Pedja Dikovic

Attorney at law/Advokat

[Marin Bodirogić @bodirogic45829]

!!!!! KINEZI RUŠE OSNOVNU ŠKOLU U SELU KRIVELJ KOD BORA ZBOG ŠIRENJA RUDNIKA !!!!!

U toku nastave, u zgradi punoj djaka ( OŠ " Đura Jakšić") kompanija izvodi rušenje objekata. Nema vidljivog obele��ja, nema odgovornih službi da obezbede radove, samo bager, kamion, opasan šut, oblak prašine pun ko zna čega. Da li neko misli da će grad Bor sa okolnim selima bolje proći?

[Tamara Radovanović @tamaratamara]

Znači @airserbia, u avion može 90 "bezbednosno interesantnih osoba" sa raznim uređajima za komunikaciju, pomorskom radio-stanicom i transparentima, a ti Tamara sipaj regenerator u bočicu od 100 ml i pazi da zip kesica ne premaši 20 x 20 cm.

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

Građani i građanke uskoro neće moći da vide razliku između Baje i Bosketa ili Veselina i Ivice. Umesto da policija hapsi kriminalce, ona zakopava leševe umesto njih. Ne želimo besmislene izveštaje i pozivanje na događaje od pre 20 godina, želimo odgovornost vlasti.

@JelenaJerinic

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

Sukob policije i građana ispred Predsedništva!

[Bojana Selaković @bojana_mala]

Slažem se, i on je u startu išao na otkidanje dela Fidesovih glasača i potpuno je drugačija situacija u odnosu na Srbiju. Sa druge strane, SP radi mobilizaciju školski, a mobilizacija je ključni razlog zbog koga su partije fejlovale svih ovih godina i to im je sada došlo na naplatu. Jedini koji su u tom smislu odskakali od ostalih su ZLF, jer su kombinovali program i drugačiju vrstu izgradnje baze i mobilizacije.
Dakle, može opozicija da kuka da narod ne valja i da zato nisu dobijali glasove ranije, ali ovo je razlog. Takođe, ovi koji opoziciju nazivaju Vučićevom i kontrolisanom, ne vide da je mobilizacija razlog njihovog slabog učinka, već lepe etikete o kolaboraciji, kao rezultat dugogodišnje političke kulture ovde. Mnoge lekcije o mobilizaciji su mogle da se nauče sa pojavom S.Manojlovića i pokreta Kreni-Promeni. Mobilizacija je ključan i neophodan uslov za promenu, ali da bi opcija postala održiva, ona mora da ima neki sadržaj. To je ujedno i razlog zbog koga Kreni-Promeni nije to postao, jer se nisu profilisali nikakvim programom, a njihovu bazu je preuzeo Studenstki pokret. Idealno dugoročno rešenje mora da kombinuje oba i jasno je da će Studentska lista, u tom smislu, kakav god rezultat izbora bio, biti samo među korak. Ko će se kako snaći nakon toga, videćemo.

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

🎬 ZLF dokumentarni film: Povratak u budućnost - 10 godina od rušenja u Savamali

Rušenje u Savamali bio je trenutak koji je probudio grad i pokrenuo talas građanskog otpora. Iz tog događaja nastali su protesti Ne davimo Beograd, borba za odgovornost, pravdu i pravo na sopstveni grad.

Deset godina kasnije, ovaj film prati kako se ta energija sa ulica prelila u današnju političku borbu Zeleno-levog fronta i zašto je ta priča i dalje važna.

Ceo dokumentarac pogledajte ovde: https://t.co/5mxZt4KgIH

[Jelena Jerinić @JelenaJerinic]

Evo za one koji nagađaju na koju će stranu @nedavimobgd. Uvek na onu koja je protiv SNS-a, a u kojoj ulozi, zaista je manje važno.

@ZLF_poslanici

[Marko @Markooo47]

Moje iskustvo iz Kule.
Kao i u Mionici išao sam kao posmatrač ZLF-a, da podržimo listu Glas mladih opštine Kula.
Ovaj put sam bio na velikom BM sa 1225 birača. Pravila su se dosta više poštovala u poređenju sa Zaječarom i Mionicom.
Ali...

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

Nakon 2 godine i više svedočenja da je grupa od desetak SNS aktivista napala naše kandidate za odbornike u Zemunu i jednom od njih razbila glavu, KRIVIČNA PRIJAVA koju smo podneli protiv napadača je ODBAČENA.

Podsećamo, Boris Kosi i Ognjen Trnčić su kao deo mobilnog tima za kontrolu na dan izbora 2024. uhvatili u kupovini glasova, tzv. "bugarskom vozu" grupu SNS aktivista.

Nasilnici (koji nisu NN lica, već smo ih identifikovali i prijavili) su tada napali i metalnim palicama, pesnicama i papučama (?!) tukli naše kontrolore! Pred svedocima!

Odlukom javne tužiteljke Marije Stojilković da odbaci krivičnu prijavu, ovi SNS nasilnici su ohrabreni da već sledećom prilikom napadnu i premlate one koji ih uhvate u nezakonitim radnjama, bez posledica!

Pravni tim ZLF će uložiti prigovor na ovu odluku, a o prigovoru će odlučivati Više javno tužilaštvo Nenada Stefanovića.

[Pavle Cicvaric @Pavle_Cicvaric]

Javnost kumi i moli da se bar na lokalnim izborima izađe jedinstveno, da se ne pravi haos.

Onda, tamo gde ima NEKAKVE saradnje, pojave se kojekakvi „komesari“ i upropaste sve unošenjem podela.

Kad prestane ograđivanje i podela na „čiste i uprljane“, možda i smenimo režim.

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

Nije tajna da nebrojeni SNS funkcioneri imaju ogromnu imovinu koju su jedino mogli steći krađom, lažima i korupcijom.

ZLF je predložio izmene zakona koje bi omogućile da se imovina stečena kriminalom i korupcijom oduzme i vrati građankama i građanima Srbije. Tražimo da svako ko ne bude mogao da objasni odakle mu određena imovina bude oporezovan stopom od 75%, što ne isključuje krivičnu odgovornost, niti lustraciju kao oblik zabrane obavljanja javne funkcije!

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

Obrazovanje je usluga koja se prodaje na tržištu - reči su ministra prosvete, Dejana Vuka Stankovića.

"Obrazovanje je javno dobro koje treba da bude dostupno svima, a Dejan Vuk Stanković ga tretira kao robu. Po principu ako vam se ne sviđa kako naprednjaci bahato i nekompetentno upravljaju obrazovnim institucijama, onda platite, ako možete, za svoju decu privatnu školu ili radite nešto drugo.

Opasno je što ljudi poput ministra osvete ne samo da otvoreno zagovaraju privatizaciju i komercijalizaciju obrazovanja, već koriste mandat u pravcu totalnog uništenja obrazovanja koji onda ni kao ‘roba’ (što ne bi smelo da bude) neće imati vrednost”, rekla je Biljana Đorđević @Bibislav

[Leka @PredragLecic]

Srbija danas u 2 slike

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

Stranačko zapošljavanje uništava škole! 🗣

Zajednice koje imaju rezultate, znanje i poverenje bivaju razbijene nametanjem partijskih direktora. 🎓

Zeleno-levi front se zalaže za to da direktore škola biraju nastavnici, roditelji i učenici, a ne stranke i partijski interesi. 🏫

Zato pripremamo važne izmene Zakona o osnovama sistema obrazovanja!

Škole moraju da budu mesta znanja i dostojanstva, ne političkog plena! 📣

[Naim Leo BEŠIRI @NaimLeoBesiri]

Miloš Jovanović, lider Novog DSS, tvrdi da bi ulazak u EU značio nestanak srpskog naroda.

Istovremeno, Miloš Jovanović ima pasoš Republike Francuske, zemlje osnivača EU.

Nešto ne primetih da Miloš nestade.

[Biljana Đorđević @Bibislav]

Vladimira Prebiliča upoznala sam u decembru 2024. godine prilikom posete Evropskom parlamentu. Tada sam razgovarala sa svima u EP koji su relevantni za Srbiju i upoznala sam ih sa dešavanjima u Srbiji, pojavom studentskog pokreta i blokada fakulteta jer, ako se sećate, o tome u početku nije mnogo pisano u inostranim medijima. To se, istina, dogodilo neposredno pred veliki protest na Slaviji pa je međunarodna javnost pre svega bila okupirana pobedom Trampa na američkim izborima i genocidom u Gazi.
Prebilič je pre nego što je izabran za evroposlanika bio gradonačelnik Kočevje čitavih 14 godina, što znači da je učestvovao i pobeđivao na lokalnim izborima više puta. Isto tako, Prebilič je i univerzitetski profesor Fakulteta za družbene vede u Ljubljani. Dakle, oboje smo i političari i univerzitetski radnici, on svakako stariji i mnogo iskusniji od mene.
Ne možete takvom čoveku narediti da kaže nešto što ne misli, u šta ne veruje i što ne želi.
Važniji razlog što ovo pišem: neretko sam na mrežama pročitala, pa čak i od donekle iskusnijih lokalnih aktivista ali bez međunarodnog iskustva, da ćemo bojkotom institucija dobiti međunarodnu podršku. To se pokazalo kao pogrešno, a iz mog ličnog iskustva delim da su me svi ti ljudi koji podržavaju slobodnu i demokratsku Srbiju uvek sa zebnjom pitali “nećete valjda da napustite institucije�� jer su smatrali da je to katastrofalan politički potez, koji je njima potpuno nerazumljiv (zašto bi protivniku/neprijatelju prepuštao išta), a i zato što mi iz opozicije onda ne možemo biti njihovi sagovornici, odnosno sagovornici predstavnicima evropskih institucija na formalnim sastancima. Najoštrija rezolucija Evropskog parlamenta u kojoj se opisuje realna slika Srbije, pa onda ova poslednja misija evroposlanika kao njena posledica, nije došla zbog bojkota već aktivnog učešća i neprepuštanja dostupnog i osvojenog političkog prostora.

Najzad, postoji još jedno očigledno licemerje za koje nisam primetila da ga je iko adresirao. Ako su problem političari kao takvi, onda su problem i evroposlanici kao takvi jer su i oni političari. U Srbiji izuzetno cenjena Joveva i od Vučića napadan Prebilič, hajde da uzmemo slovenačke predstavnike u EP. Ako može da se razgovara sa evropskim političarima koji podržavaju demokratiju u Srbiji, zašto se ne može razgovarati sa srpskim političarima koji se za tu demokratiju zapravo i bore godinama?
Ja bih razumela zašto ne može da se razgovara sa političarima uopšte kada bi zahtev studentskog pokreta bio da se ukine predstavnička demokratija i da se menja čitav politički sistem, i možda je na početku studentskog pokreta delovalo da će se ići u tom pravcu. Stavljanjem fokusa na poštovanje ustava (a Ustav RS u članu 5 jemči i priznaje ulogu političkih stranaka u demokratskom oblikovanju političke volje građana), zahtevom za raspisivanjem izbora i pripremom za učešćem na izborima, studentski pokret u potpunosti prihvata predstavničku demokratiju. Nisam još uvek nigde pročitala ubedljivo obrazloženje zašto je zlo ako je neko predstavnik građana, i zašto je još gore ako je predstavnik na nacionalnom nivou u odnosu na lokalni nivo, ili u odnosu na transnacionalni, evropski nivo?

[Zeleno-levi front @nedavimobgd]

🗞 Ako te zanimaju zelena politika i politička ekologija, preporučujemo novi časopis Omorika u izdanju Centra za zelene politike!

Omorika pruža nove, zelene perspektive o savremenim izazovima energetske i zelene tranzicije, pitanjima pravde, tehnologije i društvenih odnosa, kao i mogućnostima za dublju društvenu transformaciju.

Više o izdanju možeš pročitati ovde: https://t.co/xbQvdHBu6x

[Zvonimir Despot @despotinfinitus]

Cijeli govor kanadskog premijera Marka Carneyja u Davosu, tako govore i nastupaju državnici, obavezno pročitajte i učite:

"Zadovoljstvo je, ali i obveza, biti večeras s vama u ovom prijelomnom trenutku kroz koji prolaze Kanada i svijet.

Danas ću govoriti o pucanju svjetskog poretka, o kraju jedne ugodne iluzije i početku surove stvarnosti u kojoj geopolitika - u kojoj velike, ključne sile - djeluju bez ograničenja i bez stvarnih pravila.

No, istodobno želim reći da druge zemlje, osobito srednje sile poput Kanade, nisu nemoćne. One imaju sposobnost graditi novi poredak koji obuhvaća naše vrijednosti: poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj, solidarnost, suverenitet te teritorijalnu cjelovitost država.

Moć onih koji imaju manje moći počinje iskrenošću.

Svakoga se dana podsjećamo da živimo u vremenu rivalstva velikih sila, da poredak temeljen na pravilima slabi, da jaki mogu činiti što žele, a slabi moraju trpjeti što moraju.

Taj se Tukididov aforizam sve češće prikazuje kao neizbježan, kao prirodna logika međunarodnih odnosa koja se ponovno nameće.

Suočene s tom logikom, mnoge zemlje nastoje se prilagoditi kako bi izbjegle probleme, nadajući se da će poslušnost kupiti sigurnost.

Ali neće.

Pa koje su nam mogućnosti?

Godine 1978. češki disident Václav Havel, kasnije predsjednik, napisao je esej Moć nemoćnih i postavio jednostavno pitanje: kako se komunistički sustav održavao?

Odgovor započinje s trgovcem povrćem.

Svako jutro taj trgovac u izlog stavlja natpis: "Radnici svijeta, ujedinite se". Ne vjeruje u to - kao ni itko drugi - ali natpis ipak stavlja kako bi izbjegao probleme, pokazao poslušnost i uklopio se. Budući da svaki trgovac u svakoj ulici čini isto, sustav opstaje - ne samo zahvaljujući nasilju, nego i zato što obični ljudi sudjeluju u ritualima za koje privatno znaju da su lažni.

Havel je to nazvao "životom u laži".

Moć sustava ne proizlazi iz njegove istine, nego iz spremnosti ljudi da se ponašaju kao da je istinit. Njegova krhkost dolazi iz istog izvora. Kada i samo jedna osoba prestane sudjelovati, kada trgovac ukloni svoj natpis, iluzija počinje pucati. Vrijeme je da tvrtke i države skinu svoje natpise.

Desetljećima su zemlje poput Kanade napredovale u onome što smo nazivali međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima. Pridružili smo se njegovim institucijama, zagovarali njegova načela i koristili se njegovom predvidljivošću. Zahvaljujući tome mogli smo voditi vanjsku politiku utemeljenu na vrijednostima.

Znali smo da je ta priča djelomično lažna - da se najjači izuzimaju kad im to odgovara, da se trgovinska pravila provode nejednako. Znali smo i da se međunarodno pravo primjenjuje s različitom strogošću, ovisno o tome tko je optužen, a tko žrtva.

Ta je iluzija bila korisna. Posebno je američka hegemonija omogućavala javna dobra: otvorene pomorske putove, stabilan financijski sustav, kolektivnu sigurnost i okvire za rješavanje sporova.

Zato smo stavili natpis u izlog. Sudjelovali smo u tim ritualima i uglavnom izbjegavali ukazivati na razliku između riječi i stvarnosti.

Taj dogovor više ne funkcionira. Budimo jasni: nalazimo se usred puknuća, a ne postupne tranzicije.

U posljednja dva desetljeća niz kriza - financijskih, zdravstvenih, energetskih i geopolitičkih - razotkrio je rizike pretjerane globalne povezanosti. No u novije vrijeme velike sile počele su tu povezanost koristiti kao oružje: carine kao pritisak, financijsku infrastrukturu kao sredstvo prisile, a opskrbne lance kao ranjivosti koje se iskorištavaju.

Ne možete živjeti u laži o zajedničkoj koristi integracije kada integracija postaje izvor vaše podređenosti.

Multilateralne institucije na koje su se srednje sile oslanjale - WTO, UN, COP - sama arhitektura zajedničkog rješavanja problema, danas su pod prijetnjom. Zbog toga mnoge zemlje zaključuju da moraju graditi veću stratešku autonomiju: u energiji, hrani, kritičnim mineralima, financijama i opskrbnim lancima.

Taj je poriv razumljiv. Zemlja koja se ne može sama prehraniti, opskrbiti energijom ili obraniti ima malo izbora. Kada vas pravila više ne štite, morate se štititi sami.

No budimo iskreni kamo to vodi.

Svijet tvrđava bit će siromašniji, krhkiji i manje održiv. Ako velike sile napuste čak i privid pravila i vrijednosti kako bi bez ograničenja slijedile vlastite interese, dobitci takvog transakcijskog pristupa bit će sve manji.

Hegemoni ne mogu beskonačno unovčavati svoje odnose.

Saveznici će se diverzificirati kako bi se zaštitili od neizvjesnosti - tražit će alternative, graditi otpornost i ponovno uspostavljati suverenitet. Suverenitet koji je nekoć počivao na pravilima sve će se više temeljiti na sposobnosti da se izdrži pritisak.

To je klasično upravljanje rizikom. Ono ima cijenu, ali trošak strateške autonomije i suvereniteta može se dijeliti.

Zajednička ulaganja u otpornost jeftinija su od toga da svatko gradi vlastitu tvrđavu. Zajednički standardi smanjuju rascjepkanost, a komplementarnost donosi dobit svima. Pitanje za srednje sile poput Kanade nije trebamo li se prilagoditi - moramo. Pitanje je hoćemo li to učiniti samo podizanjem zidova ili ćemo pokušati nešto ambicioznije.

Kanada je među prvima čula ovo upozorenje i zbog toga temeljito promijenila svoj strateški pristup.

Kanađani znaju da stare, ugodne pretpostavke - da nam geografija i savezništva automatski jamče sigurnost i prosperitet - više ne vrijede. Naš novi pristup temelji se na onome što je finski predsjednik Alexander Stubb nazvao "realizmom utemeljenim na vrijednostima".

Drugim riječima, nastojimo biti i načelni i pragmatični: načelni u predanosti temeljnim vrijednostima, suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti, zabrani uporabe sile osim u skladu s Poveljom UN-a i poštovanju ljudskih prava; a pragmatični u spoznaji da je napredak često postupan, da se interesi razlikuju i da neće svi partneri dijeliti sve naše vrijednosti.

Zato se široko i strateški angažiramo, otvorenih očiju. Suočavamo se sa svijetom kakav jest, a ne čekamo svijet kakav bismo željeli.

Prilagođavamo odnose tako da njihova dubina odražava naše vrijednosti, a širokim angažmanom nastojimo povećati svoj utjecaj u svijetu koji je trenutačno nestabilan i pun rizika.

Više se ne oslanjamo samo na snagu svojih vrijednosti, nego i na vrijednost vlastite snage.

Tu snagu gradimo kod kuće.

Otkako je moja vlada preuzela dužnost, smanjili smo poreze na dohodak, kapitalnu dobit i poslovna ulaganja. Uklonili smo savezne prepreke međuprovincijskoj trgovini. Ubrzavamo ulaganja vrijedna bilijun dolara u energiju, umjetnu inteligenciju, kritične minerale i nove trgovačke koridore. Do kraja desetljeća udvostručit ćemo obrambenu potrošnju, pritom jačajući domaću industriju.

Istodobno se brzo diverzificiramo u inozemstvu. Dogovorili smo sveobuhvatno strateško partnerstvo s Europskom unijom, uključujući sudjelovanje u europskim programima nabave obrane SAFE. U šest mjeseci potpisali smo još 12 trgovinskih i sigurnosnih sporazuma na četiri kontinenta. Posljednjih dana zaključili smo nova strateška partnerstva s Kinom i Katarom. Pregovaramo o sporazumima o slobodnoj trgovini s Indijom, ASEAN-om, Tajlandom, Filipinima i Mercosurom.

Radimo i nešto dodatno. Kako bismo rješavali globalne probleme, primjenjujemo pristup "varijabilne geometrije" - različite koalicije za različita pitanja, temeljene na zajedničkim interesima i vrijednostima. Tako smo, kada je riječ o Ukrajini, ključni član Koalicije voljnih i jedan od najvećih donatora po stanovniku za njezinu obranu i sigurnost.

Po pitanju arktičkog suvereniteta čvrsto stojimo uz Grenland i Dansku te u potpunosti podržavamo njihovo pravo da sami odluče o budućnosti Grenlanda.

Naša predanost članku 5 NATO-a nepokolebljiva je. S NATO saveznicima, uključujući Nordijsko-baltski prostor, dodatno jačamo sjeverne i zapadne bokove Saveza, među ostalim kroz dosad nezabilježena kanadska ulaganja u radare velikog dometa, podmornice, zrakoplove te snage na terenu i na ledu.

Kanada se snažno protivi carinama vezanima uz Grenland i poziva na usmjerene razgovore kako bi se postigli zajednički ciljevi sigurnosti i prosperiteta na Arktiku.

U plurilateralnoj trgovini zagovaramo povezivanje Transpacifičkog partnerstva i Europske unije, čime bi nastao trgovački blok od 1,5 milijardi ljudi. U području kritičnih minerala stvaramo kupovne klubove unutar skupine G7 kako bi se smanjila ovisnost o koncentriranoj opskrbi. U području umjetne inteligencije surađujemo s istomišljenim demokracijama kako ne bismo bili prisiljeni birati između hegemonâ i tehnoloških divova.

To nije naivni multilateralizam niti oslanjanje na postojeće institucije. Riječ je o izgradnji funkcionalnih koalicija - pitanje po pitanje, s partnerima s kojima imamo dovoljno zajedničkog temelja za djelovanje.

U nekim će slučajevima to biti većina država svijeta.

Time se stvara gusta mreža veza u trgovini, ulaganjima i kulturi, na koju se možemo osloniti u budućim izazovima i prilikama.

Srednje sile moraju djelovati zajedno, jer ako nismo za stolom, završit ćemo na jelovniku.

Velike sile si, barem zasad, mogu priuštiti da djeluju same. Imaju veličinu tržišta, vojnu moć i polugu za nametanje uvjeta. Srednje sile to nemaju.

Kada pregovaramo isključivo bilateralno s hegemonijom, pregovaramo iz slabosti. Prihvaćamo ono što se nudi i međusobno se natječemo tko će biti popustljiviji.

To nije suverenitet. To je privid suvereniteta uz prihvaćanje podređenosti. U svijetu rivalstva velikih sila zemlje između imaju izbor: natjecati se za naklonost ili se udružiti i stvoriti treći put s utjecajem.

Ne smijemo dopustiti da nas jačanje tvrde moći zaslijepi pred činjenicom da moć legitimiteta, integriteta i pravila i dalje može biti snažna - ako je koristimo zajedno. To nas vraća Havelu.

Što znači da srednje sile žive u istini?

Prije svega, znači imenovati stvarnost. Prestati se pozivati na međunarodni poredak temeljen na pravilima kao da još uvijek funkcionira kako je zamišljeno. Nazvati stvari pravim imenom: to je sustav sve intenzivnijeg rivalstva velikih sila u kojem najmoćniji koriste ekonomsku integraciju kao sredstvo prisile.

Znači djelovati dosljedno i primjenjivati iste standarde na saveznike i suparnike. Kada kritiziramo ekonomsku prisilu s jedne strane, a šutimo o istoj pojavi s druge, i dalje držimo natpis u izlogu.

Znači graditi ono u što tvrdimo da vjerujemo, umjesto čekati povratak starog poretka. Znači stvarati institucije i sporazume koji doista funkcioniraju. I znači smanjivati poluge koje omogućuju prisilu - izgradnjom snažnog domaćeg gospodarstva. To bi trebao biti hitan prioritet svake vlade.

Međunarodna diverzifikacija nije samo ekonomska mudrost, nego temelj iskrene vanjske politike, jer zemlje pravo na načelne stavove stječu smanjenjem vlastite ranjivosti na odmazdu.

Kanada ima ono što svijet želi. Energetska smo supersila. Imamo goleme rezerve kritičnih minerala. Imamo najobrazovanije stanovništvo na svijetu. Naši mirovinski fondovi među najvećima su i najsloženijim investitorima na globalnoj razini. Imamo kapital, talent i vladu s velikim fiskalnim kapacitetom za odlučno djelovanje. I imamo vrijednosti kojima mnogi teže.

Kanada je pluralističko društvo koje funkcionira. Naš javni prostor je glasan, raznolik i slobodan. Ostajemo predani održivosti. Stabilan smo i pouzdan partner u svijetu koji je sve samo ne stabilan - partner koji gradi odnose dugoročno.

Imamo i jasnu svijest o tome što se događa te odlučnost da djelujemo u skladu s tim. Ovo puknuće zahtijeva više od prilagodbe - zahtijeva iskrenost prema svijetu kakav jest.

Mi skidamo natpis s izloga. Znamo da se stari poredak neće vratiti. Ne trebamo ga oplakivati. Nostalgija nije strategija. Vjerujemo da iz ove pukotine možemo izgraditi nešto veće, bolje, snažnije i pravednije.

To je zadaća srednjih sila - zemalja koje imaju najviše izgubiti u svijetu tvrđava, ali i najviše dobiti od stvarne suradnje.

Moćni imaju svoju moć. Ali i mi imamo nešto: sposobnost da prestanemo glumiti, da jasno imenujemo stvarnost, da gradimo snagu kod kuće i da djelujemo zajedno.

To je put Kanade. Biramo ga otvoreno i samouvjereno. I to je put otvoren svakoj zemlji koja nam se želi pridružiti. Hvala vam."

[Dobrica Veselinović @dobrinacelnik]

Podrška za profesorku Jelenu Kleut!

https://t.co/Yt9oTbOEMG

[Natalija Stojmenović @N_Stojmenovic]

Danas je preminuo čovek koji je živeo na ulici, od posledica smrzavanja.
Ovo nije nesrećan slučaj. Ovo je tragedija koja je mogla i morala biti sprečena.

Ljudi koji su u ovakvim vremenskim uslovima ostavljeni na ulici svakodnevno su u životnoj opasnosti. Uvek sam verovala da je društvo dobro onoliko koliko vodi računa o onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Danas su ti ljudi ostavljeni sami.

Svi kapaciteti u prihvatilištima i dnevnim centrima su popunjeni. Jedno prihvatilište je zatvoreno zbog renoviranja, a alternativni smeštaj nije obezbeđen. U trenutku kada su temperature ekstremno niske, grad ima nikada manje mesta za one kojima je sklonište pitanje života ili smrti.

Godinama smo upozoravali gradsku vlast i nudili konkretna rešenja: kako da se osposobe prostori koje grad već ima, kako da se prošire kapaciteti, kako da se uvedu različite mere podrške i prevencije. Umesto odgovornosti, sa druge strane smo dobijali nipodaštavanje, ignorisanje i ponižavanje ljudi koji se nalaze u situaciji beskućništva.

Beskućništvo nije lični poraz.
Beskućništvo je poraz društva.
Ono je posledica nejednakosti, sistemske nebrige i političkih odluka.

Ono što se danas dogodilo još je jedna tragedija koju ova pohlepna i neodgovorna vlast može da doda na svoj spisak nedela. Odgovornost za izgubljeni život ne može se relativizovati niti sakriti iza birokratskih izgovora.

Još jednom delim vodič časopisa Liceulice, jer je ljudima koji žive na ulici naša solidarnost danas potrebnija nego ikada.

@nedavimobgd