Dok Crna Gora obilježava 150 godina od bitke na Vučjem dolu, po ko zna koji put slušamo kako Srpsku pravoslavnu crkvu zbog ‘prekrajanja istorije’ osuđuje ekipa građanski orijentisanih intelektualaca, aktivista i boraca protiv revizionizma. Pa što ne bismo, za promjenu, poslušali i tu istoriju koju pomenuta ekipa brani od prekrajanja?
Na našu sreću, događaji o kojima je riječ odigrali su se prije 150 godina, a ne prije milenijum i po, pa postoje i neki pisani tragovi na osnovu kojih možemo ponešto zaključiti o tome kako ih je tadašnja crnogorska javnost doživjela. Jedan od njih je “Glas Crnogorca” – zvanični organ Knjaževine Crne Gore – koji u broju 35, štampanom 19. jula 1876, o Vučedolskoj bici izvještava ovako:
“Junaštvo naše vojske, koje je od Kosova prkosilo Turčinu, koje će za ugled pogaženijem narodima pored junaštva špartanskoga u pjesmama narodnijem i u istoriji oslobođenja i preporođenja naroda srpskog vječno živjeti, danas slavi naljepšu pobjedu. Crna Gora novijem se zaslugama u Srpstvu uzdiže, novom se slavom u svijetu uvjenčava. A našemu Gospodaru na prvom koraku po bojnome polju sreća rastvara putove Nemanjine u bolju budućnost!”
‘Prekrajanje istorije’ na koje nas danas upozoravaju počelo je, dakle, dan pošto se ta istorija ispisala. Pa je tako prekrojena čekala vijek i po da je ovi naši šnajderi konačno odbrane od revizionizma.
Da li je napravila neki propust u radu, da li je potpisala neku nezakonitu smjenu, utvrdiće se u sudskim postupcima, a ja sam siguran da ništa nije uradila za svoj lični interes niti je imala bilo kakvu materijalnu korist. 2/2
Duboko vjerujem da @vesna_bratic, moja nekadašnja koleginica, ničim nije zaslužila današnji tretman.
Mnogo je dugačak spisak onih koji su se odavno morali naći iza rešetaka, ali ne i Vesna. Vesna nije niti može biti kriminalac. 1/2
Vaš redovan podsjetnik da institucijama Evropske unije vlada ekipa neznalica, bezidejnih cinika i ratnih huškača. I da je Zapadni Balkan po svoj prilici posljednje mjesto na planeti gdje se njihove riječi tretiraju kao svetinja.
Stvar je prosta. Elem, ideologija koju su od 1990-ih u tvrdoj formi zastupali LSCG i SDP, a u nešto mekšoj ('građanskijoj') formi partije poput Pozitivne i Ure - ideologija koju sam u jednom tekstu nazvao novocrnogorstvo i čiji je danas ključni predstavnik DPS - nije uspjela da se crnogorskom društvu organski nametne kao hegemonsko stanovište i društvenopolitička normala.
Na tome se radilo barem od 2006. godine, i to na jedan predan i pametan način (u skladu sa kapacitetima države i tadašnje vladajuće elite). Međutim, pored svih napora, krajnji rezultat je bio neuspješan. Jedva trećina stanovništva svoj maternji jezik naziva crnogorskim, Crnogorska pravoslavna crkva nije izrasla u kredibilnu vjersku instituciju, a uticaj organizacija poput Matice crnogorske i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (ostao) je marginalan. Kult Božićnog ustanka, čija je izgranja u jednom trenutku bila državni projekat (sjećate se serije na RTCG-u?), pseudonaučne teze o 'Bijelom teroru', te priča o 'posrbljavanju' Crnogoraca nisu se primili van Cetinja i digitalnog ekosistema Antene M. Uz to, predstavnici manjinskih naroda uz čiju se političku podršku ovaj identitetski projekat sve vrijeme realizovao - dakle, Bošnjačka partija i albanske stranke - pokazali su nakon 2020. da oni prema novocrnogorskoj priči ne gaje nikakav istinski afinitet, te da je sa stanovišta njihovih nacionalnih interesa učešće u izvršnoj vlasti kudikamo bitnije od ginjenja u borbi za 'tekovine 21. maja'.
Šta da u takvoj situaciji rade branioci novocrnogorske ideologije, suočeni sa trendovima koji su najblaže rečeno obeshrabrujući - bez instrumenata moći, bez tradicionalnih saveznika i (što je najvažnije) bez jasne društvene većine u ime koje bi nastupali? Jedini način da se status quo koliko-toliko očuva je upravo ovo što čujete od poslanice Ure - dakle, jedna ogoljena diskriminacija i obespravljivanje sugrađana, obespravljivanje koje se više i ne pokušava upakovati u floskule o 'građanskom karakteru crnogorskog društva'.
Nije prošlo ni 24 časa otkako se Robert F. Kenedi povukao iz predsjedničke trke i podržao Trampa, a tzv. mejnstrim mediji (poput uglednog Atlantika) otvorili su hajku na njega.
Zanimljiv je trenutak u kome se nalazi medijska scena SAD-a. S jedne strane, novinari koji rade u američkim mejnstrim medijima, oni i njihovi urednici, svoje medijske kuće neironično doživljavaju kao posljednju branu demokratije od pošasti trampizma. Većina njih u to iskreno vjeruje. S druge strane, svako ko je živio u istočnoj Evropi u radu ovih medija može s lakoćom da prepozna obrasce režimske propagande.
"Ko se bori s nemanima, treba pripaziti da sam pritom ne postane neman," upozoravao je Niče. U misiji spašavanja demokratije od Trampa, američki mejnstrim mediji pretvorili su se u propagandne batine i time urušili jedan od temelja na kojima je ta demokratija počivala.
To every political leader and journalist making and writing speeches: You can't save Navalny. You *can* still save Assange. If you're silent here, when and where you can actually influence the outcome, you were never standing up for principles—you were just hoping for applause.
Nema države bez pravde. Država po definiciji ima monopol nad silom, a da bi taj monopol bio održiv, neophodno je da postoji vladavina prava – u protivnom, imamo huntu. Transkripti prepiski sa SKY aplikacije pokazuju nam do koje su mjere prethodnih godina narko-klanovi privatizovali ključne institucije zadužene za vladavinu prava: pravosuđe i policiju. Prema tome, borba za vladavinu prava, borba za čišćenje pravosuđa i policije od uticaja mafije jeste, u pravom smislu riječi, državotvorna borba.
Nema države bez suvereniteta. U našoj državi, po Ustavu, građani vladaju putem svojih izabranih predstavnika. Ako se ti predstavnici ni oko čega ne pitaju – ako ne uspijevaju ili ne žele da za sebe izbore minimum autonomije u političkom odlučivanju, već dozvoljavaju da im odluke o ključnim političkim pitanjima (npr. o sastavu izvršne vlasti) donose ‘strani partneri’ – nismo država, nego kolonija.
Nema države bez naroda. “Narod” je demos, tj. zajednica koja sebe doživljava jedinstvenim političkim subjektom, a država je pravnopolitički izraz te zajednice. Narod nije prosti zbir atomizovanih jedinki – da bismo funkcionisali kao demokratsko društvo, neophodno je da postoji kolektivno “mi”. Ako se društvena tkanina tog kolektivnog “mi” u potpunosti pocijepa, Crna Gora će postati konfederacija etničkih skupina koje jedna s drugom povremeno paktiraju – i nestati.
O značaju Dana državnosti i drugim temama, u današnjem razgovoru za @BojeJutra na TV @Vijestime
https://t.co/I2Kj48Fs0t
@Imadness007 @CasMudde You know that the concept of "colonialism" comes with the idea of "colonizing", right?
Morrocco has been displacing the native Saharauhi population for decades.
BUDŽETSKA REZERVA KAO IZBORNI BANKOMAT
⬇️
Do sada objavljeni podaci govore da je @VladaCG za samo dvije sedmice izborne kampanje, bez kriterijuma isplatila 130.000 EURa pomoći fizičkim licima. #izbori2022