lično.
▫️Autentičnost
Obradović često deluje kao da nije iz istog sveta kao savremeni „medijski trenirani“ sport, ne upakuje poraz u floskule, ne glumi sigurnost, ume da bude oštar, ume da bude ranjiv. Tako nastaje snažna psihološka veza, navijači ne prate samo rezultate, već prate čoveka koji „gori” za istu stvar za koju gore i oni. Publika u njemu prepoznaje kombinaciju stručnosti, principa i iskrenosti, i zato je spremna da mu pruži podršku i onda kada bi racionalna logika (tabela, porazi, nizovi) sugerisala suprotno.
Na konferencijama za štampu često možete da čujete nešto što je na ovom nivou gotovo egzotika, kada ga pitaju šta bi sada trebalo uraditi da se stvari preokrenu, on ume da kaže i da ne zna. Ne u smislu odustajanja, nego u smislu iskrenog priznanja da ne postoji magično rešenje koje može da se obeća preko mikrofona. U svetu u kome se od javnih ličnosti očekuje stalni utisak kontrole, ta rečenica deluje snažno. Umesto da glumi sigurnost, on bira istinu.
Na isti način treba razumeti i njegove oštrije izjave o igračima, disciplini i odnosu prema obavezama. Klasični PR priručnici kažu: „Nikad javno ne kritikuj svoje ljude.“ Ali Obradović očigledno polazi od drugačijeg moralnog ugla, navijači nisu publika koju treba umiriti, nego zajednica kojoj duguješ pošten odnos. Kada smatra da neko ne poštuje tim, trening ili dres, on to izgovori javno upravo zato što veruje da je ulepšavanje stvarnosti nepošteno prema onima koji ulažu emociju, vreme i novac. Nije mu cilj da „baci“ igrače pod autobus, već da jasno postavi standard - navijači, saigrači i klub se moraju poštovati. Zato te rečenice kod dela publike ne proizvode otpor, nego poverenje, jer zvuče kao nastavak iste autentičnosti, nema skrivanja, nema šminke, nema glume da je sve u redu kada svi vide da nije.
▫️Odgovornost
Jedan detalj savršeno objašnjava zašto se o njemu govori kao o nečemu većem. Posle ispadanja od Burse u Evrokupu, Obradović je predsedniku rekao da prema njemu klub nema finansijske obaveze do kraja sezone i zaista nije primio 40% ugovora.
To su trenuci u kojima se prepoznaje poruka da Partizan za njega nije posao, već pripadnost i odgovornost.
I zato njegova ostavka u Partizanu ima dodatnu težinu. On je podnosi u vremenu kada se to najčešće ne radi, većina trenera u krizi sačeka smenu i tek tada odlazi. Između ostalog i zbog ugovornih obaveza i finansijske kompenzacije.
▫️Stroga ljubav
Njegov autoritet nije „PR ispeglan“. On je tvrd, zahtevan, često fizički i emotivno intenzivan. Ne skriva nervozu, ne skriva razočaranje, ne skriva ni radost. I baš zato, kod velikog broja ljudi proizvodi osećaj sigurnosti, ako je on tu, postoje standardi, ako on ode - nastaje praznina.
Tu je i druga, često zanemarena strana, iako deluje strogo, on uporno vraća priču na zajednicu. U izjavama se uvek provlači ideja da bez navijača nema ni atmosfere, ni smisla, ni energije, da je sve što se na parketu dešava u velikoj meri posledica odnosa između tima i tribine.
Često možemo od njegovih igrača (i bivših i sadašnjih) čuti iste tvrdnje - sa Željkom nije lako, jer je ekstremno zahtevan i standard mu je nemilosrdno visok, ali upravo zato mnogi osećaju da iz te škole izlaze jači, zreliji i sigurniji u sebe.
▫️Jaka Lakovič: „Izuzetno zahtevan i fizički i psihički. Ponaša se prema vama kao da ste deo njegove familije, pa se osećate sigurno, zaštićeno.”
▫️Džo Arlaukas: „Jednog trenutka te nervira, drugog ti je najbolji prijatelj. Nije stvarao autoritet galamom, već tako što je igrače tretirao kao osobe i van terena.”
▫️Dimitris Dijamantidis: „Zna kako da drži igrače i na terenu i van terena. Veoma je iskren i to ga čini jedinstvenim, uz poštovanje koje ima.”
▫️Majk Batist: „Meni je kao otac. Sve je uradio za mene i mi bismo za njega.”
▫️Kevin Panter: „Traži maksimum, ali i daje maksimum.”
▫️Pero Antić: „On je veliki prijatelj svima nama van terena i naš menadžer na terenu.“
▫️Riki Hikman: „Obradović brine za svoje igrače, dostupan je i vrlo srdačan svaki put kada smo van terena.“
▫️Šta nam je rekao aerodrom?
Da, njegova karijera je jedinstvena po titulama. Ali ono što stvara ovu vrstu gotovo religiozne privrženosti je kombinacija integriteta, autentičnosti, odgovornosti, posvećenosti i ljubavi.
U društvu gde su mnoge javne figure bezlične, uplašene ili u šablonu, jedan čovek koji deluje stvarno postaje više od trenera. Postaje dokaz da veličina može da bude i profesionalna i ljudska.
Zato „aerodrom“ nije iznenađenje.
https://t.co/b4unrzgsfX