Svaki dvorac u Italiji ima po jednu sobu za mučenje s izloženim spravama i to je strašno što su ljudi radili jedni drugima prije filmova, mobitela i nasilnih igrica. Nisu se igrali.
neke stvari kao soba pored željezničke stanice u kojoj se čuje zvuk fijakera dok vozi po granitnim kockicama kojeg nikad više neću čuti jer nikad više neću tamo spavati i ostale misli koje me unazađuju.
Todlerica nas gađala rižom u restoranu, mi je izgrdili dok se nije rasplakala, došla konobarica i udijelila joj čokolade i bonbona, todlerica izjavila da se loše ponašala pa je zato dobila čokoladu za nagradu pa ti odgajaj.
Probali 15 privatnih smještaja u zadnjih mjesec dana, sve razmišljam kako bih iznajmljivala stan u gradu, ja bih bila ona koja ostavi ključ u kasliću i pošalje šifru i nit me vide nit me čuju, a muš bi ih dočekivao na aerodromu, vozio po gradu i držao predavanje o povojesti.
hrvati i srbi koji se inače kakti ne podnose pa kad se nađu negdje vani u stranom svetu onda su kao divlje zvijeri na splavi za vrijeme poplave, ljubav i poštovanje